DUHOVNE INTERPRETACIJE SNOVA - Rudolf Steiner

  Antropozofija

Tri stupnja sna
Rudolf Steiner
24 ožujka 1922   Prevod: Monte Christo

Tree spirit

Budan život je stanje svijesti s kojim je čovječanstvo najbolje upoznato, ali unutar ove sfere s problema egzistencije nije skinut veo. Kada bi ova budna svijest, kako nam služi za uobičajeni život i znanje , mogla riješiti probleme života bez daljih prepreka, ovakvi problemi ne bi više postojali. Njihovo rješenje bilo bi pitanje vremena. Ljudska bića nikada ne bi došla do točke propitivanja. Činjenica da netko pita o dubljim temeljima života i, možda ne dolazeći do točke konačno definiranih pitanja kao što problemi života još zadržavaju čežnju da znaju nešto što uobičajena svijest ne može doseći, dokazuje da iz najdubljih temelja ljudske duše, iako više-manje nesvjesnim putem, izranja nešto što zaista pripada ljudskom biću, ali što najprije treba tražiti ako će se uzdići u svijetlo svijesti.

To vodi one koji ne promatraju život dovoljno izbliza do špekulacija i do formiranja svakakvih filozofija koje eventualno dokazuju da nisu dovoljne. Ali svatko tko promatra fenomen života sa izvjesnom nepristranošću brzo će shvatiti da je, u uvjetima spavanja, nasuprot budnom stanju svijesti, nešto prikriveno, i da razumijevanje života može proizaći iz razumijevanja stanja spavanja. O ovim stvarima smo često govorili, ali se neophodno na njih stalno vraćati, jer se Antropozofija može shvatiti jedino kada se činjenicama pokuša pristupiti s najrazličitijih stajališta.
Kod stanja spavanja prvo se javlja život snova. Život snova se sastoji od slika, i kada se obrati pažnja na taj život snova, lako je primijetiti da su te slike povezane s običnim životom i sviješću. Čak iako se često može reći da su stvari sanjane na način na koji ih sanjač nikada nije doživio, ja bi odgovorio: dijelovi od kojih se san sastoji, detalji slika, uvijek su isti oni od kojih se sastoji obična svijest.
Različito je s obzirom na dramatski element sna, na način na koji san, kako se intenzitet povećava, evocira osjećaje strepnje, radosti, prinude. Značenje tijeka koje uzimaju ove slike sna leže dublje unutar ljudske prirode, i to možemo razumjeti kada razmotrimo slijedeći primjer. Čovjek može sanjati, na primjer, da hoda duž puta i dođe do planine. Uđe u špilju u planini. Na početku je sumrak, onda postaje tamnije. Nepoznati impuls ga tjera da ide dalje; ima osjećaj zabrinutosti i to se pojačava dok ne dođe do stanja terora, recimo, do pada u neki unutarnji bezdan ili slično. Tada bi se mogao probuditi u tom osjećaju terora, jer je trajao sve do vremena buđenja.
Opet, možemo sanjati da negdje stojimo i čovjek nam se iz daleka približava. Dolazi sve bliže i bliže, i kada je sasvim blizu čini se da se sprema na napad. To je doživljaj sve veće i veće strepnje. Drugi čovjek dolazi još bliže i bezazleni instrument koji nam je pokazao izdaleka mijenja se u smrtonosno oružje. San transformira stvari na ovaj način. Strepnja postaje teror, i još jednom se budimo puni ovog terora koji se nastavlja u budnom životu.
Ovdje imamo dvije potpuno različite slike. U prvom snu imamo seriju slika koje nas vode u planinsku špilju, a u drugom seriju slika povezanih s približavanjem neprijatelja. Duševni doživljaj je bio isti premda je niz slika bio sasvim različit. Ono što je duša proživjela nešto je sasvim različito od onog što je svjesno doživljeno pri buđenju. Same slike nisu esencijalna stvar. Stvar je u unutarnjoj drami kroz koju prolazi duša; kako je prvo bio impuls — ili nešto što je pristupilo duši umjesto impulsa — kako je to prešlo u osjećaje strepnje i terora, i kako na kraju sanjač dolazi do točke buđenja iz sna i povratka u običnu svijest. Sile koje jačaju su tamo iza sna i te sile se odijevaju u slike. Sile se ne može percipirati ali su one esencijalni faktor.
