U posljednjih 2000 godina, Kabala je bila predmetom brojnih nerazumijevanja, krivih i netočnih interpretacija, koje su rezultirale time da danas rijetko koje djelo, koje u svom naslovu sadrži ime Kabale, ima ikakve veze s Kabalom. Nije ni čudo, jer je izvorna Kabala, odnosno njezina bit, čitavo to vrijeme bila pomno skrivena od očiju znatiželjnika. Danas, u vrhuncu razvoja ljudskog ega, vrijeme je za njezin povratak na duhovnu scenu čovječanstva.

 Cilj ovoga članka nije upoznati čitatelje s temeljnim pojmovima Kabale, jer je to gotovo nemoguće, već pružiti temelje za njezino ispravno razumijevanje i tumačenje. Kad kažemo „ispravno razumijevanje i tumačenje“ mislimo na perspektivu praktičara Kabale, ne na perspektivu akademskih krugova, koji Kabalu gledaju kroz filozofske okvire.

 Pojam „Kabala“ često se krivo prevodi kao „tradicija“, „predaja“ i slično. Kabala, naime, na hebrejskom doslovno znači „primanje“. Primanje čega? Primanje utjecaja viših sfera na ispravan način. No, da bismo znali kako primiti utjecaje viših sfera na ispravan način, moramo prije svega znati što su zapravo više sfere. Stoga, Kabalu možemo definirati kao „mudrost (oni smjeliji kažu znanost) koja omogućava pojedincu da osjeti i razumije višu stvarnost“. Kada kažemo „osjeti i razumije“, govorimo o činjenici da je višu stvarnost moguće jasno i nedvosmisleno percipirati, izmjeriti, i dokazati. Pri tom ne mislimo na „intuitivno percipiranje“ i slične neprovjerljive perceptivne kanale, već na jasno opažanje više stvarnosti, jasnije čak od opažanja našeg materijalnog svijeta. Štoviše, Kabalisti – ljudi koji su u stanju percipirati višu stvarnost - su nam ostavili niz uputa za postizanje percepcije više stvarnosti, i svatko tko uspije kalibrirati sebe prema tim uputama, bit će u mogućnosti vidjeti isto. Upravo zbog takvog istraživačkog pristupa višoj stvarnosti, gdje rezultati takvih „istraživanja“ mogu biti nedvosmisleno potvrđeni i ponovljeni, Kabalu često nazivaju i znanošću.

 

Viša stvarnost

 

Kabala tvrdi da cjelokupna stvarnost proizlazi i pod izravnim je utjecajem vrhovne duhovne sile koju Kabalisti nazivaju Stvoritelj. Bit Stvoritelja – Atzmuto – nama je nespoznatljiva, zbog čega Kabalisti niti ne govore o njoj. Jer, kažu „što se ne može doseći, ne može se ni imenovati“. Stvoritelj nam je spoznatljiv jedino u mjeri Njegova utjecaja na nas, nečega što Kabalisti nazivaju Svjetlo. To Svjetlo u sebi nosi tzv. Misao Stvaranja, odnosno zakon po kojem je sve stvoreno, i ništa se na svijetu ne može dogoditi mimo tog zakona. Misao Kreacije, prema Kabalistima glasi: „Stvoriti stvorenje i ispuniti to stvorenje neograničenim užitkom“. Stvorenje se u Kabali naziva Kli, i predstavlja želju za primanjem Svjetla (Stvoritelja), koji je želja za davanjem. I to je sve što u stvarnosti postoji – s jedne strane želja za davanjem, a s druge želja za primanjem.

 Kada Kli primi Svjetlo (Ohr), osjeća užitak. Neograničeni užitak je neograničeno primanje Svjetla (ispunjenost Svjetlom), i to se stanje naziva Ein Sof (Bez Kraja). Ein Sof je jedina prava stvarnost koja postoji, a koju moramo dosegnuti u svojoj percepciji, kako bismo ispunili Misao Kreacije.

Ta je stvarnost, iz određenog razloga, skrivena od nas sustavom tzv. Viših Svjetova. Kažemo skrivena, jer Svijet se na hebrejskom kaže Olam, što dolazi od he'elem, što znači „skrivenost“. Pet je takvih Svjetova: Adam Kadmon, Atzilut, Beria, Yetzira, Assiya. Ispod posljednjeg svijeta (Assiya), odijeljen Pregradom (Machsom) od Viših Svjetova, nalazi se Naš Svijet (Olam HaZe). Naš Svijet jedini je svijet kojeg trenutno možemo percipirati.

 

Percepcija stvarnosti

 

Postavlja se pitanje, ako ne percipiramo cjelokupnu stvarnost, a što onda percipiramo? Što određuje našu percepciju na ovoj razini koju nazivamo „Naš Svijet“?

