Neverbalno izražavanje potreba
Neverbalno izražavanje potreba bi trebalo biti jednostavnije od mučenja s traženjem odgovarajućih riječi. Osim hrane, vode, topline i sigurnosti jedna od osnovnih potreba je i potreba za nježnošću i dodirom. Jednako je imaju oba spola, pa ne bi trebalo zazirati od traženja te nježnosti. Stanite svatko pored svoga partnera. Možete voditi neki neobavezni razgovor. U jednom trenutku samo naslonite glavu na rame svog partnera. To je uvjek čežnjiv poziv na razmjenu nježnosti. Pratite partnerovu reakciju. Povedite njegove/njezine ruke da vas obgrle, iako će njegova/njezina reakcija biti spontani zagrljaj, čim osjeti vašu glavu na ramenu. Takav početak nježnosti uvjek rađa mnoštvo sitnih i dosjetljivih gesta koje tihu ugodu i zadovoljstvo pretvaraju u polagano buđenje strasti i spolne potrebe. Ako ste na prikladnom mjestu dopustit ćete da se stvari prirodno dovedu do vrhunca. No ponekad je dovoljan samo taj zagrljaj i osjećaj privrženosti koji on budi. Zasada ostanite na zagrljaju. Zamijenite uloge. Ponovite 5 puta.
Sad smo na vrlo trusnom tlu. Najčešće ni sami ne razumijemo odakle izviru naše skrivene želje. Kad bi mogli o njima govoriti više i ne bi bile skrivene. Pa, kako ih ostvariti ako su skrivene? Prvo morate znati da ako ih imate vi, ima ih i vaš partner. Ako o tome ne možete razgovarati, dogovorite znakove. Ako želite eksperimentirati jer ste zamislili ili poželjeli nešto posve novo, stavite mu ruku na čelo i najvite iznenađenje, a onda ga počnite izvoditi. Činite ono što volite, ali otkrijte i što voli vaš partner. Naučite procijeniti kada nešto učiniti, a kad odustati. Koristite intuiciju i tjelesnu inteligenciju. Naučite razliku između nagonskih želja i probuđene nježnosti koja izrasta u želju. I stisak ruke može biti signal. Za uspješan odnos treba uvjek imati na umu da postoje moje potrebe i tvoje potrebe, moje želje i tvoje želje. Odlika uspješnih veza je u ravnoteži svih tih elemenata, ali ponajprije u osjećaju apsolutne sigurnosti, prihvaćenosti i voljenosti. Nježnost i sitne pažnje su jezik privrženosti. Odnos utemeljen samo na nagonskim željama i strasti u pravilu ne traje dugo. Poštujte i svoje i partnerovo tijelo. Ako partner nikako ne «pogađa» vaše skrivene misli (skrivene želje) povedite njegove ruke na mjesto gdje se usidrila vaša želja. I on će to učiniti vama. Samo tako možete osloboditi valove energije iz svojih tijela, a tako se oslobađate i frustracija. Što budete slobodniji u svom tjelesnom govoru, vaš odnos će biti čvršći, stabilniji i radosniji. Postat ćete jedno drugome izvor radosti i užitka.Ako stvari idu prebrzo za vas, jednostavno zatražite time out. Ako partner traži od vas nešto što ne želite, a ne možete ga otvoreno odbiti da ga ne povrijedite, jednostavno stavite svoju ruku na njegovo srce i tiho i nijemo zamolite za razumijevanje. Verbalnu bujicu (u svađi ili kad previše brbljamo jer ne znamo što bi drugo) najlakše zaustavljamo poljupcem, ali pomaže i lagana kretnja prstom preko usana vašeg brbljavog partnera/ice.
