Regresija-Vesna i njenih nekoliko života 1.

Često se pitamo da li je regresija pravo rješenje,nećemo li s njom  probuditi neke stare traume koje bi mogle postati noćna mora.

Moguće je,zato je nikada ne treba prihvaćati olako.

Često,iz radoznalosti ,zato što smo negdje nešto čuli ,pročitali u tisku ,razgovarali sa prijateljicama i sl.pomislimo ,hajde ,idemo to napraviti ,da vidimo što smo bili.Imamo predodžbu lijepih filmića ili sličica ,kao da smo pred TV ekranom,i sad gledamo neki film.Ali,nije tako.Dese se lijepe stvari,klijenti zaista znaju odavati zadovoljstvo prolazeći neka svoja stara zaljubljivanja ,izlete ,putovanja ,obiteljske radosti i sl.Medjutin ,u načelu,uvijek iza toga ,ili je to bilo prije toga ,uvijek je nekakva trauma ,koja jeste uzrok odredjene problematike koja ,s obzirom da nije našla adekvatno rješenje ,dovodi klijenta na moja vrata.Ovo sjećanje ,ili sjećanja ,koja ste izvukli na svjetlo dana ,ili osvijestili ,tu jesu s razlogom ,da biste izvukli pouku iz njih ,ili da biste znali korijen problema ,i automatski, način da prevazidjete svoje tegobe sada .Medjutim,ta sjećanja na prošli život,ili živote ,nije vaš sadašnji život ,i ne bi trebalo dozvoliti sebi da utječe na vaše odluke i način života sada.Ukoliko vas je vaša supruga varala i maltretirala u prošlom životu ,a takodjer vam je  supruga u ovom životu,ne znači da će to činiti ili čini sada..Ne treba preslikavati situacije ,one mogu biti slične ,medjutim vi dobijate mogućnost da sagledate SVOJE greške ,da iz njih izvučete pouku,ispravite sad ,da bi vama kasnije bilo bolje,da biste brže sazrijeveli,bolje shvaćali ili prihvaćali.Ukoliko ste bili maltretirano dijete koje su silovali,tukli i slične stvari,vrlo često,povratkom u svoje bivše živote ćete se suočiti sa tim da je to nešto što ste vi činili drugima i sada vam se vraća da to prevazidjete.Hoćete li?Da li se možete suočiti sa samim sobom i vidjeti da ste na nekom bojnom polju,smrdljivi ,znojni i krvavi ,ubili na destke ljudi,orobili opljačkali?A danas ste ,recimo ,neki duhovnjak koji priča o Svjetlosti,o milosrdju i sl.Ili su vas pojeli ljudožderi u Africi,nakon što su vas prvo malo pekli,pa nema šanse da biste danas okusili bilo što pečeno,ne znate zašto,samo znate da to ne volite.Zato,nemojte to činiti iz radoznalosti,niti iz zabave.Jer nije zabava.Jer ćete se nakon regresije sjećati svega,često preslikavati na sadašnji život,sanjati noću ,razmišljati danju,dugo vremena.Ne činite si medvedje usluge.Radite je onda,kada ste odlučili da izmjenite stanje stvari koje vas danas muči ,kada ste odlučili ispraviti svoje greške ,oprostiti drugima za traume koje su vam nanesene,kada smognete snage reći-da,znam što je bilo,ali ja više nisam taj,znam što mi se desilo,ili dešava,ali jači sam od toga,hoću svoj život dovesti u red i biti ono što želim.Ja to mogu,želim i hoću.Tada će se stvari početi odvijati u pravcu koji je dobar za vas.Jer ste vi odlučili da vam je dosta.Terapeut je tu da pomogne u iscijeljenju svih trauma,da vas usmjeri,ukoliko je nešto toliko bolno ili frustrirajuće,on će vaše saznanje gurnuti u pretinacza reciklažu,pretinac potpuno zaboravljenih stvari,da vas oslobodi i da možete kvalitetnije dalje.

Toliko zasad na tu temu.

…..

