Rebecca Nottingham

Prakse Četvrtog puta: Samopromatranje

(Prijevod: Ivana)

Rad počinje podjelom pažnje. Ako nemate iskustva u toj praksi, probajte sljedeće: dok ste svjesni svog vanjskog iskustva, postanite istovremeno svjesni unutarnjeg stanja. Ta unutarnja svijest je početak samopromatranja. Samopromatranje je temeljni napor u procesu. Njegova vrijednost ne može se precijeniti, i sav razvoj polazi od te točke. Morate hotimično dio pažnje okrenuti prema unutra, kako bi promatrali sebe. Neophodno je ne osuđivati ili kritizirati ono što promatramo u sebi. Takve emocije će izobličiti promatrano i kočiti napredak.

Pokušajte se odvojiti od opravdavanja i promatrati osjećaj objektivno. Vraćajte se unazad kako bi otkrili izvor neugodnog iskustva. Neprekidnim samopromatranjem postići ćete znanje, razumijevanje i mogućnost odvajanja i oslobađanja od stanja koje se ponavlja u vama.

Samim činom promatranja nelagoda slabi. Sve pogrešno djelovanje gubi snagu kad se uoči samopromatranjem. Upotrijebite prepoznavanje neugodnog iskustva kao „podsjećajući faktor“ i treću snagu za ne-identifikaciju. Tada koristite sam problem kako bi riješili problem.

Ono sa čime se suočavate je negativno zamišljanje. Ono je glavna smetnja u procesu samorazvoja i odvlači veliku količinu energije. Kao što ste primijetili, najčešće otkrijemo da se događaji odvijaju sasvim drugačije nego što nas je zamišljanje navelo da vjerujemo. Negativno zamišljanje je klasičan način nepotrebne patnje, a Rad nas uči da ga se nemilosrdno otresemo.

Negativno zamišljanje ne samo što krade snagu, nego je i potpuno odvlačenje pažnje, energije i vremena. Pola sata negativnog zamišljanja rezultira gubitkom pola sata vašeg života.

Također, primijetili ste kako čak i mala količina pažnje „razbija“zamišljanje. To otkriva moć pažnje koju najčešće uzimamo zdravo za gotovo, a koja je osnovni alat za našu svjesnu evoluciju. Svjetlo promatranja zaista će popustiti stisak identifikacije i zamišljanja. Ali nemojte se zadovoljiti tek razbijanjem zamišljanja. Izaberite iskoristiti ga kao gorivo za transformaciju. Ako svijest o negativnom zamišljanju može pokrenuti praksu unutarnje odvojenosti, to će vam trenutačno dati novi poticaj za postizanje više svijesti.

Prije postizanja sjećanja sebe, morate razviti vještinu samopromatranja. Velika je razlika između samopromatranja i sjećanja sebe. Posljednje je rezultat stupnja rasta postignutog Radom i ne može se iznuditi. Temelj Rada je samopromatranje, a ne sjećanje sebe. To je jedini način postizanja napretka u Radu – naime, ustrajan napor da sagledate što vi jeste i zašto funkcionirate na takav način.

Ne možete postići sjećanje sebe bez prolaska putem samopromatranja, osim u rijetkim     prilikama     koje     ne     možete     kontrolirati.     Prakticirajući     Rad

(samopromatranje) u sebi trebate stvoriti nešto što može proizvesti psihološke uvjete za mogućnost iskustva sjećanja sebe.

Zapravo, postoji razlika između razmišljanja o sjećanju sebe i iskustva istog. Sinonim za ovaj pojam je „treće stanje svijesti“ i dovodi nas nepogrešivo (za one koji su postigli osjetljivost za takve stvari) u više stanje. Kao što znate iz knjiga o Radu, to nije nepoznato iskustvo u našim životima – trenuci duboke zahvalnosti, radosti, mira, uvida, itd – ali je također obilježeno osjećajem da je takvo iskustvo

„poklon“ ili „trenutak milosti“, prije nego neposredan rezultat naših napora.

Paradoksalno, moramo činiti neumorne napore koliko god je moguće kako bi

„pripremili teren“ za češća i dugotrajnija iskustva sjećanja sebe.

Dakle, radite sa mogućim i jednostavnim. Promatrajte unutarnja stanja i odvojite se od njih kako bi se počeli oslobađati identifikacije. Dok god nema unutarnje odvojenosti i mi ostajemo mašine koje reagiraju na podražaje, nemoćni smo i zarobljeni u vlastitoj mehaničnosti. Zapamtite da samopromatranje uvijek mora biti nekritičko. Vi niste ono što promatrate.

Kako bi to radili ispravno, jedan dio pažnje treba biti fokusiran na vanjske okolnosti, a drugi usmjeren prema unutra – kako bi se promatrala unutarnja stanja i reakcije.

Vi vidite sebe u interakciji  sa svijetom kao objektivnu promatračku snagu. I mijenjate unutarnja stanja. Primijetite kontradikcije. Podijeljenom pažnjom promatrajte sebe, a ne nešto drugo.

Pri samopromatranju vi ste tihi svjedok aktivnosti unutar sebe, koje vam otkrivaju vašu mehaničku prirodu, iskrivljenja osobnosti, neravnotežu centara i ono vas vodi ka saznanju na čemu trebate raditi.

Vođenje bilješki nije neophodno i može stvoriti određeni odnos prema tim naporima. Samopromatranje treba biti nesputano i spontano. Vaše promatranje vodit će do kataloga uvida o sebi, koji će vam onda dati vjerniju sliku o tome na čemu morate raditi. Vođenje bilješki može pomoći praćenju takve percepcije. Ali bit napora je u oslobađanju od zatvora spavanja.

