PROČITANO

597

PUTA

OD 14.01.2018.

GROBLJE

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.Dolazim inače iz manjeg grada,ali živim i radim u Zagrebu.Inače sanjam svake noći,koliko god sam umorna.Ne sanjam jedino kad ne spavam.

Prvi dio sna je da se vozim u tramvaju,s crnim koferom,prtljagom.Odjednom ugledam jednog dečka,prijatelja,kako priča s nekim u tramvaju i sav je sretan.Okreće se i pozdravlja me,ali ja sam nekako hladna i nije mi baš drago da ga vidim i samo hoću stići do kolodvora na bus.Nakon toga sanjam da sam u Bosni,u mjestu gdje sam provela djetinjstvo,točnije na groblju.Stojim mirna i ukopana u mjestu,puše nekakav vjetrić i gledam kao hipnotizirana u groblje,baš kao što sam i u djetinjstvu to radila.Budući je to muslimansko groblje,svi mezari su bijeli,jako bijeli.U snu sam dijete,ali iznutra sam ja,sadašnja ja,koja razmišlja o svom životu i svemu što mi se događa i mislim se kako jedino groblje može u meni izazvati takav mir.

BRZI CHAT