Mnoge traume koje doživljavate , danas osjećajući poslijedice koje su tegobne u svakodnevnom životu mogu vući uzrok iz različitih perioda i ovog trenutnog života. Počev od traume rodjenja, što je jedno vrlo traumatično iskustvo.

Duša silazi u fetus najčešće u periodu 3 ili 4 mjeseca starosti fetusa, medjutim nije pravilo. Koji puta se to desi još tijekom samog začeća, poneki puta i mnogo kasnije, ovisno o tome koliko je duša uspješna u sjedinjavanju sa  umom  fetusa. Neki puta to čini znatno kasnije, koristeći priliku posjećivati svoju grupu prije samog rodjenja u ljudskom obličju.

Na tu temu postoji obilna literatura gospodina Newtna, do sada su tiskane 4 knjige na hrvatskom jeziku i dostupne su, tako da dodatni vrlo bogati izvor informacija jest prisutan.

Nakon poroda, često prilikom samog poroda, ali i do razdoblja 3 godine života, duša zaboravlja razlog svoje inkarnacije, svoje porijeklo i svoju svrhu. Uvjetovanjima koliko vlastite obitelji tako i samim sustavom školstva kao i društvene sredine brišu se mnogi potencijali, tj. bivaju samo u latentnom stanju i potrebno ih je „probuditi“, osvijestiti i to „budjenje“ najčešće dolazi kroz razne traume koje jesu programirane u svrsi vašeg budjenja. Ali ne probude se svi, većina se ne probudi. Razlozi mogu biti razni.

Porastom populacije postoji potreba za povećanim brojem duša, tako da se radjaju u pojačanom intenzitetu, i u populaciji na Zemlji samim tim jest porast nezrelih duša koje nisu prošle niz inkarnacija, što jest očito ukoliko se osvrnemo oko sebe.

Vrlo često, tijekom regresija otkrivamo da klijent „nije sam“.

U početku svog  rada na tom području znala sam biti iznenadjena pitanjem o datumu odredjenih dogadjaja, kada je znalo doći do preplitanja informacija, kao primjer mogu navesti recimo pitanje : „Molim vas, recite mi koji je danas datum?“ ; klijent kaže odredjeni datum; zatim pitam koliko on ima godina u tom trenutku; klijent ogdovori…i vidim da se tu nešto ne uklapa, računati bar do 100 mislim da svatko zna. I to je već alarm.

Mogu se desiti, i dešavaju se, razna „nakačenja“.

Ukoliko su žene imale prekide trudnoće, vrlo često se dogodi da duša, ukoliko je već spuštena, ostane uz majku nesvjesna u kom je obliku, još uvijek smatrajući da je fetus. Ponekada se znaju naći čitavi „grozdovi“ nerodjenih duša. U tom slučaju potrebno ih je uputiti u Svjetlost uz predhodno otpuštanje.

Često ljudi znaju nositi sa sobom duše svoje nerodjene baraće ili sestara ukoliko je majka imala prekide trudnoća.

Često znaju biti prisutni članovi obitelji, roditelji, supružnici, bliske osobe koje su umrle, medjutim zbog tuge, bola, traume, oni nisu našli put kući i žive zajedno sa vama, često imajući utjecaj na vaš život. Da li u obliku nekih fizičkih smetnji, bolesti ili psiholoških smetnji. Jednako ih je potrebno otpustiti i uputiti u Svjetlost.

Jednako tako se zna „nakačiti“ i netko „ u prolazu“, tko nije spreman napustiti ovu ravan iz mnogih razloga. Možda ima osjećaj da nije završio posao, moguće uopće nije svjestan da je umro, možda se želi nekome osvetiti za povredu koju je doživio i td. , motivi su razni.

Postoje razna „kačenja“. Edith Fiore je u svojim istraživanjima navela da je oko 75% populacije zahvaćeno ovim problemom. Zato se često postavlja pitanje da li su vaše misli uistinu vaše ili…?

Postoje i tamne sile koje „haraju“, na različite načine. I vrlo su prisutne. Razni negativni oblici misaonih energija. Dugo ponavljani obrazac razmišljanja, intenzivne negativne misli mogu kreirati različite entitete koji vam tada zagorčavaju život praktično u svakom pogledu i potrebno ih je dezintegrirati.Ali ne isključivo samo vaši kreirani entiteti, oni mogu biti kreacija nekoga iz vaše okoline, bliskih osoba ali i na široj razini.

Entiteti, koji nimalo nisu rijetkost mogu utjecati na vas da donosite krive odluke, da činite stvari koje se kose sa vašim stavovima i vašim načinom razmišljanja. Za razmisliti…koje su poslijedice i kuda to sve vodi.

Gospodin W. Baldwin je radio opsežne studije na tom području i uveliko olakšao razumijevanje i podastro razne alate koji su vrlo efikasni.