Mi smo postali jedna vrlo izvještačena civilizacija. Stalno nešto umujemo. Previše razmišljamo o tome kako se trebamo ponašati, kako trebamo izgledati, kako to drugi rade, kako oni izgledaju itd. Uz to stalno kopiramo nekoga, pa tako varamo partnera jer pred drugima želimo ocrtati i potvrditi jednu posebnu sliku o sebi (uspješnost, drskost-ja mogu sve, ja mogu više od tebe, ja vrijedim više). Često se tako ponašamo samo zato jer to i drugi rade. Nastojimo biti što sličniji tim drugima. Nemamo snage ni hrabrosti živjeti svoju individualnost. Dakle, naše tijelo u svakom trenutku zna što bi i kako htjelo, ali povodljivi ego nas vodi stranputicama. Zbog njega i lažnog ponosa češće se ponašamo onako kako mislimo da treba nego onako kako se osjećamo. Tako najčešće postajemo žrtve vlastitog ponosa, samo da bi sačuvali određenu sliku o sebi. Odreći se svojih želja i potreba, odreći se sebe radi slike o sebi je suludo, ali ljudi to rade svakodnevno.Za ovu vježbu ćemo se poslužiti vizijom dječje igre. Dijete u trku ne razmišlja ni kako izgleda, ni što će drugi misliti, ono jednostavno trči za svojom imaginacijom slijepo i gluho za «pravila» tzv. objektivne stvarnosti. Dakle, najbolja vježba spontanosti je igra. U njoj ego, taj naš diktator i cenzor sam od sebe uzmiče, jer u igri nema predvidivosti bez koje on ne funkcionira. Ne bojte se improvizacija i spontanosti. Okrenite se licem u lice prema partneru. Učinite svaku gestu i kretnju za koju dobijete impuls. Činite to naizmjenično jedno drugome. Zatim neka jedan partner okrene leđa drugome. Ponovite igru iznenađenja s leđa. Promijenite uloge. Neka igra traje barem 5 minuta.
Sex određuje vrijednost pojedinca. Jer je sex usprkos seksualne revolucije 60-tih, još uvjek tabu, moguće mu je pridavati tako apsurdne konotacije i atribute. Zamislite svađu između lava i orla koja se izrodila samo zato jer obojica tvrde da su na ljubavnom polju bolji od onog drugog. Ljudi to stalno među sobom rade, koji put otvoreno i izazivački, a koji put na vrlo suptilne načine. Mi imamo čak i nacionalne podjele na latinske ljubavnike, francusku školu ljubljenja i crnce kao oličenje fizčke opremljenosti, spremnosti i kapaciteta. Što je seksa više na kioscima, u medijima i filmovima, to je više uspoređivanja i podbacivanja u vlastitoj postelji. Sve spolne frustracije, devijacije, i podbacivanja su nametnuti (reklamom, lažnom slobodom bez odgovornosti, te potrošačkom groznicom svake vrste). Umjesto staromodnog pitanja; imaš li koga ?- danas se pita; trošiš li što? Dakle, sex je postao potrošačka kategorija. Konzumerizam je utemeljen na izmišljenim potrebama i od njih živi, njima se hrani i ima sve odlike prisilnih radnji, a to je u psihološkoj klasifikaciji poremećaj. Vrijeme je da progledamo i odupremo se tom nametanju. Seksualni čin je duboko osobni čin, neponovljiv i jedinstven svaki put iznova. Uspoređivati se s drugima, znači odreći se svoje jedinstvenosti. On ne doprinosi u kvantitativnom smislu ništa na ljestvici vrijednosti nekog pojedinca, ali kvalitativno tog pojedinca čini sretnijim, zdravijim i zadovoljnijim članom ljudske zajednice. Ako budete vježbali Sedam koraka i osoba i tijelo vašeg partnera će vam postati najvažniji na svijetu i neće vam padati na pamet da jurcate od jednog partnera do drugog da bi sebi podigli cijenu. Ti današnji promiskuiteti doista pomalo nalikuju na mahnito kupovanje svega i svačega.Trebalo nam ili ne trebalo (možda zatreba) samo zato jer raskošna ponuda mami, jer imaju svi oko nas, jer dostupnost otupljuje kriterije, jer gomilanjem šaljemo poruku o nekim svojim izmišljenim sposobnostima i moćima itd.
Mit o hiperseksualnosti. Ona je odlika uspješnih. Ovaj mit je stvorio mnogo nesretnih ljudi, a o bolestima da i ne pričam. Jedanput zauvjek ga treba srušiti. Naša spolnost je uz psihološko i duševno zdravlje prilično determinirana našim tjelesnim ustrojem i uspoređivati se s bilo kim je u najmanju ruku suludo, a još k toime brojati partnere (stalne, usputne, duže veze, kraće veze, jednokratni srazovi) koji su se prošetali kroz vaš život to postaje vrlo simptomatično.Statistika i ljubav nemaju ništa zajedničko. Osvojiti i zadržati jednu osobu za cijeli život je veliko umjeće. Umjesto da pravite recke (po broju partnera) i brojite kopulacije, radije brojite zagrljaje. Zagrljaj je izraz poštovanja tijelu, a skoro uvjek razbuđuje čežnju i nježnost i dovodi vas tamo kud ste htjeli stići
Čovjek je promiskuitetno biće. To jednostavno nije istina. Čovjek je postao promiskuitetno biće, to da. On je zaveden i naveden na to. Ah to kompulzivno (još jedan psihološki poremećaj) trošenje....!?
