Objekt promatranja doživljavate kao sebe jer vaše Promatrajuće Ja nije razvilo dovoljno snažnu prisutnost. To se događa postupno. Unutarnja odvojenost je ključ i poteškoća u procesu Rada. Na tome se mora raditi. Ako uistinu nemate osjećaj novog Promatrajućeg Sebe, što onda promatra? Je li to isto „sebe“ koje je promatrano?

Citat iz teksta: „Kad je čovjek potpuno uspavan, automatski se identificira sa svakom mišlju koja mu dođe, sa svakim raspoloženjem koje se u njemu automatski pobudi, i sa svakim osjećajem. On to smatra svojim životom, i još više, svojim neizbježnim životom. U Radu nam je rečeno u kojem se pravcu trebamo promatrati kako bi bili sposobni vrlo postupno odvojiti sebe od svih tih nepotrebnih oblika identifikacije s prolaznim mislima, raspoloženjima i osjećajima. Onda počinjemo stjecati nešto što stoji iza nas. Zatim počinjemo gledati sebe kao da sami pred sobom stojimo na pozornici. Počinjemo uviđati sve vrste različitih Ja u sebi, koji govore ovo i misle ono, ponašaju se ovako i obećavaju onako – kao nešto nestvarno, što nije naše, što nema nikakve veze sa Stvarnim Ja. Drugim riječima, počinjemo uviđati svoju mehaničnost. To je vrlo veliki korak, i kad ga netko jednom poduzme, on ili ona nikad više neće biti ista osoba.“

Početak uviđanja vlastite mehaničnosti je određena i važna etapa u Radu. Zaista, jednom  kad  to  verificirate,  više  nikad  nećete  biti  isti.  Od  ove  točke  morate

nastaviti hotimično i uz vrednovanje Rada, ili se zaustaviti ako niste u stanju podnijeti taj šok i ostati pri zdravom razumu.

{STUDENT: U navedenom tekstu Nicoll govori o izostanku borbe u procesu samopromatranja. To je nešto s čime se borim. Osjećam da je to važno. Molim vas, razjasnite.}

Mislim da se time više misli na bivanjem pasivnim tijekom promatranja nego na tenziju pri pokušaju da ostvarite promatranje. Kao što i Nicoll kaže, mislim da je mudro da na samom početku budete pritajeni u svom promatranju, da počnete samo s osjećanjem, a potom i zapažanjem stanja.

Sutra ćete ustati iz kreveta radujući se vikend-rekreaciji, i osjećati pozitivno iščekivanje. Umjesto toga, oluja će vam srušiti kuću. Hoćete li se onda izgubiti u burama vanjskih okolnosti? Ako se možete suočiti s takvim ekstremima i zadržati poziciju odvojenosti od negativnih emocija i nepotrebne patnje, to bi onda bio primjer uspješnog samopromatranja.

{STUDENT: Ne suzbija li samopromatranje stanja koja se promatraju? Ljudi kažu da previše razmišljam. Pretpostavljam, jer sam novi u ovome.}

Da. Ali ponekad je potrebno dugoročno promatranje, a ponekad se dogodi u trenutku da svjetlo promatranja naglo prekine ono što jedino može opstojati u tami. Ljudi koji previše razmišljaju zauzimaju određeni stav, imaju uvriježeno držanje i govor tijela. Hotimično prekidanje fizičke manifestacije ponekad pomaže da se odvojite od asocijativnog emocionalnog stanja.

{STUDENT: Zar ne bi trebali biti sposobni za vanjsku manifestaciju kakva god je primjerena, dok unutra ostajemo odvojeni (Gurđijev je to zvao „igranje uloge“)? Ali, ja sam otkrio da, na primjer, moram usporiti hod kad želim promatrati sebe na bilo koji vremenski period. Čini se da nema razloga da ne budem u stanju vršiti promatranje dok žurim baveći se dnevnim obavezama. Mislim da nas Gurđijev opominje da „ne miješamo unutarnje s vanjskim“.}

Sigurno da možete promatrati sebe dok žurite baveći se dnevnim obavezama, ali ono što bi pritom trebalo biti promatrano jest pogrešan rad emocionalnog centra koji stvara žurbu u motoričkom centru. Ako nastavite s promatranjem, u konačnici ćete doći do točke u kojoj razumijevanje zauzima mjesto mehaničke reakcije. Ne sviđa mi se naročito ideja o „igranju uloge“ ako nije neophodno. Vjerujem da nepristrano promatranje slabi pogrešan rad.