 Prema Kabalistima, Naš Svijet odnosi se na percepciju stvarnosti koju gradimo prema načinu na koji primamo informacije iz okoline kroz naših pet čula – vid, sluh, okus, miris, dodir – ali i način na koji naš um obrađuje te informacije. To određuje našu trenutnu razinu percepcije stvarnosti – najnižu točku svjesti o stvarnosti. Današnja znanost to i dokazuje.

 Iz ovoga možemo vidjeti koliko je naša percepcija stvarnosti uistinu ograničena. Prvo, postoje ograničenja u našim čulima, pri čemu svako od njih može zahvatiti samo određeni, vrlo uski, spektar informacija. Primjerice, sluh je ograničen samo na zvukove od 20 Hz do 20kHz. Nadalje, postavlja se pitanje koliko informacija od svih informacija s kojima se susrećemo u određenom trenutku, a koje naša čula mogu zahvatiti, naš um može obraditi? I kako naš um uopće obrađuje informacije s kojima se susrećemo? Na kojoj se osnovi temelji naša obrada informacija iz okoline? Istraživanja su pokazala da od čitave šume nekih 400 milijardi bitova informacija s kojom se susrećemo svakog trenutka, ne percipiramo sve informacije iz okoline, nego samo one koje naš um odabere. A kako naš um „odlučuje“ koje će informacije iz okoline odabrati? Naš um odabire one informacije koje u danom trenutku smatra najkorisnijima i najviše željenima. Primjerice, vjerojatno ste usredotočeni na ovo što čitate i o čemu čitate, pa niste ni svjesni različitih zvukova automobila ili možda ptica izvana. A jedini je razlog za to taj što percipirate da je ovo što je napisano više željena informacija od zvukova automobila i ptica. Osim ako niste ornitolog... ili možda zaljubljenik u automobile? U tom bi slučaju ovi potonji podražaji bili vjerojatno privlačniji.

Sve u svemu, naša je percepcija na razini nazvanoj „Naš Svijet“ ograničena na dva načina: 1) percipiramo samo naše vlastite reakcije na vanjsku stvarnost, a nikada vanjsku stvarnost samu po sebi; i 2) slika u našem umu temelji se isključivo na našim željama – sve što vidimo samo je projekcija naših želja.

 Međutim, Kabalisti su tijekom tisućljeća razvijali metodu koja nam omogućava postupno otkrivanje stvarnosti, sve dok ne steknemo percepciju cjelokupne stvarnosti – Ein Sof. Oni, naime, tvrde da stvarnost koja postoji izvan nas ne možemo percipirati s naših pet čula, već moramo razviti tzv. „šesto čulo“ koje može osjetiti izvan nas samih, a koje se u Kabali naziva Masach (Zaslon).

 

Evolucija želja

 

No, postavlja se pitanje zašto bismo se uopće željeli uzdići na višu razinu percepcije, tim više što uistinu ne znamo što ona sa sobom nosi? Zašto bismo se ikada postići percepciju nekakve „Više Stvarnosti“ koju nikada nismo vidjeli i za koju tek nekolicina nekakvih Kabalista tvrdi da postoji? Nemamo li pametnijeg (i korisnijeg) posla?

 Kao što smo ranije rekli, Kabalisti su kroz svoja postignuća duhovnih svjetova utvrdili da u stvarnosti ne postoji ništa osim želja. Oni tvrde da kada bismo mogli osjetiti stvarnost izvan naših pet čula, mogli bismo osjetiti samo sile želja, s kojima bismo mogli manipulirati kao s opipljivim tvarima i njihovim formama. Osim toga, oni tvrde da se želje koje postoje u stvarnosti razvijaju prema određenim zakonima, te da će se želja za postizanjem više stvarnosti pojaviti u ljudima sukladno prirodnom tijeku evolucije čovječanstva. Drugim riječima, kada govorimo o postizanju Više Stvarnosti, govorimo o slijedećoj fazi evolucije u koju čovječanstvo i svijet postupno ulaze.

 Cijeli naš materijalni svijet upravo je posljedica evolucije želja, i sve što postoji u našem svijetu nastalo je kao konačni rezultat sila želja koje postoje u Višoj Stvarnosti. Postoje četiri razine želja, i njima sukladne četiri razine bića u našem svijetu, pri čemu se svaka iduća razina pojavila kada je prethodna usavršena:

1. Prva razina želja naziva se „neživom“ ili „nepokretnom“ zato što u njima ne postoji nikakav pokret. Stoga je fokus želje na toj razini zadržavanje postojeće forme.
2. Druga razina želja naziva se „vegetativnom“ ili „biljnom“ u kojima, za razliku od želja na nepokretnoj razini, postoji određena količina pokreta. Primarni fokus tih želja je rast.
3. Treća razina želja naziva se „pokretnom“ ili „životinjskom“, zato što u odnosu na biljnu razinu, u ovim željama postoji još više pokreta. Zbog toga je na ovoj razini moguća promjena okoline.
4. Četvrta razina želja naziva se „govornom“ ili „ljudskom“. Ove želje imaju slijedeće osobine: a) mogu svjesno mijenjati svoju okolinu, i b) mogu osjetiti jedna drugu.

