27.03.2022. 14:34h

Luce mala

Unaprijed hvala na tumačenju! :)

   Sanjala sam da se nalazim na balkonu, točnije – na lijevoj strani balkona i gledam u more, barke, odsjaj sunca na površini. Sve je savršeno lijepo i poželim fotografirati taj prizor. Uzimam mobitel kako bih slikala, ali već vidim da mi fotografija ne može ispasti kako treba jer se ne mogu dovoljno izmaknuti (iza leđa mi je zid), a s gornje strane balkona vodoravno vise konopi (valjda za sušenje rublja)  i lanac koji mi zaklanja dio barki, mora, sunca. (Lanac se čini besmislenim. Ništa ne veže. Samo bezveze tu visi. Kao da je tu samo da mi pokvari fotografiju... ) Zbog procjene da fotografija neće ispasti tako lijepa kao što bih htjela, odustajem od slikanja i naslanjam se na ogradu balkona kako bih uživala u prizoru. No, ograda se zaljulja... Svjesna sam da se neće srušiti, ali... ne mogu se osloniti na nju, nije stabilna.

   Stoga se odmičem na desnu stranu kako bih otamo pokušala slikati... jer obje strane gledaju na more pa je, valjda, i slika ista. Međutim, nije. Prijelazom na desnu stranu naslanjam se na čvrstu i stabilnu ogradu. S te se strane ne vide barke. Desno je čvrsti zid susjedne kuće, a ispred mene pogled na otvoreno more.

   Ostajem zbunjena jer... lijeva je strana balkona nesigurna i načičkana svime i svačim, ali i gleda na prizor mora načičkanog barkama i zrakama sunca na površini mora, a desna je strana jednostavna, stabilna, jasna, sunčana, ali prizor kojeg gledam nekako je pust i, iako miran i sunčan, kao da mu nešto nedostaje.

   P. S.Taj balkon u stvarnosti zaista postoji. Lijeva i desna strana su mu potpuno iste, čiste. Obje strane gledaju u istome smjeru – na more i poluotok. Pogled je isti. Nema lanaca ni konopa. Samo čelična konstrukcija koja drži nadstrešnicu dijeli balkon popola, kod ograde. Balkon je ekstenzija stana jednog samca kojeg poznajem.

Podaci o objektivnoj stvarnosti: žena – samac, srednjih godina.

San je čini se oživljena maštarija iz stvarnosti. Vagaš sve poželjne strane te romantične ideje koju razmatraš (lijeva strana), uzimaš u obzir moguće realne obveze ako se upustiš u ostvarivanje te maštarije, konopac za sušenje rublja ti donekle prihvatljiv simbol ženskih dužnosti, ali lanac (zabrane, stege - nepotrebno, besmisleno i neprihvatljivo).

I onda u potrazi za idealnom slikom, prelaziš na desnu stranu -  racionalizacija, sve je isto, isto more, iste žudnje, ali ne vide se barke, uz koje idu drugi ljudi...? 

Ne znam je li san induciran spomenutim samcem, ali evo par stihova da pomiriš svoju lijevu i desnu stranu i shvatiš da su idealne slike lijepe, ali su samo slike.

VJERA BEZ LJUBAVI
ČINI NAS FANATIČNIMA

DUŽNOST BEZ LJUBAVI
ČINI NAS ZLOVOLJNIMA

RAD BEZ LJUBAVI
ČINI NAS SITNIČAVIMA

MOĆ BEZ LJUBAVI
ČINI NAS NASILNIMA

PRAVEDNOST BEZ LJUBAVI
ČINI NAS BOLESNIMA

BOL ČOVJEKA ČINI MUDRIM,
RUŽNOĆA PLEMENITIM,
GORČINA BLAGIM,
A BOLEST SNAŽNIM.

(JOSEPH ROTA)