U početku se Promatrajuće Ja identificira sa svime. Ako otkrijete da se identificirao s Radom, to je dobra stvar. Tad ćete početi uviđati i osjećati da niste jedan Ja, i otkrit ćete da možete izabrati koje Ja je stvarno.

Od čega bi najviše voljeli biti slobodni, identifikacije, zamišljanja ili unutarnjeg pridavanja   značaja?    To   su   sve   podjednako   pogrešni   radovi.   Ponekad

samopromatranje pada u neki od ovih aspekata pogrešnog rada. Ako prepoznate to kao unutarnje pridavanje značaja, je li vam se onda lakše odijeliti od toga nego kad ste upali u identifikaciju? Bi li vam znanje o tome pomoglo da to Ja vratite nazad na razinu promatranja? Takve vrste diskriminacije nisu značajne prakse Rada. Trebate se fokusirati na ponovno uspostavljanje Promatrajućeg Ja, a onda pogledati gdje je ono bilo. Vi ste jedina osoba koja može odrediti vašu najveću slabost. Ako vam to pomaže da razumijete, onda još jednom – uspostavite Promatrajuće Ja i vidite odakle dolazi pogrešan rad.

Promatranje stanja i identifikacija je puno važniji posao, esencijalan za gradnju pravog temelja. Promatranje funkcija, npr. intelektualnog centra pri rješavanju križaljke, ili motoričkog centra pri gimnastici, na početku rada vam ne daje dovoljno informacija ili konteksta od neke vrijednosti. Sada možete identificirati neko Ja prema stanju koje izaziva u vama. Znati koji centar je u funkciji puno je manje važno nego uvidjeti mehaničnost, verificirati mnoštvo raznih Ja i prakticirati unutarnju odvojenost. Ako, na primjer, promatrate neko Ja koje želi govoriti, izraziti se, biti slušano, shvaćeno, prepoznato, cijenjeno, a poznato vam je iz znanja Rada da je ta emocionalna dispozicija unutarnje pridavanje značaja i pogrešan rad emocionalnog centra, tada imate razlog da se odvojite od tog Ja. Većinom se neko Ja može pratiti unatrag sve do motivacije, u čijoj je srži sebični interes.

Promatrati da je vaš instinktivni centar gladan nema vrijednosti. Ako uočite da instinktivni centar stvara negativne emocije ako nije zadovoljen, to bi bila snažnija opservacija. Uočite snagu instinktivnog centra. Kako tiranizira druge centre dok ne bude po njegovom. Najčešće je najbolje da udovoljite instinktivnom centru dajući mu ono što želi kako vas ne bi sprječavao u Radu.

{STUDENT: Uništavati ono što je lažno, a ne pobrinuti se za građenje onog što je istinsko čini se kao izazivanje katastrofe.}

To nije izazivanje, nego stvaranje katastrofe. Proces uništavanja onog što je lažno trebao bi se odvijati postupno, uz rasta razumijevanja koje bi trebalo zauzeti mjesto onog što je bilo lažno i što više nije dio nas. Svatko želi rezultate, konkretne rezultate, i to odmah. Izgleda da svatko treba vanjski, opipljivi dokaz da Rad zaista djeluje. Važno je proučavati različite aspekte transformacijskih ideja Rada. Istovremeno, pokušavati ih primijeniti na psihologiju u kaosu pogrešnog rada neće donijeti zdrave rezultate. Stalno ponavljam i tražim od svih vas da nastavite s temeljnom praksom samopromatranja sa  STRPLJENJEM. Svatko od vas imao je neko iskustvo povišene svijesti ili dubokog uvida. Neka vas to inspirira da radite bez očekivanja, znajući da ćete dobiti točno ono što trebate kako bi nastavili.