 Ako pomno razmotrimo navedene razine želja, vidjet ćemo da svaka slijedeća razina podrazumijeva veći stupanj želje za primanjem i veći stupanj nezavisnosti, pri čemu ljudi imaju najveći stupanj želje za primanjem i nezavisnosti u sustavu Kreacije. Dolaskom ljudi na scenu stvaranja, završava se evolucija nižih razina, a nastupa evolucija čovjeka/čovječanstva. Kao i prethodna, i ova evolucija nije ništa više nego evolucija želja. Štoviše, možemo reći da je evolucija čovječanstva svojevrsna rekapitulacija evolucije nižih razina, jer je stvarnost hologramski strukturirana. Stoga iste razine želja koje su izgradile čitav svemir i sve što u njemu postoji, određuju i razvoj čovjeka kao pojedinca, ali i čovječanstva u cjelini. Pa tako i u ljudima postoje četiri prethodno navedene razine želja:

1. Nepokretnu razinu želja kod ljudi predstavljaju temeljne želje za hranom, seksom, obitelji i skloništem. To su želje koje ljudima omogućavaju zadržavanje postojeće forme – preživljavanje i nastavak vrste. To su, također, i želje nad kojima imamo najmanji stupanj kontrole, više su nesvjesne i instinktivne. Zbog toga ih nazivamo i „životinjskim željama“.
2. Vegetativnu razinu želja kod ljudi predstavljaju želja za bogatstvom, i, u većem stupnju želje za časti, slavom i moći. Naime, kada je prethodna razina želja – nepomična razina – ispunjena i zadovoljena, pojavio se „napredniji“ i veći stupanj želje za primanjem, pa su ljudi (zbog mogućnosti osjećanja drugih) počeli hjteti ono što drugi imaju: „Mijenjam svoje jabuke za tvoje kruške“. Na taj je način razvijen sustav razmjene dobara, a kasnije, pojavom novca, i sustav robno-novčane razmjene. Potom su se pojavili ljudi koji su uspjeli skupiti najviše dobara i/ili novca, i odlučili upravljati tim sustavom i drugim ljudima (moć) i ponositi se vlastitim proizvodima i vlasništvom (slava i čast). Kako je ovo razina želja kojih je primarni imperativ rast, novaca, moći, slave i časti ljudima nikada dosta. Što ih ljudi više imaju, više ih traže.
3. Pokretnu razinu želja kod ljudi predstavlja želja za znanjem. Jednom kada su sustavi razmjene i sustavi moći postali operativni, a ljudska civilizacija doživjela procvat, pojavila se potreba za inovacijama i otkrićima koja bi mogla unaprijediti civilizaciju. Tako je došlo do pojave znanosti, filozofije, umjetnosti, kulture, i ostalih vidova napretka čovječanstva koji su omogućili povećanje ljudskih mogućnosti – mijenjanje okoline u kojoj živimo. Želje ove i prethodne razine nazivaju se još i „društvenim/ljudskim željama“.

Zašto je uopće došlo do pojave novih razina želja kod ljudi? Možemo li i ovdje reći da se iduća razina želja pojavila kada je prethodna usavršena? I što uopće znači „usavršeno“?

 Ako razmotrimo ovaj pregled evolucije želja, vidjet ćemo da se u osnovi svake od njih nalazi volja za uživanjem, za primanjem užitka, pa Kabalisti nazivaju razvoj želja na razini našeg svijeta razvojem „želja za primanjem užitka za sebe“. No, postoje dva problema kod takvog načina ispunjenja želja. Prvo, želje koje imamo zapravo su želje društva u kojem živimo, a osjećaj ispunjenja tih želja ovisi o usporedbi sebe s drugima. Primjerice, ako imam milijun eura, što mi oni vrijede ako se nalazim u nekom novogvinejskom plemenu. Ako bih ostao u takvom okruženju dovoljno dugo, moje bi se želje „prilagodile“ željama tog okruženja, na način da bih uskoro počeo vrednovati ono što to društvo smatra vrijednim i bitnim. S druge strane, ako bih, pak, nastavio živjeti u Hrvatskoj sa svojih milijun eura, a ljudi oko mene imali današnje prosječne hrvatske plaće, osjećao bih se poprilično ugodno i sigurno. No, što ako bi svi oko mene imali milijune i milijune eura, a ja samo jedan milijun?

