U članku „Uvod u mudrost Kabale“ naveli smo da je cjelokupna stvarnost prema Kabali podijeljena na dvije temeljne komponente: Višu Stvarnost i nižu stvarnost (Naš Svijet). Te dvije stvarnosti u potpunoj su korespondenciji (možemo reći čak da su komplementarne), jer svaki objekt koji postoji u našoj stvarnosti postoji i u Višoj. Drugim riječima, naša je stvarnost stvarnost u kojoj možemo percipirati samo posljedice zbivanja u Višoj Stvarnosti - svijetu uzroka. Zbog toga se u Kabali Naš Svijet zove još i „svijet grana“, a Viša Stvarnost „svijet korijena“.
Nadalje, napomenuli smo da je najdublja želja svih nas postići stanje balansa, potpune ispunjenosti, mira i dobrote, gdje ne osjećamo pritisak ni iz kojeg pravca, već postojimo u okolini poput fetusa u utrobi majke. Međutim, takvo stanje ne možemo postići u Našem Svijetu. Možemo vidjeti, naime, kroz povijest da mi ljudi, neovisno o tomu koliko smo bogati, moćni ili mudri bili, nikada nismo uspjeli oblikovati stvarnost onako kako smo htjeli. Tek su nam povremena razdoblja blagostanja ostavljala nadu da ćemo uspjeti makar malo olakšati život svoje djece. Kao čovječanstvo, postigli smo nevjerojatna tehnološka i znanstvena dostignuća, no unatoč svemu, nismo uspjeli ostvariti sreću. Zašto ne uspjevamo ostvariti kontrolu nad materijalnim svijetom, i neprestano se suočavamo s epidemijama novih bolesti, prirodnim katastrofama, sukobima koji se pojavljuju niotkuda, neprestano nas udaljavajući od stanja balansa kojem težimo?
Čovječanstvo će se i dalje udaljavati od tog stanja, sve dok se ne počne uzdizati u svijet uzroka, jer će tek tada moći razumjeti uzrok svega što se događa u Našem Svijetu, odnosno Cilj kojem je usmjerena cjelokupna Kreacija. Te činjenice čovječanstvo danas postaje svjesno, ali, istovremeno, suočeno i s velikim problemom. Jer, kako je moguće stremiti prema nečemu što nismo u stanju vidjeti, što je u potpunosti odvojeno od naše stvarnosti?
Jezik Kabale
Međutim, rješenje postoji. U povijesti čovječanstva postojala je nekolicina pojedinaca koji su uspjeli istražiti Višu Stvarnost, prodrijeti u nju, i ostvariti kontrolu i razumijevanje te stvarnosti, pa su svoja otkrića nastojali opisati u svojim knjigama, kako bi i drugi mogli pronaći put u Višu Stvarnost. Međutim, postavlja se pitanje kako je moguće opisati (prenijeti drugima) stvarnost sačinjenu od duhovnih sila – sila misli i želja?
Jezik Kabale naziva se još i „jezik korijena i grana“. Što to znači? To znači da Kabalisti zapravo koriste „granu“ u Našem Svijetu kako bi opisali „korijen“ u Višoj Stvarnosti s kojim na kojeg se ta „grana“ odnosi i s kojim je povezana. Taj je „jezik duhovnih svjetova“ hebrejski jezik sa svoja 22 znaka i 5 finalnih koji opisuju unutarnja stanja (više o duhovnoj podlozi hebrejskog jezika i alfabeta u pronaći ćete u jednom od članaka koji slijede, op.a.). No, to ne znači da ćete, ako znate hebrejski jezik, razumjeti i kabalističke tekstove.