Mogao bi mnogo puta umnožiti ova dva niza slika, jer isti duševni sadržaj može biti odjeven u 10, 20 ili stotinu različitih slika. Dakle možemo reći da se u duši odvija nešto što ljudsko biće ne opaža i o čemu osoba ništa ne zna. Poznate su samo slike. Te slike su proživljene u svijesti sna, ali esencijalna stvar je proces pojačavanja: prvo strepnja, zatim veća strepnja, i konačno stvarni teror. Slike sna su više ili manje uzete iz običnog života — planine, špilje, pristupajući neprijatelj, njegovo oružje — sve to je posuđeno iz života. Slike izvlače njihov sadržaj iz života, ali to je samo odjeća.
Ali sada kada, preko onog što sam često opisivao kao imaginativnu svijest, imamo moć ostati iza ove odjeće, ne gradimo slike te vrste, već sa imaginativnom sviješću ostajemo unutar sila duše iz kojih izlazi strepnja, strah i teror, tada se događa nešto sasvim različito.

Kada osoba spava, astralno tijelo i ego su izvan fizičkog i eteričkog tijela. U normalnim okolnostima kada se ljudska bića bude, vraćaju se u eteričko i fizičko tijelo vrlo brzo; ali kada, u nekako nenormalnim okolnostima, netko ne penetrira odmah u fizičko tijelo, već prije nego uđe penetrira jače u eteričko tijelo, tada su ove slike formirane iz života. Jer u uobičajenoj svijesti nema pojmovne aktivnosti u aktualnom snu. Slike sna javljaju se samo u trenutku kada netko penetrira u tijelo i prolazi kroz eteričko tijelo, ili u trenutku padanja u san kada, napuštajući fizičko tijelo, spavač oklijeva u eteričkom tijelu. Ove slike sna uzete iz običnog života formirane su jedino u prijelaznim uvjetima. Imaginativna svijest, međutim, omogućava ljudskim bićima da žive u onim duševnim silama koje stoje iza sna dok je osoba potpuno van tijela. Pojedinac tada živi u drugačijem svijetu realnosti, svijetu kojim prolazi između padanja u san i buđenja. Između padanja u san i buđenja ljudska bića žive u tom svijetu bez svijesti. Možete to sebi predočiti kao da je čovjek potopljen ispod vode, i tamo, izgubivši svu svijest, može je ponovno steći kada ga voda iznese na površinu i ponovno oslobodi. Ista stvar koja se odvija u fizičkom smislu odvija se u duši kada ljudi padnu u san. Oni zarone dolje u duhovni svijet i tamo izgube svijest. Izlaze iz tijela sa svojom dušom i gube svijest. Pri buđenju ponovno ustaju i stječu svijest, i taj ponovni uspon je ulazak u tijelo. Kada, kao što je rečeno, netko ne uđe u tijelo odmah, već postane svjestan prolaza kroz eteričko tijelo, tada se javljaju slike sna. Ali kada dođemo do stupnja gdje pojavljivanje ovakvih slika sna nije više dozvoljeno, postojimo potpuno izvan fizičkog tijela u duhovnom svijetu, i percipiramo slike, to više nisu proizvoljne slike već takve kakve kakve ćete naći u opisu evolucije svijeta u mojoj Tajnoj znanosti. Svi opisi kao oni dani u Tajnoj znanosti izviru na upravo okarakterizirani način.
Ako se pita što se može naći u Tajnoj znanosti, odgovor mora biti: ‘Tamo su misli’. Te misli se mogu proučavati. Stalno sam naglašavao da zdrav ljudski intelekt može razmišljati na ove misli. Misli su tamo, ali to nisu obične misli: to su misli koje su kreativno aktivne u kozmosu. Ljudska bića mogu živjeti u ovim mislima kada stoje na drugoj strani praga koji vodi u duhovni svijet. Oni mogu živjeti u ovim mislima koje su aktivne u kozmosu. To je prva stvar koju će naći kada uđu u nadčulni svijet.
Predstavite sebi da netko spava. Za vrijeme sna, u duši se odvijaju procesi velikog intenziteta i dalekosežnog efekta. O tom se ništa ne zna jer je u snu osoba bez svijesti. Ujutro osoba ponovno ulazi u fizičko tijelo, zaranjajući trenutno u njega. Oči se koriste za percepciju svijetla i boje, uši za slušanje zvukova, i tako dalje. Osoba postaje svjesna. Ali postoji prijelazno stanje gdje, prije direktnog ulaska u fizičko tijelo, osoba ulazi u eteričko tijelo. Zatim se pojavljuju snovi. Ali ako bi ta osoba postala svjesna prije prodiranja u eteričko tijelo, on ili ona bi tada bila svjesna u vanjskom eteru koji ispunja cijeli kozmos; tamo bi bila svjesna onog što je opisano u Tajnoj znanosti.

