Udisanje naše životne sile u održavanje prošlosti živim, nalikuje životu u mauzoleju. Hladno je i tamno, a mrtvi nam ništa ne govore.

Prošlost ne treba nositi sa sobom kao da je još uvijek živa. Ono što je gotovo, gotovo je, a  koristiti svoju energiju kako bismo pokrenuli događaje ili odnose koji su davno nestali, nalik je udisanju života u mrtvo tijelo nadajući se usrksnuću. Ogromna je cijena ovakvog postupanja i za tijelo i za duh.

Simboličko značenje posljednjeg pomazanja predstavlja sredstvo svjesnog oslobađanja, čak i svakodnevnog, od svega što više ne želimo nositi sa sobom i u svojoj energiji. Posljednje pomazanje je usmjereno prema prepoznavanju onih razdoblja života koja su prošla; završetak mladosti, smrt braka, prestanak odnosa, umirovljenje, napuštanje kuće u kojoj ste nekada živjeli, i sl. - sve su to primjeri životnih razdoblja koja se neprestano mijenjaju i na kraju više nisu dio onoga tko ste vi danas.

Ljudi se tih prošlih životnih razdoblja drže čak i kozmetički - operacijama kojima uklanjaju godine s lica i tijela.  Trebamo se zapitati pridonosi li naša želja da budemo onakvi kakvi smo nekada bili i da imamo što smo nekad imali, našem zdravlju ili ga ugrožava.

Imamo samo određenu količinu energije s kojom trebamo voditi svoj život; ako koristimo tu energiju više za prošlost nego za sadašnjost to uzrokuje energetske dugove. Na kraju izvori kojima plaćamo taj dug dolazi od energije našeg staničnog tkiva, što oslabljuje naše tijelo do stanja koje bolesti dopušta da se razvije.

Svojstvena energija posljednjeg pomazanja, združena s energijom sedme čakre koja predstavlja našu poveznicu s vječnošću i Božanskim, slavi istinu, kako sve što je bilo dobro u našoj prošlosti ostaje živo u nama i oko nas, a ono što je mrtvo treba ostati mrtvim. Ne možemo u potpunosti osjetiti milost koja nas uvjerava u našu vlastitu besmrtnost, ako se nastavimo plašiti protoka godina i boriti se protiv njega. To smo proturječje sami stvorili, a nije ga stvorilo nebo u svrhu našeg ojačavanja.

Naša povezanost s vječnom silom Božanskog putem ovog sakramenta uključuje sve što smo bili, sve što jesmo, i sve što mislimo postati. Ta je povezanost obećanje da je naša životna sila beskrajna i da možemo nadrasti bilo koju prepreku. Oslobađanje jučerašnjice putem većeg razumijevanja naše Božanske prirode staza je prema uzdizanju iznad svega što nam se dogodilo na tjelesnoj razini. Tijekom puta posežemo za duhovnom istinom da fizički događaji nisu ništa drugo do obmane i da je fizički način na koji se očituju u našim životima beznačajan.

Obred posljednjeg pomazanja

Počnite postavljajući se pitanje: "Koliko energije izlazi iz mene? Koliko tog mrtvog nosim sa sobom tijekog svog svakodnevnog života?

Na komad papira zapišite svu onu mrtvu težinu prošlosti koju osjećate kako se zadržava oko vas. Papir stavite u posudu otpornu na vatru ili u zemljanu posudu na svom oltaru i zapalite šibicu.

Dok nestaje u plamenu, vizualizirajte sebe kako se oslobađate veza koje su vas povezivale s događajem ili događajima i dozvolite svojoj energiji da vam se vrati. Ako vam se tako više sviđa, pronađite mali predmet koji simbolizira taj događaj - recimo, za automobilsku će nesreću biti dobar dječji autić - i posvetite ga svetom vodom koju ste pripremili.

Izgovorite molitvu u kojoj oslobađate svoju energiju od događaja kojeg simbolizira predmet. Možete izgovoriti jednostavno: "Ovo više ne želim u svome životu".

Dok osjećate kako vam se vraća energija izgovorite kratku molitvu zahvalnosti.

Izvor: Zašto se ljudi ne iscjeljuju i kako bi mogli, Caroline Myss