Citat: …“ Osim ako nešto nije već isplivalo na površinu ili bilo otkriveno kod te osobe, u ovim demonstracionim sesijama ne određujemo predmet niti pravac ispitivanja. Volonteru je dana instrukcija da skenira svoje tijelo u potrazi za emocionalnim osjećanjima ili fizičkim senzacijama. Tu uvijek postoji nešto. Nastavili smo sa razotkrivajućim pitanjima:

 

„Ako bi imalo veličinu ili oblik, kakva bi bila?“

„Da ima boju, koja bi bila?“

„Da ima zvuk, kakav bi on bio?“

„Da ima riječi, koje bi one bile?“

„Da može pričati, šta bi upravo sada govorilo?“

 

Poslije svakog pitanja napravi se pauza za mogući odgovor. Ako tu postoji entitet, obično je izazvan ovim pitanjima i vrlo vjerojatno je da će, do vremena postavljanja poslednjeg, imati nešto da nam kaže. Duh vezan za Zemlju će biti uplašen i zbunjen, ili ratoboran i defenzivan. DFE će biti neprijateljski raspoložen, prkosan i arogantan. ET će biti iznenađen što ga gnjavimo dok on, ili prikuplja podatke „naučne“ prirode, skuplja energiju za svoje kontrolore, ili se bavi preuzimanjem. On obično izaziva naše pravo da ometamo njegove aktivnosti ili propituje svoje pravo da bude prisutan.

…“

Primjer  dijela jedne regresije kada se mlad čovjek, oko 21 godinu, obratio za pomoć. Nije mu bilo jasno što se dešava. Život mu se raspao. Ostao je bez posla. Godinu i pol je tražio neuspješno zaposlenje. Prije toga je radio oko godinu i pol kao konobar, vrlo uspješan i cijenjen, omiljen u društvu. Izvanredno dobro zaradjivao. A sada jednostavno ne može dobiti priliku niti za informativni razgovor. Ovo je primjer djelovanja crne magije u svrhu uništavanja mladog života na najokrutniji mogući način. Mladog muškarca ćemo nazvati Saša.

Saša je uveden u alfa stanje .Protokol uvodjenja je jedinstven za sve moje regresije.

Medjutim, oko sebe vidi samo mrak, ništa ne osjeća, ne miriši niti čuje, ne vidi ništa, niti dodatne sugestije ne daju rezultate…

Spuštamo se dublje u podsvijest…

„ mrak, samo mrak, mračno je, ništa baš ništa se ne vidi…imam osjećaj da mi nešto gmiže po ruci, tijelu…

-Kada bi mogao vidjeti reci mi što bi vidio tada…

…oko mene je sve tamno , mrkla je tama…ja sam u kao moru,…ali to nije voda…to je poput ulja…teško, lijepljivo…i jedva se držim na površini…potonuću…tonem…do usta mi je…užasan osjećaj…/hvata ga panika, moram reagirati hitno!/, tako sam slab, tako sam strašno slab i iscrpljen…

 -Saša, želim da me sada slušaš, da čuješ moj glas i da me pažljivo slušaš i slijediš sve što ću ti reći…

…Daaa…./vrlo uplašeno/

-Sada raširi ruke i imaj osjećaj da si u pravom moru i tako se ponašaj, kao da si u moru održavaj se na površini. Dobar si plivač i ti nećeš potonuti, jer ti si dobar plivač i isplivaćeš na obalu…

…Daaa…/osjećam da se polako koncentrira/

-Ti si sada snažan, osjećaš da ti se snaga vraća, srce ti kuca ravnomjerno i dišeš i izdišeš ravnomjerno

….Daaa…

-Reci mi da li vidiš bilo kakvo svjetlo, osvrni se oko sebe i reci mi da li vidiš obalu?

…Ne, samo crnina…

-Saša, sada želim da se osvrneš na sve strane, ti znaš u kom je pravcu obala, i bez obzira koliko je daleko, ti si dovoljno snažan i doplivaćeš do nje…

…Daaa…tamo je, ne vidim je, ali znam da je tamo…

-Plivaj, snažnim zamasima plivaj prema obali…

…Daaa…

-Reci mi kada je vidiš…

…Još uvijek je ne vidim…

-Pokušaj stopalima dodirnuti dno…

…Nema dna

-Plivaj dalje…pokušaj ponovo dodirnuti dno…kada ga osjetiš, reci mi ( U ovome času pozivam andjeoske pomagače, zaštitnike, da nam budu u pomoći…)

…Osjećam dno, ali i dalje je sve crno, crno…

-Plivaj još, plivaj dalje, pokušaj ponovo, kada osjetiš čvrsto, ali čvrsto dno, tada stani…

…Konačno, osjećam dno…

-Provjeri da li je čvrsto, da li je dovoljno čvrsto da možeš sigurno stati?...

…Da, sada jeste…stao sam…

-Sada udahni duboko, nekoliko puta, obnovi snagu, kada se budeš osjećao snažno, reci mi, tada idemo dalje…

…Jesam, sada mogu dalje…

-Želim da se ponovo osvrneš oko sebe i reci mi da li vidiš obalu?