 Drugi je problem našeg načina ispunjavanja želja taj da užitak kojeg dobijamo ispunjenjem želja brzo nestaje, zbog toga što se sam užitak ne nalazi u ispunjenju već se osjeća na granici između želje i ispunjenja. Primjerice, vrlo sam gladan i imam ogromnu želju za jelom. I, nalazim se u situaciji da pred sobom imam svoje najomiljenije jelo u neograničenim količinama. Sjedam za stol i uzimam prvi zalogaj. Osjećaj je predivan. No, kako nastavljam jesti, moja se želja smanjuje i postupno u potpunosti nestaje. Kada bih nastavio jesti nakon što bi želja za jelom prestala postojati, moje bi mi omiljeno jelo postalo poprilično odbojno, a možda bih i povratio. Tako je i sa svakom drugom ljudskom željom – užitak se ne nalazi u ispunjenju (hrani), već u činu ispunjavanja želje (jedenju).

Ispunjenje naših „nižih“ želja i nije toliki problem. Većina nas živi, radi, osniva obitelj i posjeduje relativno stabilnu osnovu za život. Međutim, kako želje rastu, tako raste i trud kojeg moramo uložiti da bismo ih ispunili, zbog čega ubrzo postajemo samodovoljni i otuđeni od drugih. Tada se nalazimo u bezglavoj utrci za ispunjenjem želja, jer onoga trenutka kada ispunimo jednu želju, na njezinom se mjestu javlja druga. Na taj se način ciklus želja-ispunjenje ponavlja u beskonačnost. Da li? Pa i ne baš.

 Čovječanstvo trenutno ulazi u novu fazu evolucije. Naša nas je bezglava potjera za ispunjenjem želja, odnosno užicima koji se nalaze u njihovom ispunjavanju, dovela na sam rub propasti. Možemo slobodno reći da danas ne postoji gotovo niti jedan aspekt ljudskog društva (i šire) koji nije u krizi: zagađenje okoliša, ekonomski kolapsi, društvena previranja, postupan nestanak obitelji, porast pojava bolesti i prirodnih katastrofa... Pojam „globalna kriza“ postao je sve češće upotrebljavan pojam u stručnim i javnim krugovima. Sve to, nadalje, rezultira sve većim stupnjem depresije, nasilja, i osjećaja praznine kod ljudi. Depresivne epizode i nasilje danas su posve normalna pojava.

 Iako nam se čini kao da je smak svijeta na pomolu, ovdje se zapravo radi o svitanju nove ere čovječanstva. Naime, ono što nam se čini kao katastrofa, zapravo je pojava nove želje u ljudima:

1. Posljednja razina želja – govorna razina – kod ljudi predstavlja stanje u kojem se naše društvo nalazi. Polako postajemo svjesni da smo oduvijek nastojali pronaći mjesto u Kreaciji, gdje bismo osjećali mir, cjelovitost, vječnost, beskrajnu dobrotu. Svako je od nas pokušao pronaći svoje mjesto među prijateljima, u obitelji, na poslu. No, ništa nam od toga nije donijelo ono čemu smo oduvijek težili. Čak nam ni suvremena znanost i filozofija, pa čak ni religija nisu u mogućnosti ispuniti sve veću prazninu koju osjećamo u nama. Odjednom, čovjek se našao u stanju u kojem ne pronalazi nikakvo ispunjenje u ovome svijetu, i počinje osjećati da postoji nešto skriveno od njega, što je veće, istinitije od stvarnosti koju percipira. I sva patnja koju pri tom osjeća potiče ga da se postupno veže za duhovnost. Javljaju mu se pitanja poput „Koji je smisao mog života?“, „Tko sam ja?“, „Što je stvarnost?“

 

Zakon korijena i grana

 

Kabalisti tvrde da je naš svijet, svijet kojeg percipiramo, svijet posljedica događaja, sila koje se nalaze u Višim Svjetovima. Drugim riječima, korijenje našeg postojanja i postojanja cijelog materijalnog univerzuma nalaze se u Višoj Stvarnosti, na vrhu koje se nalazi konačna i sveobuhvatna sila – Stvoritelj. Zbog toga je zadovoljenje četvrte skupine želja moguće jedino našim uzdignućem u Višu Stvarnost, gdje se nalaze odgovori na naša pitanja smisla sveg postojanja.

U slijedećem ćemo članku detaljnije razmotriti zakon korijena i grana, te njemu blizak zakon jednakosti forme – zakon koji nam omogućava uzdizanje u Višu Stvarnost.