Mlada žena koja je nedavno došla na regresiju zbog iznenadnih napadaja panike, podsjetila me na ovaj dobar tekst o panici, o tome što je izaziva i kako se s napadajima najbolje nositi.

Pokazalo se da primjena jogijskog načina disanja i vođena vizualizacija koje prethode ulasku u unutarnji svijet prošlih života već nakon nekoliko regresije također daju pozitivne rezultate. Napadaji nestaju ili se smanjuju do te mjere da ih osoba može uspješno preduhitriti i kontrolirati.  

Napadaji panike

Napadaju iznenada, a pogođena ih osoba strašno doživljava. Ima međutim mnogo načina kako se s njima nositi i što možete učiniti da do njih uopće ne dođe...

Simptomi na prvi pogled

·        Srce tuče kao mahnito

·        Ne možete do daha

·        Znojite se

·        Bolovi i stezanje u prsima

·        Vrtoglavica

·        Mučnina

·        Drhtanje

·        Probadanje po tijelu

·        Obamrlost udova

Iznenadili biste se koliko su napadaji panike postali česta pojava; u Zapadnom svijetu procjenjuje se da ih doživljava svaka deseta, a prema drugim procjenama, čak svaka treća osoba. Jedan od razloga za porast slučajeva je to što ljudi spremnije priznaju da su žrtve napadaja, a drugi je sve brži tempo života, a s time i izloženost stresu.

Što je to napadaj panike?

Napadaj panike je snažna iznenadna tjeskoba koju karakterizira mješavina tjelesnih i psihičkih simptoma koje izaziva iznenadna navala hormona adrenalina kad se čovjek osjeti ugrožen pa  reagira  "napadni ili bježi". U panici se ubrza rad srca, osoba ne može do daha, dlanovi se znoje, tijelo drhti, u želucu je mučnina, krv navali u lice, a u glavi je vrtoglavica. Ljudi često misle da će poludjeti, onesvijestiti se, doživjeti srčani udar ili umrijeti. Simptomi se stišaju već za nekoliko minuta, ali se napadaj može po nekoliko puta ponoviti u kratkom roku pa se pogođenom čini da se radi o jednom, dugom napadaju.

Zašto se to događa?

Uzroci su individualni i različiti od osobe do osobe. Ponekad je dovoljan jedan traumatski događaj da otkoči put napadaju panike; to se obično događa kad se osoba nađe u sličnim traumatskim okolnostima, kao što je česti slučaj s osobama koje je u djetinjstvu, na primjer, napao pas pa se čitav život boje pasa.

Sreća u nesreći je da se napadaj često može predvidjeti. Prvi napadaj može izazvati prethodna dugoročna izloženost stresu pri, na primjer, selidbi ili prekovremenom radu na poslu ili kao rezultat iznenadnog gubitka drage osobe. Ljudi su često ranjivi nakon preboljene virusne bolesti ili dužeg perioda depresije, a ima i znakova da bi se moglo raditi o genetskoj sklonosti.  Panika se javlja u obitelji kod najbližih srodnika (majke i kćeri, na primjer).

Panični poremećaji

Kod nekih su panični napadaji česti, kod drugih se javljaju samo jednom ili dvaput u životu.  Ima, nažalost, pacijenata koji sklonost pretvore u kronično stanje. Kod takvih osoba svako brže udaranje srca može pokrenuti niz simptoma tjeskobe, a zatim i napadaj. Patnik, ili patnica brzo steknu naviku da strahuju od sljedećeg napadaja pa se povlače u sebe i izbjegavaju sudjelovanje u svakodnevnim aktivnostima. Žene su dvaput češće sklone napadajima nego muškarci a zašto je to tako, još nije razjašnjeno.

Kako se nositi s napadajem

Liječnici naglašavaju kako napadaji panike nisu opasni po zdravlje. Dapače, sastavni su dio tjelesne obrane koja uzrokuje pojačano lupanje srca koje pumpa veće količine kisika u udove kako bismo se mogli što prije izvuči iz potencijalno opasne situacije. Ljudi se često boje da će se onesvijestiti tijekom napadaja  ali, medicinski rečeno, to nije moguće. Da bi se čovjek onesvijestio, treba mu pasti  krvni tlak, dok je kod panike obrnuta situacija. Preporuča se preventivni posjet liječniku opće prakse pogotovo ako štitna žlijezda pokazuje znakove pretjerane aktivnosti što može dovesti do pojave tjeskobe.