Primjerice, u Bibliji (točnije Mojsijevom Petoknjižju, Tori) napisana je priča o tome kako je narod Hebreja – Izrael – bio zatočen u Egiptu, odakle ga je oslobodio Mojsije, i preveo ga preko Crvenog mora, u obećanu zemlju – Zemlju Izraela. S aspekta percepcije Našeg Svijeta ovo je samo priča, no za nekoga tko percipira Višu Stvarnost, ovo je puno više od priče. Ovo je opis stanja kroz koja osoba prolazi na svom putu prema Višoj Stvarnosti. Izrael, Hebreji, Židovi, označavaju našu želju za duhovnim svjetovima, želju za povezanosti sa Stvoriteljem. „Izrael“, naime, dolazi od hebrejskih riječi Yashar (izravno) i El (Bog), dakle „izravno k Bogu“; „Hebrej“ dolazi od riječi Laavor što znači „prijeći“ (u Višu Stvarnost); a „Židov“ dolazi od riječi Yehud – „ujedinjenje“ (sa Stvoriteljem). Egipat se na hebrejskom kaže Mitzraim, što dolazi od riječi Meitzar (usko) i Yam (more), koje opisuju stanje u kojem se osoba osjeća zatočenom između dvaju suprotstavljenih sila – Ega i Stvoritelja – od kojih ju svaka vuče na svoju stranu. To je, zapravo, stanje u kojem se osoba postupno identificira sa svojim korijenom u Višoj Stvarnosti, pa počinje doživljavati svoj Ego kao strano, zlo biće u sebi, kojeg se ne može osloboditi. Tada ga naziva Mitzraim – Matza (esencija) Reah (zla). Mojsije, na hebrejskom Moshe, dolazi od riječi Moshech, što znači „vući“ ili „povući“, a predstavlja duhovnu silu koja podiže (povlači) osobu u Višu Stvarnost. Od ove riječi potječe i pojam Mesija. Crveno more se na hebrejskom naziva Yam Suf (more kraja), a predstavlja Machsom (Pregradu) - mjesto gdje završava Naš Svijet a počinje Viša Stvarnost. Zemlja se na hebrejskom kaže Aretz, što potječe od riječi Ratzon (želja). Kada se u Bibliji kaže Zemlja Izraela, misli se na potpunu želju za ujedinjenjem sa Stvoriteljem.
Dakle, kada bismo preveli ovu biblijsku priču s jezika grana na jezik korijena dobili bismo slijedeće: Kada čovjek počne jasno osjećati želju za postizanjem Više Stvarnosti, za ujedinjenjem sa Stvoriteljem, istovremeno počne osjećati svoj ego kao zlu silu, koja ju sprječava u postizanju Cilja Kreacije, a kojega se ne može osloboditi. Tada dolazi duhovna sila koja ju oslobađa okova ega, i prenosi preko Machsom u Višu Stvarnost, i vodi prema želji vječnog sjedinjenja sa Stvoriteljem.
Kao što vidite, poznavanje samog kabalističkog teksta nije dovoljno za razumijevanje duhovnih sfera, jer u Našem Svijetu percipiramo samo „grane“. Zbog toga nam je u učenju potreban učitelj – Kabalist – osoba koja je postigla percepciju Više Stvarnosti i može nam „pomoći“ da dešifriramo ono što piše – da povežemo „grane“ s njihovim „korijenima“. U suprotnom, mogli bismo zaći u stranputice i tumačiti ono što piše sukladno našim materijalnim i egoističnim umovima. Povijest je pokazala da je to bila česta praksa. Naime, pojedinci koji su iz kabalističkih tekstova crpili svoja znanja i tehnike za uzdizanje u duhovne sfere (jer su imali želju za tim), u nedostatku autentičnog izvora, činili su to sukladno vlastitim predumišljajima i vjerovanjima o tome što duhovnost jest. To je rezultiralo nastankom brojnih ezoterijskih pravaca, metoda i tehnika, amalgama istočnjačkih i zapadnjačkih okultnih metoda, koji nisu ništa više nego dobre „psihičke mašine“ koje mogu izazvati pomake u percepciji, kao i neurološke i bioenergetske (praničke) senzacije koje su nazvali „duhovnost“, ali koje nemaju nikakve veze s njom. Duhovnost nema nikakve veze sa tijelom i umom u Našem Svijetu, pa se, stoga, u njima ne može ni osjetiti.
Zato je prva i najvažnija stvar koju svatko tko se želji ozbiljnije baviti Kabalom mora uvijek imati na umu ta da se kabalistički tekstovi niti jednom svojom riječju ne odnose na Ovaj Svijet već samo i isključivo Višu Stvarnost, duhovne svjetove, koji ne ovise o prostoru i vremenu, nepromjenjivi su, a mogu se osjetiti samo preko duhovnog osjetila – Masach (Zaslon).
bglavac
edin.kecanovic