…Da, vidim nešto ispred sebe, mislim da je to obala…

-Sada hodaj prema obali…sigurnim ravnim korakom…

…Hodam…žuti pijesak, kao mali otočić…izlazim na pijesak…oh, pao sam na pijesak, pijesak je!

-Odmori se, koliko god ti je to potrebno…

-Kada se budeš osjećao spremnim, idemo dalje…

…Da, sada sam spreman

-U redu. Sada pogledaj oko sebe i reci mi što vidiš…

-Sve je crno, osim ovog otoka od pijeska, on je žućkast (bijeložut, zlatkast-boja našeg univerzuma)

Ponovo pozivam Ratničke Andjele Svjetlosti, znam da su uvijek prisutni sa nama u ovakvim teškim situacijama, da pomognu pronaći put i da osiguraju siguran prolazak njime.

…Staza, vidim stazu, poput ovog pijeska je, i vodi uzbrdo…

-Kreni sada tom stazom i vidi kuda će nas odvesti

…Oko staze je i dalje sve crno, crno, ne vidi se ništa, neprozirno je…

-Ne misli o tome, samo hodaj stazom…

Kada se popeo do vrha brežuljka, jednostavno je potpuno izašao iz transa, bez posebnog, ikakvog protokola, bio je tu prisutan u mojoj radnoj sobi i samo smo se dugo gledali u tišini. Poput spašenih brodolomnika. Neizmjerno zahvalni što je to tako…

Nakon tjedan dana Saša je došao na narednu seansu, jednostavno da provjerimo stanje.

Bez ikakvog uvoda, opet se našao u crnini, potpunoj crnini, negdje kao u zemlji, bez zračka svjetla, ustajao zrak, potpuna tišina. Ispostavilo se da je to podrum.

-Saša, reci mi što osjećaš ispod stopala'

…Mekano je, poput mulja, kao da tonem…

-Želim da hodaš, drži ruke ispred sebe i hodaj ravno, ne skreći. Kada osjetiš da si nešto, bilo što dodirnuo, reci mi…

…Zid, osjećam zid. Hladan, vlažan, lepljiv, i zaudara…

-Da li je čvrst?

…Da, poput kamena je…

-Da li osjećaš vrata, bilo kakva vrata'

…Ne, ovdje nema vrata,…

-U redu, sada želim da rukom dodiruješ zid i hodaš uz njega…na tom zidu postoji prekidač  za svjetlo i želim da ga nadješ…kada ga nadješ, reci mi…

…Mislim da je to…

-Opiši mi ga.

…Kao i svaki drugi, običan prekidač…

-U redu, upali svjetlo.

…Jesam.

-Što vidiš?

…Malena lampa, u kutu…

-Sada mi reci da li vidiš vrata, bilo kakva vrata

…Da, tu su jedna…

-Opiši mi ih…

…Teška, željezna vrata….

-U redu, sada lagano otvori vrata

…Jesam

I opet je bio potpuno van transa, na mom ležaju, i samo smo se gledali. Ovaj puta je bilo puno, puno lakše!

Treći susret se desio mjesec dana kasnije.

Slijedili smo protokol.

U trenutnom životu, bili smo na ulici. Ispred nas (bili smo zajedno, u sadašnjem vremenu) je bila kuća. Na kući su bila dvoja vrata. Jedna crvena. Druga željezna. Povela sam ga prema željeznim velikim vratima. Teško su se otvarala. Kada sam ih otvorila ispred nas su se stepenice naglo spuštale u dubinu. Jedan dio je bio uglačan, kao da se njima često, vrlo često spuštalo. Tada smo naišli na jedan dio kojim dugo, dugo nitko nije prolazio. Sve je bilo puno paučine, ustajao zrak, teško. Najedanput strujanje zraka. Mirisi mora, šumovi talasa…zatim jedan ravni dio , kao dio uskog hodnika i …vrata…zlatna , to nisu prava vrata, poput vrata od ograde, zlatna ograda…koja se otvorila sama od sebe, širom…prošli smo tim vratima i našli se na zlatnom pijesku, prekrasnom zlatnom pijesku, bila je to plaža, još jest, i more, prekrasno more, modro zeleno, šum talasa, ptice i sunce, sunce u zalazu, prekrasno. Bilo je gotovo. Čista radost života i jasno znanje da je sada sve u redu, u savršenom redu, baš onako kako treba biti…Hvala na daru!

Željezna vrata govorom simbolike označavaju vjeru, čistu vjeru u Gospodina. Stepenište označava stradanja, a zlatna kapija pobjedu vjere i izlazak na sunce stvaranja. Hvala Gospodinu!I svim Andjeoskim pomagačima koji su bili tu kada su bili potrebni. Hvala!

Sa Sašom kontaktiram i dalje. Znamo napraviti progresiju tu i tamo. Stari preoblemi su ostali iza njega. Upravo očekuje prvo dijete i preokupiran je time.

…