Vesna se zaista zove Vesna,prezime ćemo izostaviti.Dozvolila je da iznesem njenu priču i njenih nekoliko prošlih života.Osoba srednjih godina ,van braka,poprilično usamljena koja je konačno shvativši zašto su se stvari odvijale tako kako jesu,zbog čega nije mogla utjecati da budu drugačije,prihvatila da je to bio način da se iskupi,ali i način da postigne rast svoje duše,koji sada konačno dobija svoj oblik,i konačno oslobodjena može uživati u životu na svoj nači.Vesna je moja klijentica nekoliko godina,povremeno se čujemo,kada god je to potrebno i kada iskrsne neki problem.

Ne sjeća se previše svoga djetinjstva.Samo blijede sličice.Uvijek povezane s nečim što ju je povrijedilo.Kao dijete,imala je samo jednu prijateljicu,djevojčicu,rodjakinju.Govorili su da je bila još jedna,ali nje se ne sjeća,kao dijete,nigdje niti jedne uspomene,kasnije kao već žena,zna da su se srele i razgovarale nekoliko puta,ništa posebno,ali starih sjećanja nema.Samo tama.Osnovno školovanje,blijede slike,nekoliko fragmenata,ona uvijek u zadnjoj klupi,uvijek povučena,sama,nema prijatelja,smjeha,druženja.Sjeća se samo crne školske kute,posebno radjene,svilene,sa bijelom kragnom na kojoj je bila čipka.Sjeća se baletne grupe,jako je voljela biti tamo,ali opet pretiha.Ustvari,nikada nije govorila,jedino ukoliko joj je netko postavio neko pitanje,samo bi odgovorila i tu bi konverzacija stala.Bili su joj zabranjeni izlasci van kuće,nije imala igračke,samo strogo usmjerenje na obaveze.Izuzetno stroga pravila,i nikakav iskorak se nije dopuštao.Obrazovanje na visokom nivou, pod kontrolom.Odrasla je,završila srednju skolu,stigla do fakulteta.Bez prijateljica,nekoliko pokušaja koji nisu odobreni odstrane roditelja,bez mladalačkog veselja,opuštenosti,nikakvi kontakti sa mladićima koji su mogli preći u prisnost.Vesna nije takvu situaciju prihvaćala bez bunta.Pokušala je na sve njoj dostupne načine pronaći nešto za sebe.Nešto malo i jeste,u vrijeme školskih odmora,na putu do škole ili u školu.Tu,u tim trenutcima je mogla porazgovarati sa školskim prijateljicama,čak se i zaljubljivati,maštati.Za svaki iskorak,kašnjenje fizički je kažnjavana,nemilosrdno.Jedino jasno sjećanje kroz cijelo njeno odrastanje su bile riječi-neću i ne mogu ne postoji.Nikada nije smjela odbiti učiniti ono što joj je rečeno.Jer su slijedile sankcije.Vlastitoj majci se obraćala sa Vi,takva su pravila.Jedini bijeg iz takve situacije je bilo pobjeći u svoj unutarnji svijet,svijet tišine.

Vremenom,još od dječje dobi,taj unutarnji svijet je dobio svoj sjaj,svoju dubinu i u njemu je pronalazila sva ona zadovoljstva koja su nedostajala u stvarnom svijetu.Tu je nastala pukotina,koja se vremenom proširivala i odvajala je od stvarnosti u kojoj su svi ostali sudjelovali.Fizički jeste bila prisutna,medjutim njena svijest je uvijek bila negdje drugdje.Počela je prihvaćati da ne postoji način da promijeni stanje stvari,već shvaćanje da je izlaz učiniti sve svoje obaveze ,i onda kada sve bude učinjeno,moći će konačno učiniti nešto i za sebe.Nikada nije odustala.Samo je čekala svoje vrijeme.I sve stvari koje su joj se kasnije,tijekom života dešavale,primala je sa tom filozofijom.Bilo je na taj način lakše prihvatiti realnost koja je bila prisutna.I učinila je tako.Čekala.Sigurna da će vrijeme za nju jedanput doći.I došlo je.