Vođenje bilješki može kreirati „prostor“ u kojem ste privremeno fokusirani na rad i udaljeni od mljevenja svakodnevnih identifikacija. Ali, isto se može postići u tihoj meditaciji, ciljanom čitanju i na druge načine udaljujući sebe od „A utjecaja“.

Napore rada okrenite više prema unutra

Vi brkate sjećanje sebe sa samopromatranjem. Sjećanje sebe je stanje višeg uma, nezagađeno bilo čim negativnim. Ono što ste bili u stanju „promotriti“ u naporu da se sjetite sebe jest krivotvorina lažne osobnosti. Kad se lažna osobnost jednom

uoči, ona prestaje glatko ili ikako funkcionirati. Ponekad smo ostavljeni bez sposobnosti potrebnih za interakciju sa svijetom. To stanje je dio evolucije u Radu i može se osjetiti kao „psihološki vertigo“, ali je privremeno.

Prakticirajte samopromatranje nekritički. Nemojte se identificirati sa onim što promatrate. Pokušajte se psihološki distancirati od svih negativnih misli, stanja i osjećaja. Oslobodite se tjeskobe, neka osobnost bude pasivna, i promatrajte, promatrajte.

Nema sumnje da iskreno samopromatranje boli. Bolno je na objektivniji način sagledati neprirodnost, nezrelost, sebičnost, apsurdnost i nekontrolirane tendencije u svom ponašanju. Većina ljudi učinit će sve da izbjegne viđenje sebe onakvima kakvi jesu ili kakvi su postali. To je razlog što Rad nije popularan, što nikad neće dobro proći uz „feel good“ učenja New Age-a i što će izazvati potres u onima koji se s njim sretnu.

Već i dostizanje točke u kojoj vidimo sebe onako kako nas vide drugi zahtijeva razinu posvećenosti Radu koja može izdržati ozbiljnu neophodnu patnju. Ovaj Rad nije za malodušne, tragaoce-amatere, skupljače eklektičnih informacija. On može biti devastirajući i brutalan kad se suočite licem u lice sa saznanjima o sebi. Ali potom on postaje duboko oslobađajući i inspirativan.

Istina je da moramo biti „nemilosrdni“ prema sebi u sagledavanju stvari (unutarnjih reakcija, stavova, stanja) onakvih kakve jesu. Ali misteriozna praksa samopromatranja služi stvaranju nove kvalitete svijesti unutar nas i raščišćavanju terena za novi osjećaj identiteta. Naposljetku, vodi do razvoja bića čija je odlika velika suosjećajnost, čak i za mehaničke i kaotične aspekte nas.

Viša svijest omogućuje nepristrano viđenje i pruža širu sliku, a to samo može voditi razumijevanju koje ne osuđuje.

Ne smijete sebe takvi kakvi jeste (identificirani sa mehaničkom osobnošću) dovesti  na  „mjesto“  odakle  se  promatra.  To  je  razlog  stalnog  naglašavanja

„nekritičkog“ samopromatranja. Ove riječi ne mogu dovoljno izraziti o čemu se radi: vi ste u procesu ponovnog otkrivanja sebe, a da biste to postigli morate skinuti staru kožu koja je bila jedini osjećaj sebe koji ste poznavali (izuzev rijetkih bljeskova i ranih sjećanja suštine).

Prema tome, staro sebstvo ne smije biti ono koje promatra. Inače ste izgubljeni u labirintu koji vodi u slijepu ulicu. Stvara se nešto novo – usmjerena pažnja koja je očišćena od filtera, iluzija i stavova koje smatramo svojim identitetom.

Ovaj delikatni razvoj je osobiti proces rađanja. Razlučivanje je ovdje zapravo ključna riječ – detekcija različitih kvaliteta i „okusa“ energija. Raspoznavanje što je otrovno, a što je višeg reda.

Napor samopromatranja ne samo što vam daje nove informacije, otkriva put viđenja nepoznat odranije, nego, što je najvažnije, utire put za rađanje novog, dubljeg sebstva. Ta pozornost ili budnost – tako dugo dok ostaje neovisna o predodžbama, raspoloženjima, itd. – pokrenut će razotkrivanje vaše suštinske prirode koja je zakopana ispod stečene osobnosti. Nadalje, vodit će do svjesne prisutnosti vaše duhovne prirode.

Dok god unosite grubu borbenost u promatrački prostor u vama, nećete uspjeti da je kontrolirate ili transformirate. Stoga, imperativ je: ne sudite o onome što vidite, naprosto – gledajte. Što više vidite, više ćete željeti mijenjati i pojavljivat će se više mogućnosti da to i uradite.

Zapamtite da  ovo nije put poricanja sebe, već razumijevanja. Kao što znate, razumijevanje je u Radu definirano kao rezultat znanja i bića. Samopromatranje vam daje znanje o tome kako stvoriti biće.

Prije svega, postoji nešto što treba naučiti o negativnosti i njenoj moći nad nama, što se može ustvrditi u vašem recentnom iskustvu. Nije važno koliko često sebe zateknete u snu, već da to prepoznate. Glavna vježba je nekritičko samopromatranje. Zaboravite transformiranje. Samopromatranje je vaš cilj. Ispunite svoje okružje i svoj raspored podsjećajućim faktorima za promatranje sebe.

Ponavljani napori samopromatranje izgradit će radnu memoriju, koja će vas sa svoje strane podsjećati da se bavite Radom.

