Od djetinjstva je često postavljala pitanja odraslima nerazumljiva i teška za odgovoriti. Što je bilo, kada ničeg nije bilo? I tome slično, na što naravno, nitko nije ponudio njezinoj duši prihvatljiv odgovor.Nedobivanje vanjskog odgovora stvaralo je čudan osjećaj frustriranosti,jer često bi intuitivno dobivala znakove koje je samo morala protumačiti na njoj poznat način, ali je po tom pitanju rijetko nailazila na sugovornike zainteresirane da istražuju i prenesu svoje iskustvo drugim ljudima.Znala je za sebe misliti kako je kao Pale sam na svijetu,što ju je na jedan osoben način i usmjerilo na unutarnju potragu.
Ponovno uplovljavanje u Reiki energiju, donijeti će Liriani još novih iskustava.Jedno od najljepših vizija popraćenih stihovima upravo se sprema projedriti kroz njezinu dušu.
Kao i svakog dana, nježna pratnja u opuštanju bila je meditativna muzika.Imala je osjećaj kao da jedrilicom plovi po bonaci, nošena samim zvukom koji je do nje dopirao sa kazetofona.Ovoga puta, svjetlost je isijavala nježno plavkastu nijansu,koja je na trenutke poprimala indigo tonove.Na tako obojanim valovima, pred njom se ukazao pust otok.Jedrilica plovi okolo otoka, i pronalazi špilju iz koje do nje dopire jak odbljesak bijele svjetlosti.Liriana ulazi u špilju, vođena tanašnim nitima, ne bi li otkrila izvor sa kojega se svjetlo rađa.
Na samome izvoru ugleda Svjetlosno kormilo, te začuje riječi:
U nutrini tebe, sigurnost tvoja leži
Od problema svojih, nikada ne bježi
U nutrini svojoj ,odgovor ćeš uvijek naći
Odgovorit Ja ću tebi, što to tebi znači
U nutrini svojoj čuvaš poruku Moju
Zauvijek u tebi čuvam, Svjetlost i Ljubav svoju.
Nakon ovih riječi, špilja je utonula u duboko plavetnilo,a vizija je utihnula.
Na Liriani je bilo još da zapiše viziju i dobivenu poruku, koja će joj zabljesnuti jednoga dana, u odabranom trenutku, kada će njezinoj duši zatrebati podsjetnik na Svjetlosno kormilo i unutarnjeg Kormilara.