K meni je došla,ne bismo li vidjeli zašto je to baš moralo biti tako.Da li je možda bio trenutak kada je mogla nešto promijeniti,a nije.Da li postoji nešto što može promijeniti da ovaj trenutak sada učini boljim i kvalitetnijim.Mada ,sada više nije nezadovoljna.Ima odredjene ambicije,ali je svjesna da će ih sada i moći ostvariti.Svoj dug je vratila i izvršila obaveze koje su joj bile postavljene.Konačno se osjeća oslobodjeno.I dobro.

 Vesnin prošli život 1.

U to vrijeme,Vesna je imala samo jednu blisku prijateljicu,često se pitala o iskrenosti te bliskosti,ali ju je nastojala sačuvati po svaku cijenu.i dobro da je tako učinila,ta bliskost joj je ulijevala snagu,svaki puta kada je posustala,isto tako imajući nekoga kome može podariti svu svoju toplinu i iskrenost.

Pitanje je bilo,koja je to veza,zbog čega?

---Bilo je to 1618 godine u jednom francuskom selu.Zvala se Anna i imala je 8 godina.Bila je djevojčica jedne dobrostojeće seoske obitelji ,mnogočlane.Radili su u polju,imali konje i kola i bili dobra  zajednica ,Anna nije prenaporno radila,uglavnom se njena obaveza svodila na to da donosi i dijeli vodu i hranu ostalima koji su radili.Medjutim ,i u tom životu je bila udaljena .Na pitanje tko su oni,rekla je…-ja nisam doma,ja nisam kod kuće,-isto je tako stajala sa strane,mada to jeste bila njena obitelj.U polju su radili i njen otac,i majka,sestre,brat i ostatak familije.

 Dok su radili u polju,odnekud,samo su se stvorili,upali su konjanici,nosili su uniforme,crvene,sa prekriženim trakama preko ledja i prsa,vitlajući mačevima.Pobili su gotovo sve koji su se tu zatekli.Annu,njenog oca i majku su vezali i odvukli u jedan dvorac.Vidi kamene stepenice,vidi kameni pod unutar dvorca,velikog debelog čovjeka,zna da je to iz susjednog klana ,vlastelin,čovjek viče,prilazi joj,kao od šale baca je na pod ,urla,ubio je majku mačem ,krv šiklja iz njenog vrata,oca tuku,a čovjek viče ,-bacite je ,sa ostalima.Odvlače je iza rešetaka,tu su tamnice,smrad,kameni podovi puni raznih ljudskih otpadaka i izlučevina,stara slama puna nametnika,na tome se spava,smrad na sve strane,štakori,stare žene,ljudi,djece vrlo malo ,svi otupili,prazno gledaju,poneko plače,leže ili sjede na toj slami,ima nekoliko takvih velikih soba,to je u podrumu negdje,jako smrdi.Neka je žena umrla,pa su je gurnuli do zida,i ona smrdi,pokrili su joj lice.

Anna ,nešto kasnije,oko pola godine,plava kosa ,neoprana,raščupana,haljina već potrgana,još je tu,prljava,neki su umrli,neke su odveli,stražari ,čuvari prolaze,piju,viču,tuku,odaberu pa siluju redom,otupila,samo prolazi sobama ili sjedi u kutu da je ne vide stražari.

Najedanput buka,vika,gore urlaju,nešto se lomi,netko trga rešetke,vrata se otvaraju,rešetke i svi bježe,tko može,neki ne mogu…gore gori,velika je vatra ,sve je u plamenu ,ljudi trče ,bježe,i ona,prema šumi,tu je i još jedna djevojčica,kao ona,poznaje je,i sada trče zajedno,kroz šumu,pomažu jedna drugoj kad koja padne,sve su izgrebane ,ali trče dugo,dugo,vani je već skoro jutro,nikog drugog uz njih nema…stara kuća,drvena,stara…idu prema njoj…neka stara žena izlazi van i krene prema njima…

Tu su ostale sve dok stara žena nije umrla,desetak godina kasnije,zatim su odselile,sada već odrasle.Nikada se nisu udavale,ostale su zajedno sve do svoje smrti.Tu je Anna našla vezu sa svojom prijateljicom

…

Ovo je još jedna priča,a priča je puno..

Regresoterapeut Vera Budak

 

.