Ako bi, na primjer, postali svjesni usred noći bez povratka u fizičko tijelo, tako da ovo fizičko tijelo ustane pred vama i vi ste na njega pogledali — jer bi tada bilo vidljivo — postali bi svjesni ove kozmologije, onog što sam opisao u Tajnoj znanosti. Ono što je tamo opisano moglo bi biti nazvano formativne sile kozmosa, ili kozmičke misli. Baš kao što ljudi imaju svoje misli u budnom životu, sada mogu reći: ‘Zemlja je nastala na takav i takav način; prošla je stanje Mjeseca, stanje Sunca i stanje Saturna’ — kao što sam opisao u Tajnoj znanosti.
Ova vrsta percepcije u duhovnom svijetu samo je jedna od tri postojeće vrste. Kada ljudska bića razmatraju njihovo budno stanje svijesti, znaju da u toj svijesti mogu razlučiti između mišljenja, osjećaja i volje. Ali baš kao što ova budna svijest ima ta tri stanja, tako i noćna svijest, koja je obično nesvjesno stanje utoliko ukoliko se tiče ljudskih bića, ima svoja tri stanja. U periodu između padanja u san i buđenja ljudi nisu uvijek u istom stanju ništa više nego su to tijekom perioda budne svijesti. Osoba je budna kada misli ili osjeća ili je voljna; svijet može također funkcionirati u tri stanja za vrijeme spavanja. Imaginativna svijest može promatrati kozmičke formativne sile jedino ako smo prije stekli svijest i znanje o njima. U spavanju svi živimo unutar ovih formativnih sila kozmosa, unutar kozmičkih misli; baš kao što je čovjek zaronjen kada skoči u vodu, tako je svatko uronjen, u spavanju, u formativne sile kozmosa.
Osim ovog života unutar formativnih sila kozmosa postoje još dva stanja života u spavanju, baš kao što u budnom životu ljudsko biće samo ne misli, već osjeća i ima volju. Mišljenje, posjedovanje misli, odgovara kod spavanja životu formativnih kozmičkih sila. To znači da, kada postanemo svjesni u najlakšem spavanju, živimo u formativnim silama kozmosa. To je kao da se kupamo u kozmosu s jednog kraja na drugi, plivajući kroz misli — misli koje su, međutim, sile. U najlakšem spavanju plivamo kroz misaone sile kozmosa. Ali postoji također i dublje spavanje — spavanje kod kojeg ništa ne možemo donijeti u budan život dana ukoliko nismo prakticirali posebne vježbe za dušu. Osoba može donijeti nešto natrag u budan život kroz san jedino iz najlakšeg spavanja, ali, kao što sam već rekao, te slike sna nisu mjerodavne, jer isti san može biti odjeven u najrazličitije slike. U vrlo lakom spavanju možemo uvijek sanjati, odnosno, uvijek možemo donijeti nešto preko u svijest; možemo osjetiti da smo imali bar neki doživljaj u snu. To je, međutim, slučaj jedino kod najlakše vrste spavanja. O dubljem spavanju ništa se ne može znati dok ne uđemo u njega s inspirativnom sviješću, i tada postajemo svjesni većine onog što je opisano u Tajnoj znanosti. U tom sam radu, naravno, opisao nešto što odzvanja od inspirativne svijesti, ali raščistimo to — a to je stvar koja se može objasniti samo kroz antropozofiju — na koji način ljudsko biće doživljava ovu tranziciju od lakog spavanja do onakvog spavanja iz kojeg se nikakav san ne može donijeti natrag u običan svjetski život.