Užitak je svrha sam sebi. Njegovo veličanstvo, užitak je ustoličeno i sada je sve dopušteno što nas može dovesti k njemu. Da, tjelesni kontakt je sveden na goli užitak, što senzacionalniji to bolji. Ovo je vrijeme forsiranja užitka. Cijela porno industrija se upregla da to forsiranje uspije. Kemija i farmacija također. No ljudsko tijelo nije opremljeno za taj sumanuti ples čula. Kod svake prisile dolazi do zamora, zasićenja tuposti i bolesti ili barem disfunkcije. To je visoka cijena za isforsirane užitke. Spolni čin treba biti spontani čin. Kroz vježbanje taktilne komunikacije ćete naučiti da su kojiput vrednije neke usputne geste, spontani zagrljaji, čak samo stisak ruke ili letimični poljubac koji vam tek ovlaš dodirne usne od nekih dugo i pomno pripremanih erotskih igara, a nježnosti i pažnje su zlatni ključevi koji otključavaju naše tijelo i bez VIAGRE i bez bilo kakvih drugih poticaja (pornografija, kemikalije, alkohol, droge i sl.).
Romantična ljubav. Plave maglice, raspjevane ptice i zvijezde u glavi. Nepodnošljiva čežnja za drugim bićem. Potreba da se bude stalno zajedno, da se zagospodari drugim bićem, da ga se posjeduje. To su ideali romantične ljubavi. Zavedeni tom zabludom mnogi su nesretni u svojim vezama, jer misle da početna čarolija mora trajati zauvjek. Tomu su krive filmske sapunice koje danomice serviraju takvu sliku o ljubavi koja više izgleda kao bolest nego neka zdrava potreba i zdrav odnos. Romantika se stvara, a ne nalazi, kako nas literatura i film nastoje (pogrešno) uvjeriti. Romantična ljubav je probuđena tjelesnost.
Fatalna ljubav. Eksplozija strasti. Traje kao i sve druge elementarne katastrofe i erupcije u prirodi, ograničeno. Obično je to oluja koja nas pohara i na kraju nas dovede u ovisnički odnos koji se na kraju izokreće u svoju suprotnost.
Magična (čarobna) ljubav. Zarobljenost u nekom izmišljenom idealu. Zbog tog idealiziranja ljudi često ostanu sami, jer život provode « u očekivanju Godotta».
Platonska ljubav. Isključivanje tjelesnosti, može uključivati i strah od tjelesnosti. To je tzv. nekonzumirana ljubav.
Ljubav! Ljubav, sa velikim slovom LJ je esencija života. Ona je kao kruh koji nas održava na životu. I nakon najfinijih slastica, kad nadođe nova glad prvo posežemo za kruhom. Jedemo ga svaki dan i nikad nam ne dosadi. Svaka druga hrana nam se smuči ako je jedemo dan za danom, ali ne i kruh. Prava ljubav je kruh našeg života. U njoj tijelo i duša zajedno sviraju veličanstvenu simfoniju života.
Ovisnost nas stavlja u jedan ropski odnos u kojem odustajemo od sebe i osobne afirmacije.
Pasivnost u partnerski odnos unosi dosadu i bljutavost. Ne reagiramo na loše stvari u vezi zbog straha da ne izgubimo partnera, pa odnos postaje još gori, dok se na kraju ne uruši sam u sebe.
Simbioza funkcionira na podrazumijevanju: Ja trpim tebe, ti trpi mene, ja ću za tebe učiniti ovo, ti za mene ono i to naoko izgleda kao skladan odnos, ali tu nema ljubavi.
Nasilje, nasilnik i žrtva najkompleksniji odnos. Odnos u kojem netko uvjek pristaje biti žrtva, jer zapravo drugi ljudi nam rade ono što im dopustimo.U ovakvom odnosu treba raditi i s nasilnikom i sa žrtvom ili iz tog odnosa treba izaći.