{STUDENT: Razumijem da je jedna svrha samopromatranja prikupljanje informacija. Nekritički promatramo stavove, reakcije i motivacije. Ali, također promatramo i „pogrešan rad“. Same riječi „pogrešan rad centara“ sugeriraju potrebu za korekcijom ili „činjenjem ispravnim“ tog pogrešnog rada. Na primjer:

često osjećam pogrešan rad centara kad postanem zaokupljen kakvom intelektualnom aktivnošću – istraživanjem, pisanjem ili diskutiranjem. Tada ponekad doživljavam neku neobjašnjivu hiperaktivnost ili nervozu u motoričkom centru, kao da sam popio previše kave; to može biti skraćivanje daha, ili čak znojenje bez fizičkog uzroka. Ovo je jedna opservacija pogrešnog rada. Trebam li zaustaviti ovaj pogrešan rad ili naprosto promatrati, sa stavom da će taj materijal biti koristan kasnije?}

Ovaj konkretan pogrešan rad je djelovanje intelektualnog centra na emotivni, pri čemu nastaje intelektualna identifikacija. Pogrešan rad koji se događa jes tjeskoba ili nervoza, a oboje su oblici unutarnje konsideracije. Možete pokušat zaustaviti taj pogrešan rad. Promatranje je najkraća ruta za njegovu eliminaciju. Naposljetku bi trebali biti u stanju pratiti put pogrešnog rada natrag do njegovog uzroka, njegove motivacije. Uviđanje odakle dolazi, znanje da funkcionira u suprotnosti s vašim ciljem i voljom i razumijevanje da je riječ o sebičnom interesu postaju velika inspiracija za promjenu.

Ovakve opservacije vode ispravnom korištenju energije, koja je puno efikasnija i daje gorivo za rad na transformaciji.

Negativne Ja je lakše promatrati, i oni uzrokuju više štete, dijelom se zbog toga u početku više koncentriramo na njihovo promatranje. Ako se osvrnete da današnje poruke o kreativnom duhu, naći ćete dugu listu koju sam napisala o stvarima koje treba promatrati tijekom Rada.

Nisam imala namjeru sugerirati da treba promatrati samo negativnost. Treba promatrati sve. Otkrit ćete puno veću prisutnost negativnosti nego što ste očekivali. Sljedeći razlog za promatranje negativnosti je to što ona uvijek znači pogrešan rad emocionalnog centra, na kojem se naročito mora raditi. Što više to uviđate, bolje ćete moći raditi.

Smrt nam uvijek visi nad glavom, i većina nikad neće saznati kad će završiti svoje vrijeme ovdje. Zamislite kako bi bilo besmisleno da sljedeća dvadeset četiri sata provedete pokušavajući svoj um nakljukati svim idejama Rada kako bi oformili cjelinu koju možete razumjeti. Samo zato da bi vas sljedeći dan zgazio autobus. Dio početnog bavljenja radom, počevši sa samopromatranjem, odnosi se na hotimičnost. Pod tim se podrazumijeva učiniti pravu stvar u pravo vrijeme. Budućnost je zamišljanje. Ono što imate je sadašnjost, a ono što možete učiniti u sadašnjosti jest graditi put prema mjestu gdje želite biti. Paradoksalno,  viša stanja svijesti postoje u vama, poviše trenutne razine postojanja, ali su trenutačno dostupna.

Moje je mišljenje da, u početku kretanja prema samopromatranju, sjećanje sebe može stvoriti zbrku. Kasnije, kada uspostavite funkcionalno Promatrajuće Ja, sjećanje sebe simultano će vam dati drugu dimenziju uvida i okus Stvarnog Ja.

Nicoll je ustvrdio: “Prvi oblik sjećanja sebe je uviđanje vlastite mehaničnosti“. To znači da je neophodan određeni stupanj poznavanja sebe. Bez procesa unutarnje odvojenosti i unutarnjeg viđenja, sjećanje sebe ostaje nejasno i nekontrolirano. Sjetite se dileme Uspenskog: Kako postići da sjećanje sebe bude češće i da traje duže? Odgovor: Stalni unutarnji rad.