Kada je spavanje tako lagano da se snovi mogu vratiti u obični život, tada onaj tko može gledati u ove svjetove percipira talasanje, tkanje kroz slike, kozmičke imaginacije koje otkrivaju kozmičke misterije pokazuju da ljudska bića zaista pripadaju kozmičkom svijetu baš kao što pripadaju i svijetu u kojem žive svjesno od buđenja do padanja u san. Jer ono što samo opisao u Tajnoj znanosti nije kao da je nešto samo nacrtano na površini, već je sve u stalnom pokretu, u stalnoj aktivnosti. U određenom trenutku, međutim, slike se počinju javljati u ovom svijetu kroz koji su ljudska bića prešlo u lagani san, iako oni o tome ništa ne znaju. Slike postaju razgovijetne; njihovo svijetlo je povećano; otkrivaju određene realitete koje leže iza njih. Slike ponovno iščeznu, i u svijesti ne ostaje ništa osim nekog osjećaja da su dolje umrle. Tada se ponovno pojave, i u toj izmjeni aktivnosti i povlačenja, javlja se nešto što bi se moglo nazvati harmonija sfera, kozmička glazba. Tako se kozmička glazba otkriva ne samo kao melodija i harmonija već kao djela i aktivnosti onih bića koja borave u duhovnom svijetu, kao djela Anđela, Arhanđela, Arhaja, i tako dalje.
Duhovna bića koja vode i upravljaju svijetom iz duha viđena su kako se, kreću takoreći kroz uzburkano more slika. To je svijet koji je percipiran kroz inspiraciju, drugi svijet. Nazvat ću to otkrivenjem duhovnih kozmičkih bića. I ovo otkrivenje duhovnih kozmičkih bića je drugi element spavanja, kao što je osjećanje drugi element budne svijesti. Dakle tijekom spavanja ljudsko biće ne samo da ulaze u oblast kozmičkih misli, već se unutar tih plivajućih kozmičkih misli otkrivaju djela bića koja pripadaju duhovnom svijetu.
Kao dodatak ovim dvama stanjima spavanja postoji još i treće o kojem ljudska bića u pravilu nemaju nikakvu svjesnost. Ona obično znaju da mogu spavati lagano, i također znaju da se snovi javljaju iz ovog laganog spavanja. Znaju da postoji spavanje bez snova. Ali najviše što mogu znati o ovom trećem stanju spavanja je da pri buđenju mogu biti svjesni činjenice da su, tijekom spavanja, bili suočeni s nekim teškoćama, s nečim što moraju pobijediti u prvim satima nakon buđenja. Siguran sam da su mnogi od vas upoznati s ovim osjećajem ujutro, gdje znate da niste spavali na uobičajen način, već da je tamo bilo nešto što je ostavilo izvjestan osjećaj poteškoće, što će trebati neko vrijeme za prevladati kada ponovno dobijemo svijest ujutro. To je indikacija trećeg stanja spavanja, čiji sadržaj možemo shvatiti samo kroz intuiciju. To je stanje koje je od velike važnosti za ljudsko biće.
Kada su u najlakšem spavanju ljudska bića su još u stvari velikim dijelom zaokupljena s onim što pripada doživljajima budne svijesti. U izvjesnom smislu oni još participiraju u njihovom procesu disanja; oni također participiraju, premda ne iznutra već izvana, u cirkulaciji krvi i drugim procesima tijela. U drugom stanju spavanja oni u stvari ne participiraju u procesima tjelesnog života; oni su zaokupljeni svijetom koji je zajednički i tijelu i duši. Neki element povezan s tijelom odigrava se u duši, kao što nešto iz svjetla prelazi u biljku kada se razvija pri dnevnom svijetlu. Ali kada su u trećem stanju spavanja, postoji nešto unutar njih što je — ako se smijem tako izraziti —postalo mineral, jer se u ovom stanju soli tijela posebno jako deponiraju. Tijekom ovog trećeg stanja spavanja odvija se vrlo snažno skladištenje soli u fizičkom tijelu — sa svojim dušama ljudska bića žive u unutarnjem biću mineralnog svijeta.
