...tu večer sam bila vani .....došla sam kući iza 2 sata.... u autu sam rekla:

- sutra ću spavat do 10. To je kao zgoditak na lutriji kad se probudim ujutro i vidim koliko je sati. Sretna sam kao malo dite. 

legla sam spavat....i tad...košmar....

"5,20 je...a autobus iz Zagreba kreće u 5,30! Stojimo prijateljica i ja...i mislim se zašto imam tako teški smeđi kufer bez kotača...pa ga moram nosit okolo.. Odem do šaltera za kupit kartu. Dva su šaltera...lijevi ne radi a na desnom nema nikog u redu. Žena prodaje karte...  povlačim svoj kufer...kad odjednom ispred mene "uleti" jedna žena....a za njom i moja prijateljica ....sad sam treća...čekam red...one kupe kartu i odlaze...  žena se diže sa šaltera, nasmješi mi se i kaže da će sad kolega...na drugi šalter sjeda muškarac Kupujem kartu... CroatiaBus u 17,30.  Muškarac nešto pretura po pultu...žena koja se digla gleda me s osmjehom i pokušava mu pomoć da mi izda kartu ... ja vadim novčanik...nigdje kartice....vadim sve živo...sve ispada...rastura se... puno kartica okolo, a nikako da izvadim onu pravu......uzimam kartu...skupljam sve onako u neredu ...grabim kufer...izlazim iz zgrade, a ispred mene nema busa....Otišao je?  

...polako se okrenem naljevo... povlačeći kufer idem cestom...nizbrdo....skrenem opet desno uzbrdicom ...kad 2 auta nasred ceste...preskačem auta i mislim se...prošlo je 15 min.... pa je sam blesava...naći ću taksi i stić autobus prije Karlovca......stojim na cesti i zaustavljam taksi...al ni jedan da stane...

iza mojih leđa je taksi stajalište puno auta...sjedam u jedan...izgleda kao onaj vlakić iz crtanih filmova ....vozimo se polako kroz grad.... mislim se kako sam puno puta učinila pješke u 15 min...kad odjednom taksista stane ispred dućana jer mu treba kupit sklopku za svjetlo ...

...čekam u autu i mislim se......ma kako moja prijateljica nije rekla vozaču da pričeka?...zašto mi nije palo napamet da je zovnem na mobitel? uzimam mobitel u ruke i bjesumučno pokušavam nazvat...ne mogu nać broj...mobitel neće da zove... slike s ekrana lete ispred mene...i sjetim se da sam autobusnu kartu za autobus u 17,30 kupila u 17,31 ...i sad ću ić reklamirat...al gdje je karta...opet u novčanik...opet košmar papira posvuda...nigdje onog što trebam....

...............

...budim se (zapravo) pogledam na sat...3:59 ....dignem se iz kreveta

............

....sutradan na kavi sjedim s prijateljicom iz sna i nešto se žalimo i ja ću njoj da sam imala noće more jer smo nas dvi krenila iz Zagreba u Split...a da ja nisam stigla

- a ja?

- a nemam pojma. Zašto nisi rekla šoferu da me pričeka?

- pa da li sam ja stgla u Split?

- ne znam! to su već tvoji snovi

 

 

...imali mi spasa?....