SMRT I NAKON NJE

Često se kaže da se iza većine ljudskih stranova krije strah od nepoznatog. Smrt je često nazivana "velikim nepoznatim", ali to ne mora biti tako. Jedan od najzahvalnijih aspekata regresije je sposobnost istraživanja vlastitih iskustava smrti. Kad nepoznato postane poznato, straha više nema.

Iz prethodnih prikaza slučajeva regresije može izgledati da je većina nasilna ili na neki način traumatska. To nije tako. Većina iskustava smrti o kojima sam pisala bila su izabrana da ilustriraju neki traumatski događaj čiji su utjecaji dosezali do sadašnjeg života, ali to je samo mali postotak od svih istraženih iskustava smrti. Daleko najveći broj iskustava smrti je miran i dobro došao na kraju određenog, predviđenog životnog vijeka. To ne znači da su svi planirani životi dugi. Često, zbog nekog razloga je određeni životni vijek relativno kratak jer možda može ponuditi samo ograničeni broj povoljnih iskustava unutar određene okoline ili vremenskog razdoblja. Također iz oivh izjava ne treba zaključiti da je vrijeme smrti strogo predodređeno i da se ne može umrijeti dok ono ne dođe, a kada dođe, da se smrt ne može izbjeći. Da je tome tako, onda bi svi naši napori za liječenje bolesti i sprečavanje nesretnih slučajeva ili zaštitu od nasilja, bili uzaludni i bemisleni. Čovjek ima slobodnu volju. To je njegovo nasljeđe koje mu pripada po pravu. Kad ne bi bilo tako, on bi bio samo marioneta, čijim koncima upravlja neka viša sila, njegova dostignuća bi bila uzaludna, a njegove pogreške bez značenja. Život ne bi imao smisla, mogli bismo ga i napustiti.

Što je smrt? Čovjek je bezgranični duh koji boravi u kućama iz mesa i krvi da bi se mogao očitovati i doživjeti fizički svijet. Kad kuća prestane biti pogodna za stanovanje, zbog bolesti, nesretnog slučaja ili starosti, ili čovjek preraste vrijednost kuće, tada se on seli u druga područja iskustva i ostavlja kuću praznu. Smrt nije ništa više od toga.

Smrt i rođenje su zapravo sinonimi. Kada umrete u fizičkom svijetu, rađate se u ne-fizičkim područjima. Kada se rađate u fizičkom svijetu, umirete za ne-fizičko postojanje. Smrt i život su samo promjene u vašem području djelatnosti. Upravo kao što je veliki Bezgranični Duh besmrtan, tako ste i vi, stvoreni iz njegove biti, po njegovoj slici, također besmrtni.

Da bi se istražilo iskustvo smrti tokom regresije, nakon što je život istražen koliko se željelo, usmjerite osobu riječima:

 

"Idite do točke u vremenu, koja je dan prije vaše smrti. To će zahtijevati samo trenutak. Recite mi čim stignete. To je samo vježba sjećanja. Nema razloga da osjećate strah, bol, neugodnost ili strepnju na bilo kojoj razini. (Pauza za odgovor).

Pogledajte u duhu svojim očima i poslušajte svojim ušima. Gdje ste i što radite?

Koliko imate približno godina? Kakvo je vaše zdravlje?

Ako promatrate unatrag svoj život, ima li nekih događaja kojih se sjećate, i rado biste ih spomenuli, a prije ih se niste sjećali? Kakav osjećaj imate o svom životu? Da li ste postigli ono što ste namjeravali u ovom životu?

 

(Ovisno o odgovorima, možda ćete nešto htjeti potpunije istražiti).

Pitajte bilo kakva dodatna pitanja koja vam se čine pogodnima u tom času, ovisno o otkrivenim prilikama. Zatim:

Sada, bez doživljavanja bilo kakvog bola, nelagodnosti, straha ili strepnje, prođite kroz iskustvo svoje smrti i stignite do dana nakon smrti. To će zahtijevati samo trenutak. Recite mi čim stignete. To je samo vježba sjećanja. Da li ste svjesni da ste mrtvi? Kako ste umrli? Kako vam se čini biti mrtav?

