Zovem se Sanja, imam 26 godina, po zanimanju sam dipl.soc.radnica, slobodna sam, živim s majkom i mlađim bratom.

Prije tri mjeseca otac mi je, u svojoj 51. godini života iznenada premino od srčanog udara dok je s bratom obavljao popravke u podrumu obiteljske kuće, pola sata prije mog dolaska s posla..Nisam bila uz mamu i brata dok su mu pokušavali spasiti život, mene je dočekao šok i nevjerica po dolasku kući..Još uvijek su rane previše svježe da bih se mogla pomiriti s činjenicom da njega više nema, potiskujem taj gubitak i ne želim postati svjesna da njega uistinu više nema..

Četiri mjeseca prije očeve smrti preminuo mi je djed, isto od srčanog udara, radeći. Djedova smrt bila je prvi veliki gubitak u našoj obitelji, s kojom smo se svi teško nosili, ali tatin odlazak nas je doslovno dotukao, gubitak koji ne mogu niti izgovoriti, a kamoli toga postati svjesna.

Do tatinog odlaska volontirala sam u Centru za socijalnu skrb, a posljepodne radila četiri sata sa žrtvama obiteljskog nasilja, kako bih barem negdje imala primanja. Godinu dana radila sam od 7 do 19, za sitnu plaćicu.

Prije mjesec dana položila sam stručni ispit i dobila posao na neodređeno, 8 sati, u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja, mjesto voditeljice istoga, tako da napokon imam normalno radno vrijeme i slobodno vrijeme za svoju obitelj.

Nakon tatine smrti sanjala sam ga samo dva puta, okrenutog leđima, kako nas vozi na more, čujem njegov glas, vidim prekrasne gradove, more i predivno bijelo drvo, puno bijelih sitnih cvjetova.To su mi bila jedina dva snova o ocu.

Noćas sam sanjala kako s bivšim dečkom, kojeg jako dugo nisam niti vidjela niti čula, hodam po grobljuo koje je brdovito, želi da ga odvedem do tatinog groba. Iza mene se pojavljuje nepoznati muškarac sav u crnom koji nas slijedi, ne sjećam se što je govorio. U pozadini čujem svećenikov glas i zvono, nekoga sahranjuju. Sahranu i zvono nisam vidjela, samo sam čula dok smo hodali po groblju. Dečko je mene kao vodio i govorio da zna gdje je očev grob, ali sam mu ja u snu objašnjavala da me je odveo na didin, a da je tatin iz okuke. Probudila sam se u 03.33.

Gdje god sam pročitala, groblje pretkazuje bolest i štetu.Jako sam uznemirena i u strahu da se nešto loše ponovno ne dogodi.
Kakvo je Vaše mišljenje o ovome snu?

Unaprijed zahvalna