PRIČA IZ ŽIVOTA 

Postoji priča o seoskoj vračari i zluradim suseljanima. Bila je prilično udaljena od svoje kuće kad su se sjatili oko nje likujući: „Kad si tako dobra, 'ajde pogodi čija kuća gori“.......naravno gorjela je njezina kuća. Priča koja slijedi je slična (donekle).

Visak i ja; kako god spremno uzimam visak u ruke kad me netko zamoli, tako ga nikad ne uzimam za sebe jer ne vjerujem u priče o objektivnosti u subjektivnim situacijama.............i tako se prije 3-4 godine dogodilo da me u kupaonici u ranu zoru dočekala poplava. Panično sam, još napola probuđena počela kupiti vodu, no ona je jednako nadolazila kao da izvire od nekud ispod pločica. Nazvala sam na posao da ne mogu doći, nazvala vodoinstalatera izvukla sve ručnike i potrpala u to rastuće jezero bez velike koristi. Pogledala sam zidove u kupaonici, predsoblju, sobama, vlaga se lijeno ali uporno već uspinjala od poda na gore po njima. Nova zgrada (oko 4 g.)...............šta li se moglo dogoditi? Da nisu podzemne vode? Sva sreća da sam prva dolje, a ne zadnja, pa da svima moram platiti saniranje štete.

Vodoinstalater je pravilno čuo paniku u mom glasu i brzo došao, brzo sve pregledao, obavijestio susjede da uzmu rezerve vode, pozatvarao sve ventile, usrdno zajedno sa mnom nastavio kupiti vodu, no ona je samo nadolazila i nadolazila. Otvorio je bočni poklopac, ispod kade je bilo jezero koje se izlijevalo. Koligod smo vode izvukli, odmah je nadolazila nova količina, kao da je proradio živi izvor u mojoj kupaonici. Razbio je pločice na dva sumnjiva mjesta..............ništa.onda je rekao da ne može naći kvar i neka zovem ekipu iz vodovoda sa instrumentima. Oni kažu da su u gužvi. Ja cvilim da imam katastrofu, oni se smiluju i za nekih 2h dođu, obiđu sve u stanu 3x i na kraju kažu da su cijevi u redu. Voda i dalje izvire. Zovem vlasnicu od koje sam kupila stan (prije 2 g.), arhitekticu, građevinskog izvođača i centralaša s prijetnjom da ću otkazati ugovor tražiti povrat novca i odštetu. Sastanu se, filozofiraju izvođač pristaje očistiti vanjski šaht za slučaj povrata vode, no voda i dalje izvire,  pitam arhitekticu o podzemnim vodama, no ona niječe postojanje tako nečega. Vidim da od njih nemam nikakve koristi pa od centralaša tražim plan i raspored cijevi (u podu) po stanu da barem razbijanje ograničim na razumnu mjeru, ali on rezignirano kaže da njegova ekipa nije dovršila posao jer ih je investitor najurio i uposlio drugu ekipu. Crta mi plan cijevi kako je zamišljen (ali ne zna da li je i izveden) i svi skupa odlaze.

Već je četvrti dan, ja urlam i tražim sama razbijanje, moj vodoinstalater inzistira na još jednom ispitivanju instrumentima prije nego počne razbijati dalje. Ekipa iz vodovoda nevoljko pristaje ponovo doći i opet kažu da je sa cijevima  sve ok. I nakon hektolitara iznesene i ispumpane vode (u međuvremenu sam posudila malu kućnu crpku), nakon što se vlaga po zidovima u cijelom stanu popela skoro do metar visine, a brzorastuće gljive već mahovinasto zauzimale teritorij od poda prema gore, moj vodić eto kreće u sustavno razbijanje. Tek kad me je upitao odakle da krene, ja sam se sjetila svog viska, na kojeg sam onako izbezumljena i raspamećena potpuno zaboravila. Sada sam ga uzela u ruke, duboko udahnula i krenula kroz kuhinju, predsoblje i kupaonu. U predsoblju sam rekla da cijevi idu dijagonalno kroz pod, a moj vodić je rekao ironično i skoro sažaljivo gledajući u visak u mojoj ruci, da su to gluposti i da nema nikakvog tehničkog opravdanja za takvu izvedbu. On će slijediti nacrt koji je ostavio centralaš. U kupaonici mi je na 30-tak cm od lavaboa visak skoro istrčao iz ruku, skroz naskroz je poludio, rekla sam vodiću da se tu nešto dogodilo, on me sada stvarno sažaljivo pogledao i rekao da bi instrumenti to svakako otkrili da je to tako. Kapitulirala sam i pustila ga da radi.

Počeo je kopati duž kuhinjskog zida, nastavio u istoj ravni kroz predsoblje, zatvorio pravi kut i nastavio prema vratima kupaonice, u slijedećem kutu je počeo glasno psovati; „ k vragu, bili ste u pravu, idu točno dijagonalno, koji idiot je ovo radio? To se tako ne radi.“ Bila sam toliko iscrpljena da uopće nisam reagirala. Ne trebam vam pričati da se je ispred lavaboa na jednom mjestu cijev rascvjetala k'o čudovišni korozivni cvijet i mjesecima punila jezero pod mojim podovima (sva sreća da je izolacija stvarno dobro napravljena pa se nije uvuklo u temelje, nego se to akumulaciono jezero lijepo i dramatično probilo van kroz moje pločice i podove. Kasnije sam čula da su centralaš i njegova ekipa i najureni jer su reagirali na neku rupicu (sitno oštečenjekoje su napravili drugi radnici u gradnji, jer se žurilo s dovršenjem pa su se jedni drugima motali pod nogama) i inzistirali na zamjeni dijela cijevi. To oštećenje je očito zanemareno, novoj ekipi zatajeno, a rupica se širila srazmjerno količinama vode koje su protjecale. Šteta je sanirana, osiguranje je dva puta izlazilo na teren jer su se parketi u cijelom stanu počeli dizati tek nakon tri mjeseca, više od godinu dana smo preskakali preko otvorenih iskopina puštajući da se sve dobro osuši, a moj visak i ja smo prošli na testu s trenutno najsofisticiranijom opremom za traženje teško dostupnih kvarova.

Da me panika nije raspametila uzela bih visak odmah u ruke i uštedjela bih na vremenu, na kopanju (kopalo bi se puno manje) na novcima (ti s instrumentima su skupi, jedan me je tražio 3000,00 kn i može doći tek za dva tjedna jer on u Slavoniji traži naftu) i na živcima.

Copyright © by Irida http://irida.blog.hr