Uočila sam kod sebe kako me zanio momentum negativnih asocijacija u razgovoru s prijateljima. Opservacija je zaustavila mehaničke reakcije i postala sam tiha. Primijetila sam da moja ubojita duhovitost nikome ne nedostaje više nego meni. Primijetila sam da sam vjerojatno nekog čak i nenamjerno napala. Promatrala sam sebe kako pokušavam impresionirati nekog važnog, tražeći njegovo oduševljeno odobravanje, poštovanje, ili barem zamjećivanje. Vidjevši to kao nezrelo, mizerno traženje nagrade prouzročeno unutarnjom konsideracijom i taštinom, i u takvoj suprotnosti s dignitetom Stvarnog Ja sva unutarnja konsideracija je prestala i moj centar odmaknuo se od potrebe za vanjskim vrednovanjem. Uočila sam da prigovaram kad razmjer i relativnost nisu prisutni. Kad su prisutni, prigovaranje umire u nepriličnosti.

Nemojte se obeshrabriti. Jedan od razloga za promatranje negativnosti jest iskusiti moć koju ima u našoj psihologiji. Do toga morate doći sami kroz primijenjenu praksu.

Ne, nije bolje promatrati sebe sad ili onda. Promatrajte se kad se sjetite. I životne situacije i Radno okruženje daju vam svaku priliku koju trebate za primjenu prakse. Činjenje super-napora odvija se unutar vas, i nema nikakve veze s tim gdje se nalazite ili s kim razgovarate. Kao proširenu vježbu, pokušajte promatrati grupe raznih Ja. Asocijativnih Ja. One Ja koji u vama kreiraju određena stanja, i ono što vam govore.

Promatrajuće Ja remenom će biti u stanju sve vidjeti jasno. Mog uproći godine dok se ne postigne zadovoljavajući učinak na promatrano ponašanje. Ali, ono što uviđate nije samo taština. Tu je također i oponašanje, unutarnje pridavanje značaja i lažna osobnost. Te stvari slabe pod svjetlom samopromatranja, a njihovo mjesto zauzima svjesnije djelovanje.

Ono što ovdje treba promatrati jest kako se grupa Ja pokreće i putem asocijacija vodi u određenom psihološkom pravcu, koji završava na poznatom mjestu. Na primjer: Uzbuđenje zbog nečeg novog stvara Ja „ovo će biti odlično“, „svidjet će mi se“, „ne mogu dočekati da počne“, „zašto ne mogu početi sad“, „ako počnem sad, napredovat ću brže“, „završit ću prije i mogu prijeći na sljedeće“.

Grupe ja ustanovile su obrasce koji rezultiraju određenim promjenama stanja. Većina njih su negativni Ja koji vode u negativna stanja. Ako promatrate ponavljani obrazac negativnog ponašanja povezan s određenim okolnostima, otkrit ćete grupu usmjeravajućih „back stage“ Ja.

Navika je previše moćna sila da bi se nazivala tako benignim imenom. Pogledajte iza Ja navike kako bi otkrili što ih je stvorilo, što je njihov izvor, i koje psihološke fenomene izazivaju.

Ono što promatrate je lažna osobnost, i vjerojatno u njoj vidite više licemjerja nego ikada do sad. Nastavite pokušavati objektivno vidjeti sebe. Praksa stvara bolju kvalitetu promatranja. Psihološki se nemoguće nositi s licemjerjem. Ispod njega nema čvrstog tla. To je neugodno i frustrirajuće.

Aspekt emocionalnog centra kojeg je najlakše promatrati jesu negativne emocije. Iako smo samo pričali o tome, vrlo je jednostavno uočiti žurbu, iritaciju, brigu i ljutnju, u sebi i u drugima.

Emocionalni dio centra, ukoliko je on dominantni centar gravitacije, upravlja ponašanjem te osobe. Pogrešan rad o kojem govorim je aktivnost sebičnih motiva koji upravljaju ponašanjem. Centar radi na pogrešan način ili zato što nije razvijen, ili zato što je energija negativnosti u emocionalnom centru zahvatila neki drugi dio ili centar. Lažna osobnost je ono što ste stjecali od rođenja i temelji se na pogrešnom radu emocionalnog centra.

