Liriana je voljela čitati sve što se odnosilo na dušu i na tijelo.Kada je u njezin život uplovio Reiki, po prvi puta se susrela sa terminom čakre. U knjigama je nailazila na lijepe opise popraćene slikama,čak je susretala sve više osoba koje su mogle očima vidjeti vrtloženje energije ili cjelokupnu auru.Međutim, da bi osvijestila postojanje čakri, morala je prvo osvijestiti svoje fizičko tijelo.Od djetinjstva se činilo kako joj je koža pretijesna, i ruku na srce, kroz fizičku razinu teško joj je bilo izraziti se.Tako joj tjelesni odgoj i fizičke aktivnosti nisu bile nimalo primamljive, jedino bi plivanjem gubila svu težinu materije i prepuštena vodenom elementu nježno dotaknula prisjećanje, da postoji još nešto neopipljivo unutar nje.
Samodisciplina nije predstavljala teret, već joj je pomagala u ostvarenju zacrtanih ciljeva.Tako je i prišla Reikiju.Prva i jedina želja joj je bila da utihnu svi nemiri koje je već neko vrijeme osjećala u tijelu.Čak nije niti previše proučila tu tehniku, već je više impulzivno odlučila kako će Reiki biti metoda kojom će se moći relaksirati.
Nakon inicijacije u prvi stupanj, dvadeset i jedan dan je trajalo, nazovimo to uhodavanjem, u višu frekvenciju. Već sama pomisao na nježnu toplinu kojom ju je Reiki obavijao, stvorilo je želju da mu se prepusti svaki dan.Legla bi na ležaj, uključila kazetofon sa omiljenom muzikom Aeoliaha, i pri prvim notama osjetila preplavljujući osjećaj mira.Bilo je i dana, kada je tretman trajao kratko, zbog nemira koji je trajao i trajao, i tada je izgledalo kako Reiki ne djeluje.Činilo se tako, sve dok nije znala prepoznati i slijediti valove osjećaja kojima je bila ispunjena.
Naučila je rukama usmjeravati energiju u dio tijela koji je vapio za toplinom, ili ga nježno rashladiti ako je bio ispunjen viškom. Ponekad bi energija izazvala i tjelesne zvukove, kao što je bilo kruljenje crijeva, što je značilo da je peristaltika usporena i kako joj treba poticaj, ili kašljanje, kihanje kao znak blokiranoga energetskog protoka.Vlastito tijelo ju je počelo zabavljati, a ono joj je uzvraćalo svojom vitalnošću.
I ovoga puta, autotretman je počeo otvaranjem Reikija, produbljenim disanjem, a ruke su krenule raznositi energiju po tijelu.Nije razmišljala koliko će dugo ruke biti prislonjene na jednom mjestu, kao da su one same postale svjesne, pomicale bi se sa jednog dijela tijela na drugi, upravo kada je taj pokret i bio potreban.
Ovoga časa, Liriana ih je prislonila na srce.Osjetila je ubrzavanje otkucaja, i jarku toplinu koja je svojim pulzacijama širila grudni koš do snažne napetosti.I kada je imala osjećaj da će se rasprsnuti, val bijele svjetlosti donio je olakšanje kroz viziju.
Našla se okružena svijetlo zelenom prozračnom šumicom.Breze su treperile stvarajući melodiju bezbrojnih zvončića.Liriana je krenula do ruba šumice, na kojemu se ukazala zelena prostrana poljana, s bijelim krugom.Pristupa joj Svjetlosno biće – Anđeo, i obraća se riječima: došla si na Mjesto radosnog darivanja! Liriana pogleda u svjetlosni krug, i ugleda sebe kao na filmu.Sve one situacije u kojima se nasmiješila nekoj osobi, pružila ruku i utjehu kada je trebalo pomoći, sreću i radost, bilo da se radilo o ljudima, biljkama,životinjama,planetu Zemlji.
Anđeo kaže, da u svakom trenutku kada čovjek sebe nesebično daruje, isijava jarku svjetlost, koju svjetlosna bića sakupljaju i odnose u Dolinu molitve, onim dušama kojima je Svjetlost potrebna .A što je Svjetlost nego Ljubav.Zato i molitva upućena s ljubavlju, isijava najvišu frekvenciju.
Šteta što ljudi ne razumiju da radosno darivati ujedno znači i biti ispunjen molitvom.
Srčana čakra – Mjesto radosnog darivanja.
Liriana se zahvalila Božanskoj Energiji,svim Svjetlosnim pomagačima Reikija, anđelima i duhovnim vodičima , što je uz njihovu pomoć dotaknula Izvor u sebi samoj.
bglavac
irida
edin.kecanovic