Sve što bilo tko može napraviti, za vrlo dugo vremena je samo prakticiranje samopromatranja. Promatranje negativnosti je najinformativniji put za stjecanje razumijevanja o sebi i o prirodi spavanja. Možete upotrijebiti osjećaj negativnosti kako biste se podsjetili na promatranje: Kako ste negativni? Što je izvor negativnosti? Ljutnja, bol, strah? Prakticirajte promatranje negativnosti i odvajanje Promatrajućih Ja od toga. Ne identificirajte se, budite pasivni. Ako se ipak nastavi (identifikacija s negativnostima), pustite je, ali pokušajte ne pridavati pažnju.

Sjećanje sebe i samopromatranje

Primijetili smo da neki  ljudi  u ovoj grupi čine  osnovnu grešku pokušavajući prakticirati sjećanje sebe umjesto samopromatranja. Sjećanje sebe je rijetko stanje više svijesti u kojem je čovjek istovremeno neodvojen od Kreacije i potpuno jedinstven. To se događa samo u rijetkim trenucima i vrlo rijetko kad to aktivno nastojimo. To dolazi s osjećajem bića, spokoja, prihvaćanja i suosjećanja.

Najbolji napor koji možemo napraviti prema dostizanju tog stanja je onaj koji

„raščišćava teren“, odnosno uklanja ono što sprječava prijemčivost i dostupnost

tog stanja. Osnova za postizanje tog cilja je samopromatranje.

Samopromatranje je primarna psiho-transformacijska vježba koju daje Rad. Sav napredak u Radu ovisi o ustrajnom, nekritičkom, dugotrajnom samopromatranju. Samo iskustvenom praksom te ideje moguće je postići znanje i razumijevanje neophodno za rast i promjenu.

Samopromatranjem je moguće naposljetku postići kontrolu nad svojom mehaničnošću, osloboditi se nepotrebne patnje, pronaći autentičnu osobnost, postati sposoban za hotimično djelovanje i oblikovati Radne Ja koji u sebi sadrže permanentnu perspektivu Rada. Rad se odnosi na osobno unutarnje pročišćenje. Svrha svog transformirajućeg znanja u Učenju jest pročišćenje emocionalnog centra. Samopromatranje je neophodno za unošenje svjetla svijesti u tamu nesvjesnog naše vlastite psihologije.

Neki od vas govore o „psihološkom vertigu“ koji ide uz proces koji počinje dekonstrukcijom lažne osobnosti. Taj vertigo očituje se u osjećaju panike, praznine, osjećaju straha ili tjeskobe, ponekad i u osjećaju prevarenosti. Najbolji način da se s tim izađe na kraj je pokušati prakticirati unutarnju odvojenost u odnosu na te osjećaje i shvatiti da su oni prirodna, privremena reakcija u procesu Rada. Put za eliminaciju tih negativnih iskustava je građenje nečeg zaista unutarnjeg, što će svjesno djelovati  u vanjskom  svijetu. Put za  tu unutarnju izgradnju počinje samopromatranjem i na njega se oslanja.

Kad je um ispunjen stalnim brbljanjem unutarnjeg razmatranja, a srce motivirano sebičnim interesima, potencijal prijemčivosti za više stanje je izgubljen. Zbog toga je sav praktični rad fokusiran na mijenjanje sebe ili samo- transcendenciju. Mogućnost hotimične, psihološki samopokrenute evolucije leži u procesu pročišćenja. Samopromatranje je sredstvo.

Što se tiče vaše izjave o „predavanju volje“: Prakticiranje samopromatranja nije isto što i predavanje volje. Samopromatranje je jedini izvor informacija o tome što trebate predati, a što zadržati. Zato predavanje volje ostavite van samopromatranja. Naprosto promatrajte sebe nekritički, a osobito promatrajte negativnost.

Samopromatranje je napor u kojem čovjek promatra mašinu u cijelosti. Dijeljenje pažnje je u svrhu samopromatranja. Jedan dio pažnje usmjeren je na nekritičko promatranje sebe u životu. Drugi dio pažnje nije uključen u vanjski tijek zbivanja. Bavi se unutarnjim psihološkim stanjem.

Cilj je uočiti  psihološke uzroke  i  motivacije  naših akcija u vanjskom  svijetu. Moramo početi s opažanjem onoga što nam Rad govori da trebamo promatrati.

Moramo provesti mnogo opservacija tijekom dužeg vremenskog perioda prije nego možemo makar i početi dobivati sliku o tome na čemu trebamo raditi. Zapamtite da je svrha Rada psiho-transformacija.

Sjećanje sebe nije praksa. To je stanje. Ponekad se neočekivano nađemo u stanju sjećanja sebe, kao rezultatom samopromatranja i unutarnje odvojenosti. Ponekad se to dogodi kada promatrate sebe i vidite da su sve vaše vanjske manifestacije pokretane lažnom osobnošću i dogodi vam se trenutak u kojem ne znate što ste vi osim te umjetne osobnosti. Osjećaj spokoja i nedefiniranosti sebe može se osjetiti u tom trenutku. Možete se suočiti s nečim autentičnijim od onog što promatrate.

Stvarna podijeljena pažnja zahtijeva hotimičan napor, za specifičnu svrhu samopromatranja. Prakticiranje sjećanja sebe dok se promatra neki vanjski objekt je besmislena igra uma. Da bi se sjetili sebe, najprije je potrebno promotriti sebe i stvoriti dovoljno stvarnog sebstva kako bi znali čega se sjetiti. Prema tome, da bi se sjetili sebe, prvo morate promatrati.

