Sunčan dan, ispunjen svjetlošću i mirom.Energija kojom je Liriana okružena,bila je opipljiva,kao najmekši oblačić, maslačkova pahulja, rosna kap koja miluje cvjetnu laticu.
Takva energija bila joj je potrebna nakon napornog radnog dana.U zadnje vrijeme osjećala je nečiju prisutnost, neobjašnjivu riječima.U tom razmišljanju, zagledana u Isusovu sliku, začula je šapat:
Čuvam te Ja
Čuvamo te Mi
Volim te Ja
Volimo te svi!
Jedine riječi koje je mogla izgovoriti, u tišini, bile su: Hvala!