ALTERNATIVNO PROTIV FOBIJA I STRAHOVA

Prehrana, ljekoviti biljni pripravci, vitamini i minerali, homeopatski pripravci, aromaterapija i antistresni programi, od kojih izdvajamo nehipnotičku metodu vremenskog preklapanja poznatu pod nazivom „regresija u prošle živote“, neki su od blagih i neškodljivih načina oslobađanja od strahova i fobija.

No predstavimo najprije dvije učestale fobije koje se često međusobno isprepliću: agarofobija (strah od javnosti i otvorenih prostora) i zoofobija (strah od životinja).

Agorafobija - strah od javnih mjesta

"Imam 34 godine i službenica sam u Zagrebu. Od dvadesete  godine imam panični poremećaj koji liječnici nisu odmah prepoznali nego tek kasnije klinički psiholog. Uzroci su, kaže, u mojim traumatičnim iskustvima iz rata. Već godinama  uzimam lijekove ali poboljšanja nema. Najveći problem mi ne predstavljaju napadi panike nego agorafobija koja se javila naknadno. Bukvalno me je onesposobila, iz kuće izlazim samo u pratnji muža, doma ne smijem sama ostati a o putovanjima nema ni govora. Stidim se same sebe mada znam da ne bih trebala. Liječnici kažu da je ovo stanje izlječivo ali da je potrebno dosta vremena. Vele da će to jednostavno nestati, naravno uz moj trud koji, moram priznati ne ulažem zbog straha. Zanima me da li je agorafobija potpuno izlječiva, da li ću čitav život morati piti tablete, jednom riječju ima li nade za mene."

Agorafobija je strah od otvorenog prostora i javnih mjesta. Očituje se snažnim strahom ne samo od otvorenog prostora i javnih mjesta, već i od prisustva mnoštva ljudi iz kojih se ne može brzo ukloniti na sigurno mjesto (obično je to dom). Stoga je ovaj poremećaj često povezan sa strahom od napuštanja doma, odlaska u trgovinu, odlaska na javna mjesta, od putovanja, itd.

Termin agoraphobia dolazi iz starogrčkog jezika, a prethodno je označavao samo strah od placa ili tržnice. Danas ova riječ ima mnogo šire značenje, ne samo strah od javnih i otvorenih mjesta. Ona uključuje i strah od udaljavanja iz kuće, od obitelji, prijatelja, od svih situacija u kojima ovakve osobe mogu doživjeti napadaj panike, a pomoć im izgleda nedostupnom.

Kako se poremećaj očituje

Bolest se očituje napadajima straha kada se oboljeli nalazi izvan svoje kuće, a može se razviti naglo ili postupno tijekom nekoliko mjeseci ili godina.

Oboljeli obično iznenada osjete nemir, neodređenu nelagodu, slabost, tjeskobu kao da su bolesni od neke organske bolesti pri čemu doživljavaju lupanje srca, vrtoglavicu, slabost u tijelu, preznojavaju se, uz panični osjećaj ugroženosti od infarkta miokarda, moždanog udara, gubitka kontrole, itd. Vremenom oboljeli počinju izbjegavati neprijatne situacije i javna mjesta ili se brzo udaljavatiod njih, ali se broj takvih situacija povećava.

Kada se agorafobija razvije u potpunosti oboljeli se plaše i od pomisli da izađu iz kuće jer  imaju paralizirajući strah od ulice, radnji, gužvi i gomile ljudi, od zatvorenih prostora, kao što su liftovi, kazališta, kina, od vožnje autobusom, vlakom,avionom, itd. Upadljiva je i potreba bolesnika da budu stalno u prisustvu poznatih osoba, roditelja ili partnera, ili pak da nose neke predmete koji im daju određenu sigurnost (naočale, štap, bonboni, lijek, itd.).

