Što god se događalo oko tebe,
što god ti netko govorio,
a ne vibrira u skladu s onim što doista jesi
 - nijedno ismijavanje, ruganje, osudu, ljutnju... -
ne uzimaj preosobno.

Neka te to ne oslabi i ne obeshrabri,
nego - prepoznaj snagu i ohrabrenje
koji izviru iz tebe.

Ništa što drugi ljudi govore ili čine,
oni ne govore ili čine protiv tebe.
Oni uvijek djeluju za (ili protiv) samih sebe.

Ti si ogledalo njima.
Oni su ogledalo tebi.
Naši odrazi nisu identični,
ali smo ipak jako, jako nalik jedni drugima.

Svatko živi i djeluje u skladu
sa svojim viđenjem,
iz svog razuma i shvaćanja,
iz svojih iskustava i sjećanja,
sa nekim svojim osobnim smislom...
koji se sasvim prirodno, slobodno i logično
međusobno razlikuju.

Svatko ima svoj jedinstveni pogled na život i svijet.
Svatko ima pravo na svoj jedinstveni pogled na život i svijet.

Kada nešto shvatiš preosobno,
zapravo stvaraš i u samome sebi pretpostavku,
da netko drugi osim tebe ima pojma o tome
kakav je tvoj osobni pogled na svijet
- kao da je u stanju gledati tvojim očima, hodati tvojim nogama... a nije! -
pa zauzvrat pokušaš prezentirati, nadodati  
ili nametnuti
još ponešto od svoga viđenja.

A tvoj vapaj za razumijevanjem nerijetko
biva shvaćen kao samoobrana
ili protunapad.

Jer onaj drugi ne može razumjeti.
Jer onaj drugi ustvari niti ne mora shvatiti.

Upravo tada kada si u situaciji koja izgleda vrlo osobna,
kada te netko direktno vrijeđa i osuđuje,
upravo tada to ima najmanje veze s tobom,
a puno više sa onim što zapravo nisi ti.

I upravo tada onaj drugi ti se otvara u nekom novom izdanju,
govoreći o samome sebi.
To povjerenje koje ti na taj način ustvari nudi
možeš upotrijebiti – ili zloupotrijebiti.

Sve što netko govori, radi i misli
proizlazi iz njegove pameti, znanja, vjerovanja, iskustva i osjećaja,
iz onoga što je za njega do sada pokazalo kao bitno, vrijedno
i najbolje.

Dakle, moguće je da za tebe, ima najbolje namjere
i uvjeren je da čini ispravno..