Budnost koja je hotimično odijeljena prema van u svrhu samopromatranja nije misaona. Ona nije intelektualna, premda jest „inteligentno viđenje“. Ako mislite o praksi, onda znajte da unutar vas cirkuliraju takvi (misleći) Ja.

Radni Ja unutar vas trebaju se „stopiti“ sa stvarnim djelovanjem u Radu, koje tada postaje stvar svijesti, prije nego puki misaoni proces. Pažnja usmjerena na vaše  reakcije,  informirana  znanjem  Rada,  vodi  stvarnom  samopromatranju.

„Mjesto“ budnosti treba biti sposobno prepoznati što se događa i znati o čemu se

radi: „Ovo je unutarnje pridavanje značaja“ („unutarnja konsideracija“), „ovo je taština“, „ovo je strah“.

Ova praksa se razvija tijekom vremena, premda može doći do iznenadnih prodora koji će vam dati potpuno novi smisao onoga o čemu je u Radu riječ. Počinje se gledanjem unazad, kao što se spomenuli, odnosno osvrtom na neki incident i neslaganjem sa svojim reakcijama. Primjenjujući trud i predanost, doći će do vremenskog pomaka u trenutak događanja (incidenta). Upravo vaše neslaganje sa svojim ponašanjem natjerat će vas da uložite još više truda. Jednog dana, ili u jednom trenutku, postat ćete sposobni da birate, umjesto da samo gledate što se događa u vama. Ali prvo morate steći znanje i brojna iskustva samopromatranja.

Pitate „može li netko postati bolji u prepoznavanju i imenovanju onog što se promatra“. Odgovor je nesumnjivo da. To i jest svrha bivanja na ovom putu. Rezultati se manifestiraju. Verifikacije potvrđuju vrijednost napora. Zapravo, što više cijenite ono što stječete ovim idejama, to više napora ulažete i više dobivate.

Pitate „Je li uvijek 'po okusu'?“ Znanje akumulirano pod vodstvom Rada i osoba iskusnih u toj materiji vodi moći rasuđivanja, u zavisnosti sa stanjem energija. Jedna je stvar prepoznati očitu manifestaciju negativnosti. Druga je detektirati suptilnu 'aromu' ili 'okus' na početku identifikacije ili spuštajući momentum i izabrati da ne dozvolimo tome da nam krade život i energiju.

Prvo dolazi znanje – znati što treba gledati – onda dolazi promatranje i akumuliranje informacija o sebi. Onda može doći do početka stvaranja nove volje

i mogu se napraviti izbori koji vode novoj kvaliteti postojanja. Tada viša svijest može pustiti korijen u vašem životu.

Možda ćete poželjeti eksperimentirati s „praksom čišćenja“ kako bi vam pomogla da se oslobodite pogrešnog djelovanja. Jednostavna meditacija može unutar vas usaditi organski mir, koji će mnoge stvari učiniti jasnijima.

Samopromatranje formira točku budnosti koja se ne gubi i koja nije hipnotizirana uobičajenim identifikacijama. To nije ništavilo. To je početak nove prisutnosti. Njena neosuđujuća perspektiva ne samo što osigurava manje predrasuda i iskrivljenih informacija o tome kako funkcioniramo, nego i „oponaša“ karakteristike drugog stanja svijesti.

„Nova osoba konstruirana ni od čega“ nije rezultat. Naša suštinska priroda, naše više sebstvo već postoje. Njih treba otkopati ispod naslaga iluzija i pogrešnih slika o sebi koje su se godinama akumulirale. Mi pokušavamo naći nešto neobično poznato. Glavnina našeg rada je uklanjanje neprirodnog.

Mjesto  promatranja  postaje  katalizator  za  ponovno  otkriće  suštine  tako  što

„rastvara“ pokrov lažne osobnosti, putem pažnje informirane znanjem.

U bavljenju Radom, počevši od samopromatranja, malo po malo neutraliziramo te tiranske Ja. Stvaramo u sebi znanje, perspektivu i osnaženje, sa kojima možemo djelovati hotimično. Kad egocentrični Ja izgube moć djelovanjem Rada (snagom samopromatranja), prestajemo imati tako mnogo svjetovnih potreba. Postajemo slobodni od stalne potrebe za onim što nemamo, ili od stalne nesretnosti zbog onog što imamo. Prepoznajemo da su naši stavovi i mišljenja relativni i da su naša sviđanja i nesviđanja irelevantna za stvarnost. Stoga je suštinski važno vidjeti sebe objektivno, inače nećete prepoznati na čemu morate raditi. Zapamtite da je ovaj Rad psihološki i unutarnji i traži stvaran i trajan trud.

Kad se počne istinski prakticirati samopromatranje, „trenuci promatranja“ su dugo vremena sve što se može postići. Svaki napor koji napravite povećava snagu osobe koja „zna da ja nisam prisutan“.

Razlog zbog kojeg samopromatranje mora biti spontano je taj što to možete raditi samo kad vam se dogodi, kadgod i u kakvim god okolnostima. Promatrajući Ja dat će vam bolje informacije ako su neopterećeni rasporedom ili planiranjem.

Samopromatranje treba biti integrirano u vaš život na način da postane prirodno (premda hotimično i svjesno) kao disanje. Naposljetku, treba postati spontano.

Čini se da krivo shvaćate svrhu samopromatranja. To što ste spomenuli zvuči kao širenje svijesti, pri čemu je samopromatranje usmjerenje svijesti prema unutra u vlastitu psihologiju, a prema van u svijet i vlastitu manifestaciju. Ako promatrate koju nogu prvo spustite na pod kad ujutro izlazite iz kreveta itd., kakvom rastu razumijevanja to služi?