Zoofobija - strah od životinja

„Smrznem se kad ugledam i najmanjeg pauka. Znam da je bezopasan ali strah u meni paralizira razum. Stojim i gledam, srce mi hoće iskočiti iz grudi, dlanovi mi se znoje. Onda vrištim sve dok me netko ne „spasi“ iz te situacije.“

Kao što samo ime kaže osoba se plaši svake situacije u kojoj bi se mogla suočiti s nekom životinjom. Tako npr. susret s velikim i nepoznatim psom, ili gledanje scena gdje pas napada čovjeka može biti osnov kasnijeg straha od psa. Dokazano je kako se uobičajeni strahovi mogu pojačavati pod utjecajem negativnih komunikacija s obitelji. Eksperimenti s mladim majmunima pokazuju kako oni brže nauče reakcije straha kad gledaju svoje roditelje nego kad vide iste reakcije u stranaca.

Korijeni fobija se nalaze u pogrešnim mehanizmima učenja. Jednostavne fobije se obično razviju iz specifičnih situacija koje su bile praćene doživljajem straha. Dok neke od ovih fobija vremenom izblijede, druge se zadržavaju dugotrajno pa i cijeli život.

Kako se poremećaj očituje

Bolest se može očitovati strahom od različitih specifičnih situacija i objekata kao što su strah od pojedinih životinja (psa, miša, zmije, insekata, itd.),strah od krvi i povređivanja, strah od visine, strah od zatvorenog prostora, strah od odlaska u javne zahode, strah od zubara, strah od uzimanja pojedinih vrsta hrane, strah od grmljavine, strah od letenja, strah od mraka, itd. Strah najčešće počinje nakon traumatskih iskustava, usvajanjem fobičkog ponašanja naučenog od roditelja ili modeliranjem njihova straha, ali se u nekih osoba ne može ustanoviti postojanje konkretnog događaja. Mnoge specifične fobije javljaju se u djetinjstvu i spontano  iščeznu. Fobije koje traju u odrasloj dobi rijetko prođu bez liječenja. Pored fobičnog straha od pojedinih situacija,

oboljeli također razvija strah od straha koji nastaje u susretu s fobičnim objektom te izbjegavajuće ponašanje kojim ublažava ili otklanja doživljaj straha.

Ako se osoba u svakodnevnom životu rijetko sreće s fobičnim objektom i situacijama, obično se ne radi o ozbiljnom poremećaju. Međutim, ako fobična osoba mora često sretati objekte i situacije koje je plaše, to može biti izvor velikih problema i onemogućiti normalno funkcioniranje.

Ako su osobe koje se plaše letenja, poslovni ljudi koji moraju putovati na druge kontinente, ova im fobija može ne samo zagorčavati putovanje nego i onemogućiti ih u obavljanju njihova posla.

Osobe koje se plaše vidjeti krv, mogu se onesvijestiti pri vađenju krvi za laboratorijske pretrage. A osobe koje se plaše injekcije u slučaju bolesti mogu praviti probleme pri davanju parenteralne terapije.

Tko obolijeva

Učestalost agorafobije je od 0,63-1,6 %, mada je u nekim velikim američkim gradovima čak i veća, od 2,7-5,8 %. Dvije trećine osoba koje pate od fobije su žene. Većina agorafobičara razvije simptome izmedju 15. i 35. godine života.

Poremećaj se češće javlja u nekim obiteljima u kojima članovi pate i od drugih anksioznih poremećaja i zlouporabe alkohola.

Koji su izvorni uzroci

Psihoanalitičke teorije pretpostavljaju nesvjesni intrapsihički konflikt pred-edipalnog ili edipalnog tipa koji je u vezi s neprihvatljivim seksualnim ili agresivnim impulsima. Sadržaj nesvjesnih želja ili impulsa može biti u vezi s masturbacijom, s željom oboljelih da se vrate u maternicu, s agresivnošću, s homoseksualnim tendencijama u muškaraca i fantazmima prostitucije u žena, s incestuoznim željama, s promiskuitetom, s patološkom simbiozom i separacijskim problemima.