Sada zamislimo da se može napraviti slijedeći element. Legnete na krevet i padnete u lagani san iz kojeg se snovi mogu pojaviti u običnoj svijesti. Prijeđete u dublji san iz kojeg se snovi ne javljaju, ali u kojem je duša još povezana s fizičkim tijelom. Zatim pređete u san u kojem se odvija jaka akumulacija soli u fizičkom tijelu. Duša ne mora imati vezu s onim što se tako odvija u tijelu. Međutim, ako ste pored kreveta smjestili planinski kristal, bilo bi vam moguće s vašom dušom ući upravo u unutarnje biće kristala; percipirali bi ga iznutra prema vani. To nije moguće ni u prvom ni u drugom stanju spavanja. U prvom stanju spavanja, sadržaj koji može ući u san, vi biste, ako ste sanjali o kristalu, još percipirali kao neku vrstu kristala — to bi svakako bio sanjalački doživljaj, ali tamo bi bilo nešto od prirode kristala. U drugom stanju spavanja kristal bi se doživio u manje definiranom smislu; i ako bi tada mogli još sanjati — to nije moguće na uobičajen način ali pretpostavit ćemo da je tako — tada bi imali doživljaj da kristal postaje neodređen i oblikuje se u neku vrstu sfere ili elipsoida, i zatim ponovno uzmiče. Ali ako bi mogli sanjati u najdubljem snu — odnosno, ako bi u njega mogli donijeti svijest intuicije — tada bi iz ovog najdubljeg spavanja, trećeg stupnja spavanja, tako doživjeli kristal da bi izgledalo kao da ste iznutra slijedili te oblike do vrha, i ponovno natrag. Doživjeli bi unutarnje biće kristala; živjeli bi unutar njega. A tako bi bilo i u slučaju drugih minerala. Ne samo da bi doživjeli oblik, već također i unutarnje snage. Ukratko, treće stanje sna je ono koje potpuno podiže ljudska bića van iz njihovih tijela i smješta ih unutar duhovnog svijeta. U trećem stupnju sna živimo sa samim esencijalnim bićima duhovnog svijeta. Odnosno, stojimo unutar esencije, unutar bića, Anđela, Arhanđela i svih onih bića koje inače percipiramo izvana, u njihovim manifestacijama. Između buđenja i spavanja vidimo s našom čulnom sviješću, takoreći, vanjske manifestacije Bogova u prirodi. Za vrijeme spavanja ulazimo ili u svijet slika, u prvom stanju, ili u svijet manifestacija, otkrivenja duhovnih bića, u drugom stanju. A kada dosegnemo treće stanje živimo unutar samih božanskih duhovnih bića.
Dakle, baš kao što u našoj budnoj svijesti živimo život mišljenja, osjećaja i volje, tako za vrijeme spavanja mi ili plovimo s kozmičkim mislima, ili se iz ovih kozmičkih misli otkrivaju djela božanstvenih duhovnih bića, ili nas ova duhovna bića podižu u njih same da sa našim dušama odmorimo u njima. Baš kao što su misli i ideje za budnu svijest od svega najjasnije i najodređenije stvari, dok su osjećaji tamniji i zaista vrsta sanjanja, a volja stanje najveće neosjetljivosti — takoreći vrsta sna — tako imamo i ova tri stupnja sanjajuće svijesti. Mi imamo spavanje u kojem obična svijest doživljava san a viša vidovita svijest kozmičke misli; imamo drugo stanje spavanja koje za običnu svijest ostaje skriveno, ali se svijesti inspiracije javlja tako da se svugdje otkrivaju djela božanskih, duhovnih bića; imamo treće stanje spavanja, koje je za intuicijsku svijest život unutar božanstva, samih duhovnih bića. To se može izraziti govoreći da zaranjamo, na primjer, u unutarnje biće minerala. Ovo treće stanje ima, ipak, još jedan element velikog značenja za ljudska bića.
U drugom stanju spavanja, kao što sam rekao, nalazimo u uzburkanim slikama, kako se pojavljuju i nestaju, kozmička bića Anđela, Arhanđela, i tako dalje. Ali isto tako nalazimo i sebe. Nalazimo sebe kao biće duše; ne, međutim, kakvi smo sada, već kakvi smo bili prije rođenja, prije začeća. Upoznajemo se s time kako smo živjeli između smrti i novog rođenja. To pripada ovom drugom svijetu. I svaki puta kada prođemo kroz spavanje bez sna, živimo u ovom istom svijetu u kojem smo živjeli prije nego smo se spustili u naše fizičko tijelo. Ali kada prijeđemo u treće stanje spavanja tamo se možemo probuditi, kada je probuđena svijest intuicije, tada doživljavamo našu sudbinu — našu karmu. Tada znamo zašto su naše sposobnosti u ovom životu takve kao rezultat prethodnog.
