Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
655
OD 14.01.2018.PUTA
Doživljaj vlastite smrti u snu
Dobra večer, zamolila bih Vas da mi protumačite jedan jako čudan san. Već par dana loše spavam, budim se usred noći sa nekim čudnim osjećaje prisutnosti nečeg stranog u mojoj sobi, to mi se i ranije dešavalo, čak sam dozivjela i astralnu projekciju lucidni san tako nešto. Međutim sinoć sam sanjala vlastitu smrt. San je počeo normalno, u snu sam se čudno ponašala, kao da sam imala loš predosjećaj da će se nešto desiti, kao da se trebam oprostiti sa svim. Moj dečko u stvarnosti studira u drugom gradu, tako da se rijetko viđamo. Sanjala sam da je on došao i da ja znam da ga vidim zadnji put, i da taj dan moram maximalno iskoristiti, ja ga grlim kao da ga više nikad neću vidjeti, uzivam u svakom njegovom pogledu dodiru, želim zapamtiti njegov miris, ne parfema nego baš njegov miris, i stalno mu ponavljam da želim da ovaj dan nikad ne prestane. Njemu naravno nije ništa jasno, on odlazi kao i obično u stvarnosti, ja se opraštam sa svojom sobom jer je to moj kutak, moj oltar ta soba je oličenje mene, umjetničke duše, svega što volim. Opraštam se sa majkom i sestrom, oca i brata tu nema, govorim im da ih volim i da ću uvijek biti uz njih, i svjesna sam da je to moj kraj, ali to normalno prihvaćam, bez pobune bez žaljenja, i odjednom vidim smrt kroz prozor svoje kuće onako kao u filmu silueta sa crnim ogrtacem, i ja odlazim do kućnih vrata i znam kad uhvatim za bravu i otvorim vrata da ću umrijeti. Uradila sam to i odjetila sam gubitak daha i osjećaj gubljenja svijesti. Nakon toga sanjam da moj plaču, cijela porodica a moj dečko dolazi i saopštavaju mu šta se desilo, on ne vjeruje i pokušava me nazvati na mobitel, ide me tražiti, želi me vidjeti da se uvjeri, pomisli da spavam, dodiruje mi ruku i osjeti da je moja duša tu, ja to sve posmatram kao duša. Napisala sam i njemu i roditeljima oproštajno pismo, njemu sam napisala da ću ga čekati, kao i uvijek. Sanjam svoj pogreb ljude njihove reakcije i cijeli san plačem ne zbpg smrti već zbog njihovih reakcija i toga što ništa ne mogu ne mogu im pokazati da sam još tu...N sprovodu moja prof književnosti recituje pjesmu "utjeha kose" antuna gustava matoša i sve završava riječima "u smrti se sniva"! Unaprijed zahvaljujem. Laku noć
bglavac
irida
edin.kecanovic