Većina ljudi, premda ne svi, su svjesni da su mrti i ne pokazuju iznenađenje što se svijest nastavlja. Koji put, kad je smrt nastupila naglo ili neočekivano, zbog nesretnog slučaja ili nasilja, osoba može ne biti svjesna promjene. Promjena u svijesti između života i smrti je tako minimalna da je zapravo jedina razlika u osjećaju slobode, nema više ograničenja fizičkog tijela. Osoba može čak i pokušati izvesti neke tjelesne pokrete ili komunicirati s ljudima u blizini i biti nezadovoljna i zbunjena što nema odgovora. Ako se u iskustvu smrt koje istražujete dogodi nešto takvo, dajte uputu:

Pomaknite se do točke u vremenu kada ste postali svjesni da ste mrtvi.

Zatim:

Što je bio uzrok da ste postali svjesni svoje smrti?

Za one koji su odmah svjesni svoje smrti, a to je većina, ustanovit ćete da svijest pojedinca ostaje u blizini da bi promatrala postupke prijatelja i rođaka. Uopće nije neobično da neki pojedinac promatra svoj vlastiti pogreb. Postoji osjećaj odijeljenosti, premda se može javiti briga ili neznatna nelagodnost zbog prekomjerne tuge koju pokazuju preživjeli. Međutim, ne mogu se sjetiti niti jednog slučaja među svim regresijama kojima sam prisustvovala u kojemu bi pojedinac u regresiji pokazao bilo kakvu nelagodnost tijekom iskustva smrti ili nakon toga, kad je spoznao da je mrtav. Može se činiti čudnim, ali razdoblje neposredno nakon smrti često pruža neke vrlo zabavne trenutke zbog primjedbi i opažanja "pokojnoga".

Nakon što je osoba prošla kroz iskustvo smrti dajte uputu:

Idite do točke u vremenu oko šest tjedana nakon vaše smrti. To će zahtijevati samo trenutak. Recite mi čim stignete. Gdje ste i što radite?

U toj točci će vjerojatno biti vrlo malo osjetilnih utisaka. Ljudi obično opisuju osjećaj "bivstvovanja". Nema osjeta topline ili hladnoće, nema zvuka, a obično ni vidnih utisaka. Najčešće se opisuje osjećaj sigurnosti, zaštićenosti i velikog zadovoljstva. Izgleda da je to razdoblje odmora i oporavka nakon zemaljskih iskustava. Koji puta može postojati nejasan osjećaj da su u blizini drugi u sličnom stanju. Međutim, čak i kada nema svjesnosti o drugim svijestima, nitko nije nikada izrazio osjećaj osamljenosti ili samoće.

Od tog trena nadalje, vremenska razdoblja nemaju smisla, jer vrijeme, kako ga mi poznajemo, ne postoji. Vrijeme je pojam stvoren za potrebe tjelesnog čovjeka.

Za neko vrijeme, pojedinac će izaći iz razdoblja odmora kako bi poduzeo procjenu prethodnog života i da bi ga sagledao iz šire perspektive drugih prošlih života i da bi ga sagledao iz šire perspektive drugih prošlih života. To je razdoblje SUĐENJA SAMOME SEBI, u kojemu osoba zaista susreće samu sebe i važe svoje postupke i pobude iza postupaka i počinje stvarati ideju čime bi se trebalo pozabaviti u budućim životima. To je često duboko iskustvo jer nisu dozvoljene iluzije. Postoji razlika između gledanja sebe u ogledalu i viđenja onoga što želimo vidjeti i ignoriranja onoga što nam se ne dopada i naglog pogleda na neretuširanu fotografiju na kojoj se vidi svaka mana, svaka bora i svaka nesavršenost. Osoba koja proživljava tu epizodu, možda ne želi verbalizirati detalje, međutim, bilo bi vrijedno, nakon toga načiti zabilješku radi kasnijeg proučavanja. To ne mora biti sasvim neugodno iskustvo. Dodavajući kamenčiće za svaki postupak i pobudu i utjecaje koje su pokrenuli, mogli biste biti ugodno iznenađeni kad ustanovite, kako se često ravnoteža pomiče na pozitivnu stranu. Za usmjeravanje osobe prema tome iskustvu, recite:

Sada se pomaknite u razdoblje u kojemu ste započeli procjenu svog prošlog života.