Ono što trebate promatrati je u kakvom ste stanju. Jeste li zbunjeni? Jeste li tjeskobni? Jeste li u negativnom zamišljanju? Unutarnjem pridavanju značenja? Jeste li kritični prema onome što promatrate?

Primijetite li kad ste neiskreni? Vidite li sebe kako lažete, pravite se da znate, razumijete, da vam je stalo, da suosjećate, itd.? Možete li osjetiti identifikaciju dok ste u njoj? Vidite li promjenjive Ja? Kontradiktornosti između raznih Ja?, odnosno, odbojnike?

Vidite li taštinu? Potrebu da budete u pravu? Inzistiranje da imate vlastiti put? Razočarenje jer nemate ono što želite? Jeste li primijetili u kolikoj mjeri se vaše ponašanje zasniva na tome što vam se sviđa ili ne sviđa?

Smisao svih promatranja je izgradnja Stvarnog Ja koje nije zagađeno ni od jednog pogrešnog djelovanja spomenutog gore. Potrebni su hotimični napori, stvarna čežnja za promjenom, spremnost da istinski vidimo sebe i vrijeme. Rad je proces koji započinje prvim Promatrajućim Ja i može rasti do točke u kojoj postoji stalna prisutnost u vlastitoj psihologiji, izvor razumijevanja formiran Radom, znanjem i iskustvom.

Kažete da stalno zaboravljate i pitate je li to samo stvar volje. Stvar je u građenju volje. Ako imate namjeru promatrati sebe, vaša namjera ima snagu… upotrijebite je. Ispunite svoj život i raspored podsjećajućim faktorima, na primjer: stavite ručni sat na drugu ruku  kako bi se podsjetili na promatranje svaki put  kad pogledate, zalijepite ceduljice na ogledala i hladnjake, mijenjajte obrazac aktivnosti kako bi vas to izbacilo iz uobičajene rutine.

Čežnja za  promjenom i verifikacija  Rada donose  stvarnu snagu da  se sjetite promatrati sebe.

{STUDENT: I ja osjećam kao da postoji neka vrsta općeg čišćenja. Postiže li se to prepoznavajući malu kopilad poimence? Ili prije, uočavajući druge, Radne „Ja“, kad se pojave, i praveći za njih dostojno mjesto u mom srcu. Naposljetku, to su oni „Ja“ koji obećavaju stapanje u nešto stvarno, ili bar stvarnije.}

Pročišćenje emocionalnog centra je svrha Rada i njegovih učinaka. To se postiže ustrajnim i samozatajnim naporima da uvidimo i odvojimo se od onog što je lažno, negativno i sebično u nama. „Prepoznavanje male kopiladi“ je pogrešan emocionalni stav kod samopromatranja. Negativan i osuđujući stav iskrivit će pogled i držati vas podalje od objektivne stvarnosti dostupne jedino kad nema identifikacije.

Razlučivanje različitih Ja (onih sa znanjem Rada i onih bez) očito je kritičko. Odatle počinje sposobnost za pravljenje izbora.

{STUDENT: Moguće je imati loš osjećaj prema „Ja“, jer negativni „Ja“ upravljaju mnogim odjelima u prijevari zvanoj moja osobnost.}

U prakticiranju samopromatranja teško je izbjeći gnušanje prema sebi. Kakogod, budući da je to negativna emocija, neophodno je izbjeći kako bi se u Radu pravilno raslo. Nekritičko promatranje tijekom procesa je tako važno stoga što kroz nevezanost (ne-identifikaciju) postižemo oslobođenje. Gnušanje nad onim što je tek manifestacija stečene osobnosti jest rasipanje energije i pogrešan rad emocionalnog centra.

Objektivno samopromatranje vodi do samoostvarenja… Put svjesnosti

Svatko pristupa Radu sa svojom osobnošću, kakvog god tipa, u punoj snazi. To je okolnost u kojoj živi uspavano čovječanstvo. Rad na samopromatranju, koji je osnova procesa, zahtijeva hotimičan napor. U hotimičnost je uključena i praksa nekritičnosti u odnosu na promatrano. Ako vaše Promatrajuće Ja odgovara mržnjom na ono što vidi, tu ćete zapeti, u neprestanom ratu između promatrača i promatranog.

Cijeli smisao samopromatranja jest steći objektivan pogled na to kakvi uistinu jesmo. Bez objektivnosti nećete vidjeti ništa. Držite „Promatrajuće Ja“ pasivnim. Taj napor je dio truda da se promatra.

Kada imate psihološki prostor potreban za objektivnost, držite se prstima za unutarnju odvojenost. Tada možete promatrati osobnost u svim njenim manifestacijama, a da ne poludite. Takav način samopromatranja će vam, nakon dužeg vremenskog perioda, pokazati mnogo o vama.

Cilj Rada je transformirati stečeno, automatsko ponašanje u prosvijetljeno, hotimično djelovanje. U tom procesu, ego („lažna osobnost“), sačinjen od sebičnih interesa, postupno treba biti zamijenjen s više evoluiranim sebstvom. Pročišćenje emocionalnog centra, pročišćenje psihologije sebičnih interesa, to je bit Rada.

Mi predlažemo da se svatko „u Radu“ osvrne na svoje motive za činjenje takvog napora. Ako nečiji  motivi  imaju veze sa stjecanjem osobne  moći, taj  sebični interes će praktički blokirati svaki način stvarnog razvoja.