Bihevioralne teorije objašnjavaju nastanak agorafobije kao posljedicu nekog neugodnog iskustva (bespomoćnost, strah, panika) na javnim mjestima i procesom kondicioniranja. Kondicioniranjem se anksioznost asocira sa sve većim brojem situacija, a aktivira se i ponašanje izbjegavanja zastrašujućih situacija.

Kognitivne teorije pretpostavljaju da se panični napadi  razvijaju u osoba koje se bezrazložno plaše i malih tjelesnih simptoma (primjerice palpitacije srca interpretiraju kao znake infarkta ili ozbiljne srčane bolesti). Biološke teorije tumače anksiozne napade kao nedostatnost normalnih mehanizama u središnjem živčanom sustavu koji kontroliraju anksioznost.

Kako se osloboditi

Jedna od alternativnih metoda rješavanja fobija,  regresoterapija, koja se postupno sve više afirmira, daje  dobre rezultate kod raznih vrsta fobija. Osoba koja pati od fobije, prenesavši se u neki drugi život, može se lakše suočiti s uzrokom straha. Tako je osoba koja se boji pauka tijekom regresije  otkrila da je nekad davno u nekom prošlom životu umrla zatočena u ruševnoj kući prepunoj paučine i pauka. Odatle joj danas osjećaj bespomoćnosti kad ugleda tu životinju. Nakon što je prošla regresiju lakše se pribere od pogleda na pauka i nastavi normalno funkcionirati. Njezina je fobija bila kombinacija agorafobije i zoofobije.

ALTERNATIVNI NAČINI POMOĆI

Ne želi li fobična osoba odmah posegnuti za moćnim psihofarmacima na raspolaganju je niz blažih  rješenja s kojima se može probati. Prvo je promjena prehrane a zatim slijede i ostali načini.

 NAMIRNICE

 

Za neke je namirnice dokazano da djeluju antidepresivno. Tako je primjerice zob odlično sredstvo za jačanje živčanog sustava. Dobro je za doručak jesti zobenu kašu ili pahuljice.

Čokolada je sigurno najpoznatija u toj skupini namirnica. Harvardski su znanstvenici otkrili da se u njoj nalazi određeni sastojak koji može nadomjestiti manjak jednog od neurotransmitera koji su deficitarni kod depresije. Budući da umjerena konzumacija ove slastice može vratiti snagu i odagnati osjećaj praznine koji muči mnoge depresivne osobe, preporučljivo ju je redovno uzimati u malim količinama.

Nedavno se ustvrdilo da i glavonošci (sipe, lignje i dr.) pomažu u borbi protiv depresije. Naime, neki homeopati su ispitivali djelovanje njihovog crnila i otkrili da ono nije samo ukusan začin, nego i moćan antidepresiv.

BILJNI  LIJEKOVI

 

Gospina trava

Ovo tradicionalno sredstvo za ublažavanje bolova, smanjenje grčeva i liječenje ozljeda posljednjih se godina počelo dosta koristiti u slučajevima lakše do srednje teške depresije i kod tjeskobe. Nakon duljeg istraživanja, znanstvenici su ustvrdili da je njen glavni aktivni sastojak hiperforin, a vjerojatno važnu ulogu igra i hipericin. Gospina trava djeluje tako što pojačava aktivnost prirodnih moždanih antidepresiva, serotonina i noradrenalina, ali na vrlo blag način, tako da ne izaziva gotovo nikakve neželjene nuspojave. Prevencije radi, treba je početi uzimati krajem ljeta.