 Znamo zašto smo u ovom životu vođeni do veze s ovom ili onom osobom; upoznajemo našu sudbinu, našu karmu. Možemo upoznati tu sudbinu — a sada govorim s drugog stajališta — samo kada smo sposobni prodrijeti u unutarnje biće minerala. Ako smo mogli vidjeti kristal ne samo izvana već i iznutra — naravno ne smijemo ga razbiti, jer bi ga tada mogli vidjeti samo izvana, već se moramo osjećati potpuno unutar njega, na način kako sam opisao — kada prema tome vidimo kristal iznutra, možemo razumjeti zašto nas je u životu zadesio ovaj ili onaj udarac sudbine. Uzmite bio koju vrstu kristala — uzmite obično zrno soli. Gledamo ga izvana. Tako je percipirano u običnoj svijesti. Život tada ostaje neprobojan. Ali ako možemo prodrijeti unutar njega — veličina u prostoru nema nikakve veze — kada ga gledamo iznutra, gledajući okolo u svim smjerovima, mi smo u svijetu u kojem možemo razumjeti našu sudbinu. Živimo u tom svijetu svaku noć kada prijeđemo u treće stanje sna.
Prije Misterija na Golgoti, u periodu evolucije prije pojave Krista na Zemlji, ljudska bića — mi sami u ranijim inkarnacijama — vrlo su četo ulazila u ovo treće stanje sna. Ali prije nego bi potonuli u to pojavljivao se njihov Anđel i ponovno ih podizao vani. Ovo je značajna stvar: možemo se uvijek uzdići iz prvog stanja, i iz drugog stanja sna, ali ne i iz trećeg. Prije pojave Krista na Zemlji mi bi morali umrijeti u ovom trećem stanju sna da nas Anđeli, ili neka druga bića, ne bi podigli van iz toga. Od pojave Krista, Krist-snaga je ujedinjena sa Zemljom. Svaki puta kada se moramo probuditi iz ovog trećeg stanja sna, Krist-snaga koja se ujedinila sa Zemljom kroz Misterij na Golgoti mora nam doći u pomoć. Ljudska bića mogu ući u unutarnje biće kristala ali ne mogu ponovno izaći bez Krist-snage. Kada zurimo iza velova egzistencije, vidimo značaj Kristova impulsa za zemaljski život. Još jednom, dakle, naglašavam da bi ljudska bića mogli ući u kristal, ali ne bi mogla opet izaći.
Nakon pojave Krista na Zemlji, nakon Misterija na Golgoti, ove stvari su se u određenim regijama jako osjećale, na primjer u Srednjoj Europi, gdje je još bila živopisna, drevna, poganska svijest ali gdje je, ipak, otkrivenje Krista bilo poznato. Bilo je shvaćeno da su mnogi ljudi umrli jer su pali u ovaj duboki san, i da nisu trebali umrijeti da im je Krist došao pomoći. To se osjećalo, na primjer, s obzirom na Karla Velikog i Fredericka Barbarossu. Usprkos činjenici da se što se tiče vanjskog fizičkog svijeta Frederick Barbarossa utopio, osjećaj je bio tamo, a sasvim sigurno je bio tamo s obzirom na Karla Velikog.
Što se dogodilo ovakvoj duši s obzirom na svijest Srednjeg vijeka? Prešla je u unutrašnjost kristala, otuda u planine, i tamo je morala čekati dok ne dođe Krist i podigne je iz njenog dubokog sna. Sve ovakve legende su bile povezane s ovakvom sviješću. Duboka veza Krist impulsa s Zemljom od Misterija na Golgoti dovela je do toga da svijet Anđela, Arhanđela i drugih duhovnih bića još može uzdići ljudska bića iz ovog dubokog sna; inače, kada utonu u ovo treće stanje sna, ne bi se iz njega mogli vratiti. To je povezano sa samom Krist-snagom, ne sa vjerovanjem u Krist-snagu. Nije bitno da li čovjek vjeruje u ovu ili onu religijsku vjeroispovijest, ono što je Krist izvršio na Zemlji je objektivna činjenica, i ono što ovdje opisujem kao objektivnu činjenicu potpuno je nezavisno od vjerovanja. O značenju vjerovanja govoriti ću drugom prigodom, ali ono što sada izjavljujem je objektivna činjenica koja nema ništa s vjerovanjem.