Prije nego uopće možete početi ispravno se baviti Radom, morate biti na razini Dobrog domaćina. Na toj razini bivanja trebate biti stabilni, razumni i odgovorni prema sebi i životu oko vas. U Dobrom domaćinu nema mjesta za perverziju, kriminalnost i mentalnu nestabilnost.

{STUDENT: Sudski proces okončao se najnepravednijom, najdrakonskijom zamislivom solucijom za klijenta. Tijekom procesa pokušavao sam promatrati sebe, sjetiti se sebe. Stvari su se promijenile iznutra. Nije se činilo kao kraj svijeta.

 

Klijenti su apoplektični ( posebno u obliku pridjeva te riječi, što znači bijesni, gnjevni ili potreseni do točke u kojoj postaju nesposobni nositi se sa situacijom racionalno ili diplomatski). Život je škola.}

Također možete uočiti (u slučaju u kojem navodite da „vaše bivanje privlači vaš život“), da je životna energija koja sve pokreće negativnost, „zakon slučajnosti“, da mehaničnost proizvodi predvidljive reakcije, da su svi potpuno identificirani sa svakim događajem, i stoga postoji potpuni izostanak relativnosti (san). Nepravda postoji zbog sna.

Postoji i druga razina bivanja koja uključuje proširenu perspektivu i razumijevanje, rođene iz napora i iskustva Rada. Ona uključuje relativnost, suosjećanje i prihvaćanje. Njena priroda nije sebični interes i stoga je slobodna i može vidjeti objektivno, čisto i bez identifikacije. Takav pogled nije emocionalno mrtav ili potisnut, nego istinski i mudar.

To je ono što nastaje bavljenjem unutarnjim radom. Psihološke prakse i ideje postupno odstranjuju sav pogrešan rad mehaničke psihologije (laži i nečistoću negativnosti u svim oblicima, sebični interes, taštinu, unutarnje pridavanje značaja, predodžbe o sebi, lažljivost, ponos, i sve drugo što nam Rad kaže da promatramo). Ovaj proces razgolićuje osobnost (ego) i čini da se osjećamo ranjivima i bez „prave osobnosti“ koja bi zamijenila umiruću lažnu osobnost. Čovjek se zaista osjeća izvučen iz sebe (withdrawn).

To je kritična faza Rada. Ono što bi praznina trebala stvoriti u vama jest skromnost. Ne osuđivanje sebe, nego samo-transcendenciju i stvarno sjećanje sebe. Skromnost proširuje razumijevanje, koje rađa smisao.

Novo sebstvo je rođeno s Promatrajućim „Ja“. To je stvarno sebstvo koje će jačati i postajati prisutnije s neprestanom praksom samopromatranja. Praktičnim radom verificiranim u iskustvu, svijest se širi. Neprestani iskreni napori mogu trajno proširiti svijest, ali ono što žrtvujete kako bi dosegli tu točku jest sve ono što vjerujete da jeste i svi interesi u traženju osobne nagrade. Nije svatko voljan platiti tako visoku cijenu.

Oni koji su dovoljno hrabri da nastave, vidjet će da je vrednovanje Rada jedina treća snaga koja je potrebna. Stoga je nova sposobnost u vlastitoj psihologiji (razvijanje svjesnosti) hranjena snagom ispravnog vrednovanja.

Staza evolucije vodi naviše prema prosvjetljenju, kroz vid razumijevanja, prema sve finijim energijama koje ne mogu podržati težinu nasilja. Staza vodi dalje od automatske, animalne razine bivanja prema prosvijetljenoj hotimičnosti.

{STUDENT: čini mi se da doživljavam sjećanje sebe više nego što radim samopromatranje. Vrlo su česti trenuci kad sam bolno svjestan sebe, ali ne znam što napraviti s tim.}

 

Biti bolno svjestan sebe nije ni sjećanje sebe, niti samopromatranje. To je prirodna okolnost svačije psihologije. To je unutarnje pridavanje značaja (unutarnja konsideracija). Zbog pogrešnog rada emocionalnog centra zaokupljeni ste „pojavama“ i onime što drugi osjećaju prema vama.

Vi ste u točki u kojoj ste SVJESNI da ste „bolno svjesni“. To je korak više od toga da ste samo „bolno svjesni“. Sljedeći korak je naprosto biti svjestan.

Naprosto biti „svjestan“ je prva pukotina na lažnoj osobnosti. Tu počinje Rad. Prvo dolazi samopromatranje. To je hotimičan napor. On se obavlja nekritički. Naposljetku, Promatrajuće Ja stječe dovoljno snage da usmjeri ponašanje.. Ali na duže vrijeme ne možete činiti ništa drugo do promatrati.

Predlažemo da proučavate „Psychological Commentaries“Maurice Nicoll-a radi dubokih, specifičnih detalja ,a posebno onog što se odnosi na uzroke unutarnjeg pridavanja značaja. To će vam također pomoći da razumijete terminologiju Rada koju koristimo i čije razumijevanje nam treba biti zajedničko kako bi ispravno komunicirali.

Rad na sagledavanju distorzija našeg psihološkog ponašanja i reakcija je središnji put kojim moramo krenuti prema stvarnoj transformaciji i razvoju. To je razlog što prvi i najvažniji napor mora biti promatranje, gledanje i opet gledanje, sve dok ne počnemo hvatati bljeskove sebe  na objektivan, neosuđujući način. Ti napori omogućuju nam da se oslobodimo određenih aspekata osobnosti. Inače ostajemo u vlasti lažnog identiteta, rastreseni, i beznadne žrtve reagiranja na vanjske podražaje.