Gingko biloba

Pomaže u borbi protiv depresije izazvane promjenama nastalim zbog starenja moždanih stanica i poboljšava djelovanje lijekova protiv depresije. Tako je barem pokazalo istraživanje provedeno prije deset godina na grupi pacijenata izmedju 51 i 78 godina, kojima uzimanje antidepresiva nije naročito pomoglo. Nakon što su triput dnevno počeli dobivati 80 mg ekstrakta gingko bilobe, stanje pacijenata se znatno poboljšalo, ali ne bez razloga. Naime, ispitivanje provedeno na štakorima pokazalo je da spomenuti ekstrakt podiže razinu serotonina za 33 posto. Ljudi koji imaju problema s grušanjem krvi ili uzimaju preparate koji ga sprečavaju, prije gingko tretmana trebali bi se posavjetovati s liječnikom.

Bosiljak

Eterično ulje bosiljka (5 do 10 kapi) koristi se u kupkama protiv depresije, psihičke iscrpljenosti i melankolije, kao i kod povećanih mentalnih napora. Možete uzimati 3 ml tinkture tri puta dnevno ili začiniti salatu svježim listovima bosiljka.

Lavanda

Ovaj prirodni antidepresiv jača živčani sustav i pomaže kod bolesti mozga i živaca, umiruje i krijepi organizam. Kad ste napeti i potišteni, ukapajte nekoliko kapi lavandinog ulja u kupku ili ga inhalirajte. Možete se poslužiti i svjetiljkom za eterična ulja- prostor će ugodno mirisati, vi ćete biti bolje raspoloženi, a i moljci će se držati podalje.

VITAMINI  I  MINERALI

 

Vitamin C

Odlično djeluje protiv psihičke iscrpljenosti i osjećaja tuge.

Glavni izvori : kivi, agrumi (naranča, limun, mandarina).

Minimalna dnevna doza : 80 mg na dan ( 1 kivi ili 2 naranče na dan)

Vitamini B skupine

Njihov nedostatak može uzrokovati depresivna stanja. Tiamin (B1) potiče mentalnu aktivnost i normalan rad živčanog sustava. Piridoksin (B6) pomaže u prevenciji brojnih živčanih poremećaja i održanju psihičke ravnoteže. Kobalamin (B12) povećava energiju te poboljšava koncentraciju i pamćenje.

Glavni izvori svih ovih vitamina su pivski kvasac, mekinje, pšenične klice, mlijeko, dinja, kupus, melasa (šećerni sirup), jaja, većina povrća, riba i jetrica.

Magnezij i cink

Najvažniji minerali za borbu protiv depresije.

Glavni izvori : čokolada, zobene pahuljice, pšenične klice, integralne žitarice, plodovi mora, suhe smokve i orasi. Ipak, uzima li se u tabletama, kura ne bi trebala trajati duže od tri tjedna.

Kalcij

Neophodan za duhovnu ravnotežu. Njegov nedostatak izaziva umor i razdražljivost.

Glavni izvori : mlijeko, jogurt, sir, sojino mlijeko, sipa, lignje, kamenice.

Minimalna dnevna doza : 900 mg.

Željezo

Nedovoljna količina željeza potiče malodušnost, loše raspoloženje i depresiju.

Dnevna doza : 10 ml za muškarce, 18 ml za žene.

Glavni izvori : svježe zeleno povrće, mahunarke (leća, grašak, bob, mahune), suho voće i crna čokolada.

Aminokiseline triptofan i fenilalanin

Nužne su za proizvodnju serotonina, noradrenalina i dopamina, neurotransmitera koji potiču fizičku i psihičku aktivnost te djeluju kao prirodni antidepresivi.

Glavni izvori : svježi mekani sir, mlijeko, riba, banane, datulje, bademi, kikiriki, sjemenke sezama i bundeva.

HOMEOPATIJA

Kada je u pitanju kronična tjeskoba, homeopatija ima niz izvrsnih, prirodnih, neškodljivih tvari.

Na primjer:

. Aconitum napellus (jedić) smiruje vaš bezrazložni strah od smrti ukoliko ste umišljeni bolesnik, a naročito ako ste bolesni.

. Ambra grisea (ambra) je prikladna ako se uzbuđujete oko svega i svačega, ukoliko vas paralizira stidljivost i ako se stalno bojite da ćete pasti u nesvijest.