Slijed nije uvijek isti, ali često nakon samo-procjene dolazi razdoblje u kojemu je čovjek zauzet nekom vrstom učenja. Ono može biti u vidu grupnog ili individualnog rada - kao u razredu, ili u vidu scenarija koji je zacrtan za njega, da ga "proživi" kako bi razumio neku određenu istinu ili pojam. (Jedan primjer je scenario koji sam doživjela nakon mog samoubojstva koje je opisano u prošlom poglavlju). Nekako u to vrijeme, a koji puta prije ili nakon tog razdoblja, započinje se stvarati matrica za slijedeći život. Biraju se općenite okolnosti za životni vijek: rasa, društveni položaj, ekonomsko stanje, duhovna atmosfera, moguća karijera, vrsta roditelja itd. Detalji se dodaju kasnije. U ovoj točci ne treba istraživati taj aspekt. Vrijeme za to će doći kasnije, kad je matrica potpuna.

Pošto čovjek ima slobodnu volju kako u fizičkom tijelu, tako i bez nega, on koji puta ne bira mudro, pripremajući matricu.

Izgleda da se samo u vrlo rijetkim, krajnjim prilikama događa da se dobiju neka uputstva ili savjeti iz vanjskih izvora. Koji put će grižnja savjesti ili velika revnost nagnati dušu da izabere neke okolnosti i situacije koje nisu realne i ne ispunjavaju njena očekivanja. Ponekad smo slični domaćici koja planira obojiti i preurediti kuću i uz to pripremiti gurmanski namaz za veliko društvo - sve u jednom danu. Možda negdje postoji neki rijetki pojedinac koji to može, ali najvjerojatnije će domaćica na kraju biti iscrpljena, nezadovoljna i usred užasnog nereda. Ljudi mogu izabrati tako teške okolnosti za svoj novi život i tako se preopteretiti s onim što žele ostvariti u jednom životu da na kraju završe poraženi iil u beznadnoj zbrci, obeshrabreni i razočarani. Često se u matricu ne utisne fleksibilnost koja drugima dozvoljava slobodu volju i izbor koji oni mogu učiniti i koji će također utjecati na dotični život.

Netko pak, može izabrati lagodne životne okolnosti koje pružaju sve udobnosti i malo izazova. Takva vrsta života može biti isto tako zatupljujuća i neispunjavajuća kao i druga krajnost.

No, duša nije zatvorena u matricu, čak i nakon rođenja. Nerazumni izbor se može promijeniti, a životna usmjerenja preinačiti. Razumijevanje prisutnih načela koji put čini nepotrebnim daljnje nastavljanje određenog točka djelovanja. Znanje može donijeti razumijevanje i promijeniti nečiji svjetonazor. Npr. osoba može shvatiti da je stalno uhvaćena u cikluse nesreće i patnje jer ih je nerazumno izabrala kao metodu karmičke pokore za prošla djela. Ako shvati da svrha karme predstavlja više podučavanje nego kažnjavanje i da je poželjan pozitivniji i djelotvorniji pristup, onda može u duhu odbaciti takav ciklus a i odluke i akcije koje produžuju takve cikluse. Osoba može po svojoj volji izabrati pozitivni razvoj djelovanja da bi zadovoljila potrebe situacije.

Koji put, kada prepoznam početak takvog ciklusa ili ponavljanje ciklusa koji se bavi nekom lekcijom koju sam već naučila, mentalna izjava "ne želim sudjelovati u ovom ciklusu. On nema za mene stvarne koristi. Izabirem kretanje prema nečemu drugome", dovoljna je da promijeni slijed događaja.

Svatko je od nas različit i dolazi u dodir sa širokom lepezom iskustava. Zato je teško reći što činiti u posebnim prilikama. Najbolji način da prilagodite tu informaciju vašoj posebnoj situaciji je da pri kraju regresije, nakon istraživanja iskustva smrti, usmjerite sebe ili osobu koju vodite riječima:

Pomaknite se sada u vremenu do časa kada birate roditelje za sadašnji život kao sada u vremenu ____________ (sadašnje ime). To će zahtijevati samo trenutak. Recite mi čim stignete.  Kada ste odabrali te ljude da budu vaši roditelji?

