Koliko trenutaka nam se kao kroz male rupice u mrežu svijesti provuče rastrojenost i konfuzija. Podijelimo se na um i tijelo, osjećaje i misli, viziju i stvarnost, jin i jang polovice, tamu i svjetlost. Predajemo se u eter beskorisnih snova i drugim ljudima te okolini velikodušno predamo svoju unutarnju moć, božanski cement koji nas drži kao cjelinu. Zatim se pitamo zašto se osjećamo sve slabije, bez energije i snage za promjenu neželjene promjene. Nad našim umom zavladaju strahovi i bolesti i patnja u našim osjećajima. Nismo sretni, što smo to što jesmo, nismo zadovoljni načinom kako djelujemo ili ne djelujemo. Gubimo svoju cjelovitost, razbijamo se i uzalud pokušavamo zalijepiti izgubljene komadiće svoje temeljne cjelovitosti. Tužimo se da nas nitko izvan snova ne razumije. Osjećamo se ugroženo i uplašeno, nepotpuni i izgubljeni. Lijepak cjelovitosti smo odbacili u zamjenu za lažna prijateljstva, iluzije o sigurnosti i posvećenosti, romantičnoj ljubavi koja nema nikakve veze s esencijom njezine kozmičke biti.

Tek onda kad je izgubimo, sjetimo se i prepoznajemo važnost svoje cjelovitosti.

Bez poboljšanja i cilja, bez partnera i diplome, također bez posla, bez stana, ljepote, zdravlja ili poslovnog uspjeha.

U cjelovitosti nam se povrati sva samosvijest i unutarnja snaga. Zasjamo u svoj svojoj karizmi kao potpuno biće bez ograničenja i pogrešaka, kao svjetla iskra božanskog duha koji se izražava kroz svaku ćeliju našeg bića, kroz sve niti našeg tijela, osjećaja, misli, energije. Poistovjetimo se sami sobom i kažemo si: sretan/na sam što sam to što jesam. Mi jednostavno postojimo kao alkemijska fuzija svih svojih proturječnosti i komponenata, cjelina pozornosti i svijesti. Bez neravnina, sumnje, straha i negativnih scenarija.

Kako je samo lako izgubiti svoju osnovnu božansku cjelovitost koja nam pripada kao pravda po rođenju. Dio damo partneru koga volimo, dio prijatelju koji treba našu pomoć, zatim dio za djecu i starije, ka karijeru i slavu, za zaradu novca i ropstvu navika. Razbijemo se u iglice staklenih komadića koje nam vjetar nosi u oči da nas oslijepi jer ne vidimo da tako ne možemo živjeti.

Pažnja nam više nije usredotočena, nemamo pravi cilj, zapravo samo lutamo i lutamo i samo se žalimo i nešto tražimo.

Kada opet dobijemo nazad sami sebe, to je najveći dar koji možemo zamisliti.

Vilenjaci su ovim simbolom htjeli ljudima vratiti njihovu povezanost, da ih na božanski način ponovo spoji same sa sobom, da mogu učinkovito djelovati, ljubiti i ispunjavati svoju misiju na Zemlji. Amont Dar je dragocjeni dar, božansko ljepilo, cement ljubavi za samoga sebe i svoju savjest koji nam vraća rasutu unutarnju moć.

Kad izgubimo osjećaj da smo samosvjesni,m potpuni, ljubazni i pouzdana cjelovitost svijesti i drhtimo pred izazovima života, kad ljudi oko nas zlorabe našu energiju i kad nas napusti vjera u svemir, Velikog duha, same sebe i druge, vrijeme je da upotrijebimo vilinski simbol Amont Dor. Uz njegovu pomoć ponovo se radosno prepustimo životnom toku, moćni i jaki, ponovo sastavljeni i spojeni sobom.

Ponekad se osjetimo kao artisti od porculana koji hvatamo krhku ravnotežu na užetu razapetom iznad ponora. Može se dogoditi da se spotaknemo i upadnemo u dubinu, razbijemo se na male komadiće za koje nam se čini da nikad više nećemo moći sastaviti nazad u mozaik cjeline.

Traume i tegobe životnog iskušenja, tragedije i drame koje bljeskaju kroz nas pozivaju božansko ljepilo Amont Dora.

Simbol si nacrtamo na pogodan nositelj i s pažnjom nosimo u okviru svoje aure. Nacrtamo ga rukom u zraku ispred sebe i stupimo u njegovu dobrotvornost. Meditiramo s njegovim likom u mislimo, čvrsto odlučni da se opet sastavimo u cjelinu. Iznenada osjetimo kako nas je oblio blagoslov cjelovitosti, spojene sve naše energije u neponovljivu prelijepu cjelovitost koja predstavlja čistu esenciju nas samih.

Amont Dor donosi blagoslov cjelovitosti nazad u naš život.