Ako sam ikoga povrijedila riječima, djelima, mislima ili osjećajima, onda se otvorenog srca želim obratiti svim tim ljudima i reći: žao mi je…

Moj put je nepredvidiv, pun iskušenja i zamki, i takav će se nastaviti do njegovog ispunjenja i dovršenja mene u cijelosti. Do tada, neprestano učim kako se nositi sa svima mi darovanim sposobnostima koje me nisu učinile ni boljom, ni vrednijom . Pamet i znanje su korisni samo onda kada se mogu primijeniti u svakodnevici i za dobrobit. Ipak sam ponekad bila arogantna i bahata, olako donoseći nepravedne sudove o drugim ljudima, ili rugajući se i zabavljajući se jednostrano, na račun njihovih slabih živaca, njihovih  slabosti,  sklonosti, uvjerenja…

Kako već rekoh, žao mi je… Jer ideja koju prihvaćam kao svoju je, da se svakom biću obraćam s ljubavlju i poštovanjem, sa suosjećanjem i bez osude. Bez obzira da li mi je to uzvraćeno ili ne.

Ako je itko ikada osjetio bilo kakvu nepravdu, bol, omalovažavanje, agresiju, provokaciju, napor, dosadu…  u kojima sam i ja sudjelovala… dragi prijatelji…  žao mi je…