 

. Arsenicum album (arsen oksid) pomaže ako patite od stalne tjeskobe koja se pojačava noću, jer se bojite mraka, smrti i samoće.

. Gelsemium (žuti jasmin) pomaže ako živite samotnim životom i patite od neobjašnjivih strahova, ako ste uznemireni zbog života, smrti i budućosti i plašite se suočiti s ljudima i preprekama do te mjere da se tresete ili dobijete proljev.

. Kalium carbonicum (kalijev karbonat) je pogodan za one hipersenzitivne osobe koje sve dramatiziraju i lako ih obeshrabruje i najmanje razočaranje ili prepreka, za one ljude koji skaču na najmanji zvuk i koji jako nervozno reagiraju na najmanji fizički dodir.

 

. Phosphorus (fosfor) može biti od pomoći ljudima koji stalno mijenjaju raspoloženje od uzbuđenja do depresije, ili onima koji pate od ekstremne tjeskobe kojoj je uzrok nerazuman strah od najmanjeg problema.

AROMATERAPIJA

 

Aromaterapija pomaže protiv potištenosti, tjeskoba i strahova. Koristi se eteričnim uljima, zapaljivim i alkoholnim tvarima, cvjetnim ekstraktima, korijenima, korom, lišćem, smolama, koje se dovode do isparavanja, udišu ili upijaju kroz kožu putem masaža, toplih kupki ili vlažnih obloga, toplih ili hladnih.

 Proučavanja provedene u jednoj njujorškoj bolnici pokazala su priličnu učinkovitost arome vanilije u liječenju klaustrofobije. Šest najnovijih kliničkih studija zaključuju da aromaterapija, u kombinaciji s masažama, djeluje kao blagi lijek protiv tjeskobe.

ANTISTRESNI PROGRAMI

Sve vrste meditacije i vježbe opuštanja, koje su sastavni dio svakog dobrog antistresnog programa, pridonose ravnoteži uma i tijela pa time i rastapanju bezrazložnih strahova.

Regresija u prošle živote

Ova nehipnotička metoda vremenskog preklapanja kojom se prirodnim putem pacijenta dovodi u stanje duboke opuštenosti omogućava problematičnim sadržajima iz pacijentovog nesvjesnog da se oslobode i pojave u svijesti u kontroliranim okolnostima u prisustvu regresoterapeuta. Te sadržaje pacijent uobličava u priču u kojoj je on glavni junak koji živi u nekom drugom životu i dobu. Taj vremenski odmak dopušta pacijentu da bez straha proživi neka stresna stanja koja mu u sadašnjem trenutku njegovog života predstavljaju problem, a uzrok im je često skriven u najranijem djetinjstvu ili čak u prenatalnom dobu. Ta negativna iskustva uzrok su  raznih strahova, fobija, neželjenih obrazaca ponašanja, loših navika pa čak i organskih poremećaja.

U tijeku same regresije koja traje oko sat vremena, pacijent se navodi da animira sva osjetila kako bi „ušao“ u neki prošli život pa se stoga i može potpuno uživjeti u neku ulogu koju je navodno nekad ranije proživio. Tako osobe u regresiji mogu pred očima imati žive slike, čuti zvukove, osjetiti vremenske promjene na koži, uživati u okusu nekog voća i vidjeti sebe u nekom drugom svjetlu od onoga i drugim okolnostima od onih u kojima žive ovaj život.

Te osjetilne impresije pomažu im da „rastope“ svoje strahove, da se suoče s uzrocima svojih fobija i da lakše krenu na mijenjanje loših navika. Dubinsko opuštanje i doživljaj priče o prošlom životu pridonose i promjeni stava prema životnim okolnostima, omogućavaju  prihvaćanje stvarnosti i suočavanje sa svime što pacijentu priječi da žive život u svoj njegovoj punini, uživaju u društvu i obitelji.