Kako je došlo do ovih stvari? U sam duhovni svijet tamo je ušla različita sudbina, sudbina koju ću opisati na slijedeći način. Ljudska bića se ovdje u fizičkom svijetu rađaju i umiru; osobina božanskih, duhovnih bića koja pripadaju višim hijerarhijama je da ona nisu rođena, niti umiru, već prolaze transformaciju. Krist, koji je do vremena Misterija na Golgoti živio s drugim božanskim, duhovnim bićima, odlučio upoznati smrt, spustiti se na Zemlju, postati čovjek, i unutar prirode čovjeka proći kroz smrt, poslije toga se vratiti u svijest kroz Uskrsnuće. U božanskom duhovnom svijetu to je bio događaj od najdubljeg značaja da će Bog iskusiti smrt. Možemo dakle reći da se, u povijesti evolucije Zemlje, dogodio moćan događaj da je Bog postao čovjek, i da se kroz to Njegova moć manifestira kao što sam opisao. Bog koji je postao čovjek ma takvu moć u zemaljskom životu da može uzdići naše duše iz unutrašnjosti kristala kada uđu u njega.
Kada govorimo o Kristu mi govorimo o kozmičkom biću, Bogu koji je postao čovjek. Što bi, dakle, činilo antitip? Antitip bi bio čovjek koji je postao bog. To ne bi bio, međutim, apsolutno dobar bog ali, baš kao što se Krist spustio u svijet čovjeka i na sebe uzeo smrt, odnosno, preuzeo ljudski oblik da bi mogao sudjelovati u ljudskoj sudbini, tako smo i mi vođeni na suprotni pol — do čovjeka koji, oslobodivši se smrti, oslobodivši se ljudskih tjelesnih uvjeta, unutar zemaljskih uvjeta postaje bog. Takav čovjek bi onda prestao biti smrtan. On bi tumarao oko Zemlje — ne, naravno, pod istim uvjetima kao obično smrtno ljudsko biće koje mora proći od rođenja do smrti, i od smrti do novog rođenja. Čovjek koji je dakle postao bog postojao bi na Zemlji kao čovjek koji je nezakonito postao bogu-sličan. Kako je Krist Bog koji je zakonito postao čovjek, moramo tražiti njegov antitip u čovjeku koji je postao bog, koji je, ne više smrtan, nezakonito preuzeo prirodu boga. Baš kao što u kršćanskoj tradiciji imamo Krista Isusa Boga koji je postao čovjek na ispravan način, tako smo također usmjereni na Ahasuerus (Xerxes), čovjeka koji je postao bog na neispravan način, koji je ostavio po strani smrtnost u ljudskoj prirodi. Imamo polarnu suprotnost Krista Isusa u Ahasuerusu. To je dublja osnova, dublje značenje legende o Ahasuerusu. Ova legenda priča nešto što je stvarnost, govori o čovjeku koji tumara oko Zemlje. Lik Ahasuerusa je zapravo tamo, tumara oko Zemlje od naroda do naroda. Ovaj Ahasuerusov lik postoji — čovjek koji je nezakonito postao bog.
Ako želimo saznati povijesne istine moramo skrenuti našu pažnju na ovakve stvari; trebamo promatrati kako bića i sile iz nadčulnog svijeta rade dolje u fizičkom svijetu; kako je Krist došao iz duhovnog svijeta u fizički svijet; i dalje kako opet čulni svijet radi natrag u nadčulnom. U Ahasuerusu moramo prepoznati stvarnu kozmičku silu, stvarno kozmičko biće. Svijest o ovim tumaranjima Ahasuerusa je uvijek postojala, premda ga se naravno može percipirati samo vidovitom vizijom a ne fizičkim očima. Legende o Ahasuerusu imaju istinit objektivan temelj. Ne možemo razumjeti ljudski život ako ga samo promatramo izvana, kako ga opisuju povijesne knjige.

Od Misterija na Golgoti, Krist je boravio u našem unutarnjem biću. Baš kao što ga kada gledamo unutra živim pogledom možemo tamo percipirati, tako i kada gledamo na ljudski život i oko vizije je otvoreno tamo se javlja ovaj lik Ahasuerusa — i to je slučaj kod većine onih kod kojih se pojavljuje vidovitost, kao što se može i iznenada dogoditi osobi koja je kročila preko praga svijesti. Ljudi ga možda ne mogu uvijek prepoznati; može ga se zamijeniti za nešto drugo. Ipak je moguće da nam se Ahasuerus pojavi, kao što je također moguće kada gledamo u naše unutarnje biće da zasja Kristov lik.
Ove stvari spadaju u misterije svijeta koje sada, u ovom dobu u kojem je sudbina mnogih misterija da budu otkrivene, treba napraviti poznatima.

Tree spirit autor teksta:  Rastko Ivanović