Prva stvar koji treba učiniti je prakticirati samopromatranje. Morate imati iskrenu, jasnu sliku o sebi i svojim negativnim emocijama i njihovim uzrocima, kako bi se mogli nositi s njima. Cilj je riješiti ih se. Proces varira. Rad uči na koji način to napraviti. Promatranje negativnih emocija odmah daje određenu distancu. Opetovano promatranje u svjetlu Rada postupno će slabiti njihovu moć i utjecaj, pojavit će se druge mogućnosti i bit ćete sposobni birati. Konačno, energija sačuvana od gubljenja u negativnim reakcijama postat će gorivo za svjesnu prisutnost i evoluciju.

Svi se nalaze u ovakvim okolnostima, s iznimkom onih koji se povremeno BUDE i uviđaju da SPAVAJU. U Radu to nije alarmantno. Uviđanje treba proslaviti i razmisliti o njemu.  To iskustvo pokazuje vam  stanje uspavanosti i moć zamišljanja, kaos nasumičnog reagiranja na vanjske utjecaje, odnosno mehaničnost, i još puno više. Gledajte dublje u to iskustvo, iza svojih opservacija, do izvora pogrešnog djelovanja.

Vi ste očito vrlo jasna osoba i vi zaista prakticirate i doživljavate uvide rada. Čula sam kako ste bolno iskreni o svojim opservacijama, a posebice o svom ponašanju. Ali, čini se da nemate osjećaj za diferenciranje stvari koje promatrate. Čini se da negativna, sebična, sitničava, identificirajuća mehanika ne djeluje na vašu psihu ništa više od vaših Ja o sebi koji su pozitivni. Čini mi se da vidite nešto, ali samo vidite, bez razlučivanja, bez objektivne relativnosti. Mislim da je riječ o pogrešnom radu emocionalnog centra koji traži zadovoljštinu van stvarnog emocionalnog iskustva.

Kad kažete da ne možete pronaći svoje „htijenje“ni vidjeti iza sitnih „želja i potreba“, niti reći razliku između patnje i radosti, jedini zaključak do kojeg se

može doći je da vaš emocionalni centar ne radi pravilno, inače bi vam dao te informacije. Ili ste potpuno odsječeni od njega. Kažete da bi željeli imati veću

„potrebu“   za   Radom.   Vjerujem   da   je   i   to   indikacija   o   nepovezanosti   s

emocionalnim centrom. Ne možete osjetiti svoju potrebu. Jedini način koji vam mogu reći kako bi povećali vrednovanje Rada i svoju  potrebu  za njim je da nastavite, ozbiljno prakticirajući samopromatranje, bez očekivanja rezultata.

Promatrajte sve emocije, pozitivne i negativne. Samo gledajte kako se izmjenjuju i marširaju kroz vaš dan, što češće možete. Uočite kako su vaša mišljenja i stavovi puni emocija.

Ako „pročistite“ mišljenja i stavove, oni će biti u skladu s objektivnom perspektivom, to bi bila velika pomoć ispravnom radu emocionalnog centra, koja će pojačati povezanost.

Počevši s promatranjem, nastavljajući s unutarnjim odvajanjem i ne- identifikacijom, odvojit ćete se od pogrešnog rada emocionalnog centra, koji će se suštinski pročistiti. To je dug proces u radu, i ja mislim na godine, koji počinje, i dugo vremena se sastoji uglavnom od samopromatranja. Sve razumijevanje koje ćete steći u procesu Rada doći će najprije iz samopromatranja.

Prvo što bi morali znati je da se radi o imaginarnom ili lažnom Ja. To možete saznati samo dugoročnim samopromatranjem u svjetlu ideja Rada. U procesu bavljenja radom razvit ćete osjećaj što je autentično, a što lažno, i razvit ćete perspektivu iz koje ćete vidjeti što je stvarnost, a što san. Ako nastavite i budete se razvijali u radu, u konačnici ćete moći razlikovati ispravan i pogrešan rad, i odlučiti koji će se manifestirati.

Činjenica je da taj napor (samopromatranje) također evoluira. Ono što je teško i mračno, rastom postaje snažno i prosvjetljujuće. Moguće je da osoba evoluira do točke od koje je samopromatranje nepotrebno, jer se kristalizirala u višoj svijesti gdje je takva budnost nepotrebna.

