Zanimljivo je bilo što nije bila neka okrugla godišnjica, nego - 14. Proslava se događala na rivi u Splitu. Po sredini šetnice su bili postavljeni stolovi i sve što je potrebno za proslavu. Nisam htio ostati dugo. Čim je počela svirati himna, koja je označavala početak proslave, pošao sam kući. Pritom sam razmišljao kako će ljudi reagirati što odlazim baš u tijeku izvođenja himne, no nije me bilo briga. Dolazim pred svoju zgradu, koja je u snu bila odmah uz prostor gdje se odvijala proslava, na rivi, dok na javi se ne nalazi tamo. Otključavam vrata zgrade i dolazim do stana. Stan u koji ulazim donekle izgleda kao stan u kojem sam živio kao student u Zagrebu. Vrata stana su bila crvena. Odjednom, neki ljudi su me pitali mogu li ući u stan, da bi htjeli nešto prezentirati. Rekao sam da ne mogu i da me to ne zanima. Postali su nasilni, gurali su vrata da uđu, no nekako sam ih uspio odgurnuti. Udarali su po vratima, htjeli su i dalje ući. Tad sam počeo razmišljati o tome kako je sva snaga u nama, i da možemo što god želimo. Zamislio sam da ih onesposobljavam u područje trbuha. Kroz špijunku na vratima sam vidio kako su se uljezi privijali po podu, kako su ostali bez snage za daljnju borbu. I tu se san prekinuo. Inače, za 3 godine će mi biti 14 godina od mature. Bit ću zahvalan na tumačenju sna. :)