Lažna osobnost osuđuje, kritizira, opravdava, osjeća se napadnutom, ljuti se, ima sviđanja i nesviđanja, stavove, mišljenja i osjeća se posramljeno i nesigurno.

Kad prakticirate samopromatranje, ako bilo koje od ovih elemenata nađete u Promatrajućem Ja, znači da ste identificirani s onim što promatrate. To je zamka koja vodi u ludilo.

Promatrajuće Ja MORA biti objektivno, nekritično prema onome što promatra, pa ipak vidjeti jasno onako kako jest.

Na primjer, recimo da promatrate sebe kad ste iritantni. Obzirom da nas Rad uči kako moramo transcendirati, a ne izraziti negativnost, identificirano Promatrajuće Ja može se odmah osjetiti posramljeno ili ljuto zbog nesposobnosti da to učini.

Možete li uočiti kako te identifikacije iskrivljuju ono što se promatra, i što se može naučiti iz objektivnog promatranja? Mislite o promatranju kao fotografiranju , registriranju, pasivnom gledanju.

 

Što možete objektivno promatrati u bivanju iritantnim? Je li to neugodan osjećaj ili opisujete sebe kao „simpatično gunđalo“? (Usput, tako nešto ne postoji). Postoji li neko Ja koje tajno uživa u fijuku negativne energije? Koje Ja je iritantno? Ono koje želi nešto što nema, ono koje mora napraviti nešto što ne želi, ono koje se osjeća nedoraslo, nezadovoljno, nesigurno? Možemo tako unedogled, ali smisao je da sve ovo gore, i više, spada u unutarnje pridavanje značaja, u stečene stavove, sviđanja i nesviđanja, itd. Rad kaže da se od SVEGA toga moramo odvojiti.

To saznanje može vam dati snagu da se odvojite i u tom stanju ne-identifikacije jasno vidite što je ispravna hotimična akcija. Tada gubite sve motivacije i opravdanja za iritantnost.

No, kako znate promatrate li sebe kroz filter lažne osobnosti? Ako je Promatrajuće Ja objektivno, ne-identificirano, lažna osobnost NE MOŽE biti prisutna. Treba raditi i na tome da promatrajuće Ja ne reagira identifikacijom. To je težak rad, ali vodi oslobođenju, spasenju iz zatvora spavanja kojeg tražimo.

Uspenski je bio u pravu, treba nam pomoć. Trebamo pomoć znanja kako proći put, i pomoć nekoga tko iskustveno poznaje taj „put“ i može nam pomoći pri teškoćama i izbjegavanju zamki. Netko tko uistinu poznaje put može vam pomoći da za sebe verificirate ideje Rada i njihovu transformacijsku snagu.

Lako je biti potpuno siguran da vaš rad napreduje u dobrom pravcu. Slijedite dobrobit. Pokušavajte hotimično djelovati s nesebičnim interesima. Svako normalno formirano ljudsko biće posjeduje unutarnje znanje (sposobnost prepoznavanja) što je DOBROBIT. Istina iz njega odzvanja prepoznavanjem u vašoj duši.

Rad napreduje na ovaj način: učimo podjelu pažnje, počinjemo s praksom samopromatranja, da bi odmah otkrili kako imamo moć nad svojom mehaničnošću. „To“ nastavlja raditi ono što je uvijek radilo, neovisno o našoj volji za promjenom. Promatramo negativnost kao glavnu značajku tog fenomena. Bez obzira koliko smo odlučni u tome da ne budemo negativni, zatičemo sebe u tom stanju opet i opet, ponekad ni ne znajući kako smo se u njemu zatekli.

Ako se nastavi nekritički prakticirati samopromatranje, dogodit će se dvije stvari: prvo, zbog vlastite nesposobnosti da se ne ponašate mehanički otkrit ćete suosjećanje i praštanje prema ljudima u vašem životu koji se također ponašaju beznadno mehanički. Drugo, svako Radno Ja koje verificirate promatranjem gradi jače, prisutnije Promatrajuće Ja.

Na primjer, ako promatrate svoju neiskrenost u vezi određene osobe ili situacije, a vaša želja je da budete autentični, opetovanim promatranjem otkrit ćete da se manifestacija neiskrenosti stalno ponavlja. Naposljetku će vam, uz dovoljan broj „snimaka“, biti lako prepoznati početak manifestacije. Ako je vaša volja za bavljenje Radom dovoljno jaka, i ako imate dovoljno znanja i iskustva, pa je grupa Radnih Ja stekla neku moć, onda vaše ponašanje može biti hotimično, usmjereno višom sviješću, a ne uobičajeno automatsko reagiranje.

Daljnjim rasvjetljavanjem koje Rad unosi u našu psihologiju, manifestacije pogrešnog rada gube snagu i prestaju postojati. Stalna promjena u područjima pogrešnog rada je apsolutno moguća tako dugo dok se rast nastavlja.

To je rast nečega u vama, što se sastoji od znanja, psihološkog napora, i razumijevanja. Konačno, ono što počinje rasti unutar konteksta napora u Radu ima moć da djeluje hotimično, prije nego mehanički. Daljnje širenje svijesti oslobađa nas identifikacije s mnoštvom raznih Ja, osobnošću, zamišljanjem, i donosi novu osjetljivost za suptilne percepcije viših centara. Nova razina uvida, oslobođenje od nižeg sebstva i produbljeno razumijevanje donose novi smisao i svrhu našeg postojanja.