Odgovori će biti vrlo različiti. Koji put je odabir učinjen prije no što su se roditelji sreli. Koji put se bira tek onda kad već postoji trudnoća. Postoje razlike od osobe do osobe. Koji put se dobije informacija koju su poznavali samo roditelje, te je oni mogu provjeriti ako su otvoreni za ovakvu vrstu informacije. Npr. privatni razgovori, šale, najmilija haljina, kravata, okolnosti njihovo prvog susreta. Zatim nastavite:

Zašto ste odabrali upravo to tvoje ljudi da budu vaši roditelji? Kakvu lekciju se nadate naučiti?

Osoba može glasno odgovoriti na ta pitanja, a ako ne želi, ne mora.

Sada imate pristup matrici koju ste stvorili za ovaj posebni život vijek. Proučite je dok dobro ne zapamtite ono što ste željeli ostvariti u ovome životu. Možete izreći tu informaciju ili ne, kako želite, ali recite mi kada vam se informacija usadila u sjećanje.

Kad osoba kaže da je završila proučavanje informacije, recite:

U ovu točku svijesti se možete vratiti svkai put kad zaželite dodatne informacije.

Zatim nastavite i završite seansu na isti način kako je to opisano u standardnoj tehnici regresije.

Ta informacija može predstavljati vrijedan uvid u vaš život. Možda ćete ustanoviti da ste već postigli većinu onoga što ste ranije namjeravali i prema tome možete sebi zacrtati novi niz ciljeva. Možda ćete naći odgovore za neka duboka razočaranja u svom životu. Možda ste skrenului sa svoje matrice i onoga što ste htjeli postići, pa je to izazvalo neodređene sitne prigovore u vašem duhu, što vam ne dozvoljava da budete stvarno zadovoljni svojim usmjerenjem. Ako je tako, onda je vrijeme da sebi postavite neka pitanja. Da li ste skrenuli po slobodnoj volji ili zbog djelovanja drugih nad kojima nemate kontrole? Možda ćete ustanoviti da su drugi učinili izbor i promjene između časa kada ste birali roditelje i časa vašeg rođenja ili čak i kasnije, i tako radikalno promijeniti okolnosti oko vas da nalazite za potrebno izabrati za sebe potpuno novi «plan leta».

 

Ako je usmjerenje vašeg života za vas pozitivno, usprkos skretanja ili ako je to bilo u osnovi izvan vaše kontrole, potvrdite u duhu da napuštate prvobitnu matricu kako biste slijedili tok djelovanja koji vam sada više odgovara. Vidjet ćete da to napuštanje u duhu vodi oslobađanju od mnogih, ako ne i svih polusvjesnih razočaranja koja su kriva za vaš osjećaj kako ne postupate pravilno u ovom životu.

 

S druge strane, ako pronađete da ste skrenuli s vaše matrice bez pravog razloga i da ne napredujete dovoljno u svom duhovnom rastu, dobro pogledajte matricu i vaš život i vidite kakve promjene morate izvršiti da bi oni bili više u skladu jedni s drugim. Možda ćete morati učiniti neke kompromise, ako ste već daleko odmakli u ovom životu. Može biti nerealno pokušavati kruto slijediti matricu. Uravnotežena procjena situacije će vam pokazati da nije toliko važno što činite obzirom na karijeru, hobije i slične stvari, nego kako to činite. Vaši stavovi u pristupu životu će često biti ono što odlučuje o tome koliko ste u skladu sa svojom matricom. Njegujte poštenje, toleranciju i dobrotu, zahtijevajte najbolje od sebe i od drugih. Naučite ponavljati uspjeh u duhu. Malo ljudi shvaća kako često ponavljaju u duhu svoj neuspjeh i tako ga materijaliziraju. Steknite naviku da se zamišljate uspješnim u svemu što namjeravate učiniti. Zadržite sliku samoga sebe kako djelujete i reagirate sa onim značajkama karaktera koje želite. Promjene se neće desiti preko noći, ali ubrzo ćete primijetiti da je ono što je zahtijevalo svjesni napor, postala prirodna reakcija.

 

(Florence Wagner McClain: Reinkarnacijska terapija)