Liriana tone u san.Dan je bio naporan, ljudi kao da su poludjeli.Svijet izvana počeo se urušavati,ali još žešćom brzinom urušavao se i njezin unutarnji svijet. Temelji izgrađeni na klimavim nogicama,očito.Nešto nije bilo kako treba.Prije nego li utone u san, preispituje svoju dušu,i po prvi puta osluškuje odgovor.Osjeća, Netko postoji.
I pomoć pristiže.
Ništa ne sanja,ali je budi lagano dozivanje: Lirana… Liriana… probudi se,vrijeme je!
U prvi mah nije vidjela ništa,još onako bunovna,osjeti nečiju prisutnost.na vratima spavaće sobe.Kao u omaglici, stajao je ženski lik,odjeven u svilenkasto snježnu bijelu tuniku.Najljupkiji lik koji je do tada susrela.Odisala je nekom nestvarnom ljepotom.A taj pogled, oči kroz koji ju je promatrao sam Univerzum.Biće se nasmiješilo, i zadnje što je Liriana upamtila vezano uz nju bilo je prozračno lice uokvireno sjajnom crnom kosom.
Anđeo – misao projuri Lirianinim umom, i možda bi sve palo u zaborav, da slično iskustvo te iste noći nije doživio još jedan član obitelji.Na drugim vratima, u kasnije noćne sate.Tek nakon jutarnje kave i prepričavanja doživljenih snova, po prvi puta u ovozemaljskom životu , svjedočili su nečemu neopipljivom, nadnaravnom.
Rat je bjesnio svom snagom, ljudi su postajali sve okrutniji,riječima, djelom,nedjelovanjem.U malenom kutku unutarnjeg svemira počela su nova previranja.Pitanja, skitanja, lutanja, traženja, odgovori.
Lekcije svladavane težim načinom,što zbog tvrdoglavosti, što zbog impulzivnosti.
Prva i osnovna lekcija bila je: Strpljivost! Za Lirianu nisu postojali sporedni putovi,samo dobro zacrtane staze,koje je htjela - ne htjela,prolazila.Ponekada su vrata bila širom otvorena,ponekad je glavom udarala ne bi li ih otvorila, važno je bilo zapitati se : zašto? I odjednom je počela primjećivati kako joj se nude odgovori,najčešće su dolazili preko snova.Drugi odgovori pristizali su kroz pročitane knjige,pjesme na radiju,filmove, tek nakon Reiki inicijacije, tihi šapat bio je popraćen predivnim vizijama.
Jednu od njoj najdražih vizija doživjela je kada je susjedi Reikijem tretirala bolno koljeno.Umirujuća muzika nudila je lagano utonuće u meditativno stanje.Liriana je stavila ruke na bolno mjesto,nakon početne topline osjetila je nešto kao lagani povjetarac kojim je prostrujao i miris ljubičica.Našla se okupana svjetlošću.
Vizija: Ruka u bijeloj rukavici, uzima bijelo pero i upisuje u knjigu ove riječi pozlaćenim slovima
Milostiva budi!
Oprostiva budi!
Drugima ne sudi!
Radost svoju daruj uz osmijeh!
Ljubav svoju daruj svima!
Neka svatko sam okaje svoj grijeh!
Shvatila je kako je upravo zakoračila na put duhovnosti, i da joj predstoji još mnoštvo lekcija za savladati.Tihi šapat i svjetlosne vizije, putem će joj biti pratnja, nešto kao darovani blagoslov.Iznenada je planeta Zemlja postala čarobno mjesto, a od svakoga koga je putem susretala ponešto je naučila.I ratno doba je postalo za nju doba preobražaja.Kao da je malena gusjenica spoznala da posjeduje i krila, koja još nespremna za let, u njezinoj duši bude znatiželju što u sebi nosi zov nečega njoj toliko znanog, a ujedno i nepoznatog.
Strpljivo Liriana,strpljivo… šapuće joj Netko.
I ponovno taj opojni miris ljubičica, odvest će je do još jednog dodira s onostranim svijetom.Ni više ni manje nego na posljednjem počivalištu - groblju.
Nastavlja se…
irida
bglavac