{STUDENT: Molim vas objasnite međusobnu povezanost i razlike između podijeljene pažnje, samopromatranja i sjećanja sebe.}

Početak dijeljenja pažnje je shvaćanje da je vaša pažnja usmjerena u samo jednom pravcu – prema van – i da živite reagirajući na vanjske podražaje. „Ja“ koje to može shvatiti je prvo „Ja“ podijeljene pažnje. Smisao napora je da kroz shvaćanje i praksu možete imati više nego jednu perspektivu.

Na primjer, praksa gledanja stabla i gledanja sebe kako gledate stablo korisna je samo utoliko što potvrđuje da MOŽETE podijeliti pažnju. Cilj je dio pažnje koja je inače usmjerena prema van, angažirana u životu, okrenuti prema unutra tako da vidite svoje ponašanje i psihologiju iz koje proizlazi iz objektivne perspektive.

Ako to možete činiti, onda koristite podjelu pažnje u svrhu samopromatranja. Cilj samopromatranja je nekritički promatrati vlastitu psihologiju i ponašanje, u skladu sa znanjem Rada. Rad pokazuje da je naše ponašanje vođeno mehaničnošću, da svi spavamo, i nadalje, da ne znamo da spavamo. Posvemašnja svrha samopromatranja jest buđenje. Pri buđenju vidimo što motivira naše ponašanje, učimo kako djelovati hotimično, kako biti samo-transcendentan i autentičan.

Proces samopromatranja zahtijeva hotimične, opetovane napore tijekom dugog vremenskog perioda, i to je često uistinu bolan rad. Uviđamo da većinu vremena provodimo u nekom negativnom stanju, i s objektivne točke gledišta vidimo da to uzrokuje nepotrebnu patnju, pogrešno djelovanje, ometanje, i da nas košta gubitka energije. Ove ideje su snažna motivacija za promjenu. Uviđamo vlastito automatsko ponašanje, što nas može šokirati i poniziti, a mi smo ispočetka nemoćni da bilo što poduzmemo u vezi s tim. Prepoznajemo da je svaka naša akcija motivirana sebičnim interesima. Vidimo u sebi laži, opravdavanje, manipuliranje, traženje pažnje, natjecateljski duh, taštinu, lažnost slike koju imamo o sebi, mnoštvo raznih Ja stečene osobnosti, pa čak i korupciju u traženju zasluga za naša dobra djela.

 

Kada svjetlost samopromatranja počne razotkrivati naša unutarnja stanja i psihološku uvjetovanost, Promatrajuće Ja je još previše slabo da bi promijenilo išta od promatranog. Međutim, opetovano promatranje oduzima moć našoj identifikaciji s mehaničnošću, pomaže da se odvojimo od nje i oblikuje snažnije Promatrajuće Ja, koje u konačnici ima moć za promjenu.

To je proces pročišćenja koji uklanja prepreke koje nas odvajaju od stanja sjećanja sebe. Sjećanje sebe je razina više svijesti. U sjećanju sebe znamo svoju autentičnu vrijednost, relativnu vrijednost svih stvari i našu povezanost s njima. Premda je to stanje dostižno, ili bolje rečeno, dano nam je u rijetkim iskustvima, mi ga ne možemo prizvati ili kontrolirati na nižoj razini svijesti. Budući da je Promatrajuće Ja povezano s višom svijesti, njegovo osnaživanje vodi nas bliže tom stanju i čini nas dostupnijima za trenutke sjećanja sebe.

Cilj je formiranje postojanog Stvarnog Ja , koje je manifestacija stanja sjećanja sebe. Samopromatranje, zasnovano na dijeljenju pažnje, stvara vezu između sjećanja sebe i razvoja Stvarnog Ja.

Vrlo je realno pronaći „negirajuću silu“ protiv Rada. Ona dolazi iznutra i obično je dio vas koji se ne želi mijenjati, ne želi Rad, ne želi žrtvovati ego ili sebične interese. Dio toga je strah, jer se na početku Rada ne može vidjeti kamo se ide. Dio dolazi iz nesigurnosti koju iskusimo kada počnemo sa stvarnim samopromatranjem. Dio je osjećaj uzaludnosti koju osjećamo jer nismo sposobni išta mijenjati. Potrebna je stvarna hrabrost da bi se nastavili baviti Radom pod takvim uvjetima. Ali više od toga potrebna je prisutnost stvarne motivacije. Inače vas Rad ne može promijeniti.

Teško je točno definirati što je sve negirajuća sila, i je li ona ista za svakoga. Tako, trebate kontemplirati za sebe kakva je to prepreka i koja je vaša motivacija za bavljenje Radom. Sve dok točno ne definirate te elemente, nećete biti sposobno da išta  mijenjate. Možda vaša motivacija  nije dovoljno jaka, možda je  fokus preširok, možda vas spremnost za samoopravdavanje drži u šaci. Ovo su sve uobičajena iskustva u Radu, i javljaju se prije ili kasnije.

Iz perspektive Rada, ono što je jedino važno jest da ustrajete u činjenju osnovnih napora koji počinju

i dugo vremena se sastoje samo od samopromatranja. Ne očekujte da ćete postići transformaciju bez velikih napora. Činjenica je da ćete se transformirati razmjerno naporima koje činite.

U Radu, vi morate uložiti trud unaprijed, morate platiti svojim naporima da bi dobili rezultate koji mogu nastati Radom. I morate biti spremni činiti to unaprijed.

Ako je vaša motivacija na bilo koji način sebični interes, uključujući potrebu za „energiziranjem“, onda ste promašili cilj. Morate biti sposobni baviti se Radom i kad to ne želite, kad je preteško, kad ste preumorni, kad ste bolesni, kad se događa BILO ŠTO čime vas život može pogoditi.