Što je to regresija u prošle živote?

Regresija u prošle živote je terapeutska metoda pomoću koje klijent, kada je u stanju hipnoze proživljava iskustva iz prošlih života (često jako detaljno) na način da mu podsvijest režira događaje koji mu u svakom pogledu pomažu da u svijesnom stanju promjeni obrazac života na bolje, da se riješi nekih fobija, tikova, itd.

Nikako ne želim aludirati na vjerska stajališta (postojanje reinkarnacije), već samo na terapeutsko djelovanje. Naime neke moguće potisnute traume iz prošlosti podsvijesti je lakše procesuirati kroz scenarij prošlog života te ih kao takve svijest ih odbaci kao nepotrebne za sadašnje vrijeme.

Naravno večina regresijskih iskustava su toliko detaljna te je jako teško zamisliti da bi podsvijest mogla servirati toliku količinu podataka na bazi izmišljanja ili „ugođavanja“ terapeutu da čuje ono što želi.

Hipnotička i nehipnotička regresija

Da nebude zabune- u oba slučaja radi se o hipnozi! U ta dva pojma bitna razlika se nalazi u dubini hipnoze tj. u prvotnom slučaju radi se o dubokoj hipnozi u kojoj je klijentova svjesna volja svedena na minimum.

U takvoj vrsti regresije terapeut ima apsolutnu vlast nad klijentovim emocijama, u mogućnosti je blokirati sva negativna iskustva, doživljeno iskustvo nema trenutni utisak na klijentovu svijest već se pozitivni učinci doživljenog zadržavaju u podsvijesti te kroz par dana počinju ispoljavati kroz klijentov obrazac ponašanja dok je negativna iskustva terapeut u mogućnosti posve blokirati.

Moram napomenuti da prilikom hipnotičke regresije klijent istog trenutka počinje dobivati slike bez nekog navođenja terapeuta dok su emocije skoro u potpunosti svedene na minimum.

U slučaju nehipnotičke regresije klijenta se uvodi u blagi hipnotički trans pri kojem je on u potpunosti svijestan svojeg okruženja.Pri takvom pristupu terapeut je često primoran navoditi klijenta raznim metodama da dobije viziju prošlog života jer u 80% slučajeva klijent pri prvom uvođenju ne vidi apsolutno ništa.

Terapeut ima vrlo malu ovlast nad emocijama klijenta, nemože mu narediti da „pusti“ događaj (za razliku od gore navedenog), te je regresijsko iskustvo za klijenta u pravilu uvijek popračeno burnim izljevima plača, trenutak zatim smijeha te ostalih emotivnih stanja.

Ovu vrstu regresije nikako ne bih preporučio početnicima u toj oblasti zato što se pri takvoj vrsti terapije terapeut izravno hvata u koštac sa klijentovom podsviješću, te se od njega traže iznimne psihoanalitičke vještine. Prednosti i mane pojedinih vještina te moguće opasnosti Prednost nehipnotičke regresije je definitinvo u tome što klijentizbog dubljih emotivnih iskustava imaju efektivniji fenomen „čišćenja terata prošlih života“ iako ni u hipnotičkoj regresiji taj fenomen nije nikako izostavljen ali je zato mnogo suptilniji.

Pretpostavljam da već možete otprilike i sami zaključiti da je ova prva metoda po mnogočemu prihvatljivija zbog potpune kontrole doživljenih iskustava, naime ako klijent doživi traumatično iskustvo vašom naredbom on ga jednostavno zaboravlja dok u dolje navedenom to nije slučaj.

Nehipnotičku regresiju bi svakako preporučijo osobama sa malo čvrščim karakterom, dok je hipnotička regresija podobna za skoro svu populaciju.

NIKADA se nesmije raditi regresija osobama koje boluju od shizofrenije, ovisnicima o heroinu, te djeci.

Velimir Kinderman