Trgovački odnosi trgovina osjećajima bi trebala biti nedopustiva.Uvjek možete dobiti «rog za svijeću», ako trgujete. Ili «mačka u vreći».Osjećaji mogu preživjeti samo u zoni davanja i primanja, čim ih se uvede u područje trgovanja oni umiru, jer je u trgovini, iako je ona stvar dogovora, uvjek netko zakinut.
Opsesivne veze doista i izgledaju kao opsjednuća u kojima nam je oduzeta volja i moć djelovanja.
Manipulacija stvara jedan ucjenjivački odnos u kojem su kontrola i nadzor bitni instrumenti.
Kalkulacija...., što ću dobiti, a što izgubiti ako reagiram, pa tako nikad ne reagiram onako kako osjećam, nego onako kako mislim da će mi najviše koristiti. Glumatanje, igranje uloga.
Laž je patološko stanje.Lažemo kad ne vjerujemo u vlastite vrijednosti, bojimo se biti ono što jesmo. Kroz laž transponiramo svoj izmišljeni ja, jer nam se naš pravi ja ne sviđa.Laž je konflikt sa sobom.
Prevare....,varamo iz istog razloga zbog kojega i lažemo. Prevarom kompenziramo neke vrijednosti kojih zapravo nemamo.
Na tjelesnoj razini svi problematični odnosi stvaraju funkcionalne smetnje koje malo-po malo narastaju u velike, često nepremostive prepreke između dvoje ljudi. Ako se ne uklone odnos propada i takvi ljudi se prije ili kasnije rastaju, ponekad i u dubokoj starosti jer stanje postane neizdrživo.
Određivanje granica: U partnerskom odnosu u kojem nema jasno određenih granica, caruju podrazumijevanja, a partneri se s vremenom počinju gušiti u kuli koju su sami izgradili. Sačuvati osobnost u vezi, znači izgraditi zdravu i dugovječnu vezu.
Jasna pravila igre: Tamo gdje je sve dopušteno, svašta se i događa. Dogovorite se!
Zona dopuštenog i dopustivog: Ovim prostorom upravljaju naši strahovi i inhibicije, pa se često događa da ono što je drugome normalno očekivanje, nama bude potpuno neprihvatljivo.Ovim prostorom se partneri trebaju kretati s puno obzira jedno prema drugome i sa maksimalnim razumijevanjem.
Pitanje osobne slobode: Ovo je pitanje od najveće važnosti za zdrav partnerski odnos.Samo dvoje potpuno slobodnih ljudi može izgraditi zdrav i sadržajan odnos. Ne identificiraj se sa svojim partnerom/vezom/brakom. Ti nisi tvoj partner! Ti nisi tvoj brak/veza. Ti si samo osoba u tom braku/vezi. Ostani osoba, samo tako možeš doista nešto i unijeti u taj odnos.
Nježnost je prvo i zadnje slovo taktilne komunikacije i eliksir vitalnosti svakog odnosa. Dodir nježnosti je i lijek za otvorenu ranu i prevencija za svaki dan, za svaki tren. Nježnost je ljepilo koje partnere drži zajedno.
Dakle, taktilna komunikacija je od presudnog značaja za vraćanje poštovanja i digniteta našem tijelu i za novo buđenje tjelesne inteligencije. Jedanput izgubljena ili nepromišljenim načinom života proigrana taktilnost i osjetilna percepcija se mogu obnoviti i ponovo naučiti. U problematičnim partnerskim odnosima oba partnera trebaju proći kroz metodu Sedam koraka i prakticirati je sve dok se odnos ne popravi.Uvjek se mogu primijeniti i vježbe iz trećeg dijela knjige. Kad na novi način doživimo vlastito tijelo znat ćemo pružiti užitak i drugom biću i to na najfiniji i najsenzibilnij način koji postoji. U svim drugim međuljudskim odnosima će se također popraviti kvaliteta interakcije, jer ćemo biti samilosniji, s više razumijevanja i dobrohotnosti ćemo pristupati drugim ljudima, bolje ćemo ih slušati i čuti.Bit ćemo jednostavno pažljiviji. Osobni dobici od ove metode mogu stati u samo jednu rečenicu: Postat ćemo bolji, zdraviji, zadovoljniji i sretniji ljudi. Imajmo na umu da samo sretni ljudi mogu usrećiti i nekoga drugoga.
bglavac
edin.kecanovic