Kakvo je liječenje?

Panični napadaji i tjeskobe mogu se liječiti terapijom ili lijekovima, ili kombinacijom dvojega:

Kognitivna behavioristička terapija (CBT)

Cilj ovih psiholoških postupaka je slomiti spiralu tjeskobe time što učite kako promijeniti stav prema napadajima, a to se postiže upoznavanjem uzroka i spoznajom da je to samo tjeskobni napadaj i ništa više. Stručnjaci smatraju da je to najbolja terapija i daleko učinkovitija od bilo kakvih psihofarmaka. Istraživanja su pokazala da se 80 do 90 posto pacijenata oslobodi panika nakon ove terapije.

Terapija traje 12 tjedana. Pacijent jednom tjedno odlazi na 45-minutni sastanak s terapeutom u grupi ili individualno. Dobit ćete domaću zadaću da motrite svoje napadaje, da ih bilježite u dnevnik i otkrijete svoje okidače panike. Postupno, pod vodstvom obučenog terapeuta, postupno se izlažete situaciji koje se bojite kako biste podigli samopovjerenje. Vaš će vas liječnik opće prakse uputiti terapeutu.

Lijekovi

Lijekovi se mogu uzimati tijekom CBT terapije ili dok čekate na terapeuta. Nekim ljudima više odgovara uzimanje lijekova nego terapija. Medikamenti su benzodiazepini, poput Valiuma,  koji se koristi protiv tjeskoba. Dobri su za paniku i brzo djeluju ali, nažalost, izazivaju ovisnost ako se uzimaju duže od dva tjedna. Smiju se povremeno uzimati pa mnogi nose sa sobom tabletu za slučaj opasnosti kako bi spriječili napadaj.

Antidepresivi, poput Seroxata, koji podiže razinu moždanog kemijskog spoja serotonina, mogu pomoći, a smiju se uzimati tijekom nekoliko mjeseci te pritom smanjivati dozu kako bi se vidjelo da li pacijent napreduje. Ti lijekovi, međutim, imaju svoju negativnu stranu jer ih se mora uzimati postupno dva-tri tjedna prije nego što počnu djelovati, a panika, koju bi trebali liječiti, obično je najjača prvih nekoliko dana. Stoga se kombiniraju s benzodiazapinima.

6 taktika samopomoći

1.      Vježbajte metode dubinskog opuštanja

kao što je to joga ili meditacija, kako biste snizili ukupni stres u tijelu. Vizualizacije su često korisne, a podrazumijevaju ovladavanje sposobnošću stvaranja prijatnih slika u umu, kao što je to na primjer, mjesto gdje ste sretni i gdje se možete opustiti. Time odvraćate pažnju od tjeskobnih misli i ovladavate simptomima. Na tržištu su brojne audio snimke koje vas vode kroz postupak.

2.      Naučite kontrolirati disanje

Pretjerano disanje ili, stručno, hiperventilacija, uobičajeni je simptom panike. Probajte ovu vježbu kako biste ovladali disanjem: položite ruke na želudac malo iznad pupka i usredotočite se na disanje promatrajući podizanje i spuštanje ruku. Dišite polagano i mirno, brojite do tri pri udahu i četiri pri izdahu.

3.      Izbjegavajte napitke s kafeinom

kao što su kava, čaj i sve vrste kole, jer podižu razinu tjelesne stimulacije pa stoga i sklonost stresu.

4.      Ne koristite alkohol za smirenje

i sprečavanje panike jer neće tako djelovati. Povrh toga, istraživači su otkrili vezu između konzumacije alkohola i paničnih napadaja iako im priroda ove veze nije još posve jasna.

5.      Redovito jedite

jer glad može pojačati osjećaj napetosti.

6.      Nastojte se držati svakodnevne rutine

koliko je to najviše moguće i ne dovodite se u situaciju da izbjegavate prilike od kojih strahujete da će izazvati napadaj.