Važno je biti nekritičan o onome što promatrate kako ne bi bili u negativnom stanju, identificirani sa svojom emocionalnom reakcijom na promatrano. Pod takvim okolnostima ostali bi slijepi i nesposobni da Radite uspješno. Kao što smo rekli prije, postoji opasnost da postanete previše nepristrani, kada ne razlikujete ispravan i pogrešan rad i sve primljene informacije uzimate bez raspoznavanja.

Svrha ove specifične opservacije je da uvidite kako se sastojite od puno Ja, trenutno uspavanih i nediskriminirajućih. Kroz proces samopromatranja utvrdit ćete koja Ja su lažna i štetna, i „osjetiti“ koja Ja su istinska i ispravna.

Razlikovanje kvalitete i prirode promatranih Ja je sljedeći korak u napretku procesa. Trebaju se promotriti svi Ja. To neće biti moguće ako se odvojite od Ja koji potječu iz objektivne svijesti. Stvarno Ja, koje će vam dati uvid u to, ima

prirodnu sposobnost raspoznavanja istinitog i ispravnog od lažnog i pogrešnog. Postoji razlika, i počet ćete je primjećivati kako se svijest budi.

Nicoll: „Želim još jednom govoriti o tome što znači ne-identifikacija, jer mislim da mnogi od vas dođu donekle i onda potpuno zapnu oko razumijevanja što je potrebno učiniti. Tako ću još jednom reći, kad pokušavate promatrati sebe, ne unosite osjećaj Ja u promatrano. Vi promatrate „to“, samopokrećuću mašineriju misli i osjećaja koja nikad ne miruje. Ako mislite da ste vi jedno Ja, i da na neki način Ja može promatrati to jedno Ja, upast ćete u stanje potpune konfuzije. Ako pretpostavimo da samo jedna stvar djeluje u čovjeku, bilo bi nemoguće da s jedne strane naređuje, a s druge se podčinjava.“

Kod Četvrtog puta, morate unaprijed prihvatiti da je to dugoročan proces,  i trebali bi raditi bez očekivanja rezultata. Trebat će doslovno godine promatranja da bi dobili adekvatne informacije o tome što morate mijenjati u sebi.

{STUDENT: Imam puno sebičnih Ja. Promatram ih u različitim ulogama. Oni potječu iz instinktivnog centra, a vjerojatno i načina na koji je formirana moja osobnost. Uobičajena opservacija je da puno mislim o sebi, zabrinut sam jedino za sebe, itd. Lažna osobnost je jaka u tom području i čini se teško istupiti iz toga, Možete li dati preporuku kako raditi na tome?}

Gurđijev je instinktivni centar zvao „Gazda“. On će tiranizirati sve druge centre dok ne bude zadovoljen. Na primjer, ako je instinktivni centar iscrpljen, intelektualni centar neće raditi. Emocionalni centar neće mariti za ništa drugo osim kako zadovoljiti potrebe instinktivnog centra. S njim morate raditi hotimično, praviti kompromise i nagrađivati ga za kooperaciju. Što se tiče sebičnosti, to je normalno stanje uspavane mašine. Sebični interes krije se iza skoro svake riječi i djela. Kako bi postali nesebični, potrebno je dugoročno samopromatranje i velika posvećenost cilju. A to se isplati. Nastavite raditi na tome.

U stvarnosti, ovaj trenutak je sve što imamo. Drago mi je što ste voljni baviti se Radom sada. Nadam se da ćete razviti privrženost radu, zbog postignutih rezultata i njihovog vrednovanja. Nicoll: „Samopromatranje donosi svjetlost, a ta svjetlost nas  počinje dijeliti. Ezoterijsko učenje  je  svjetlost, ali  samo kada je shvaćeno, vrednovano i primijenjeno. Nećete postići svjetlost bez tog vrednovanja. Ne možemo razumjeti ideje rada sve dok ne radimo na sebi. Vaše biće neće se promijeniti ako ste  potpuno identificirani sa  sobom.  Ako nema promjena u biću, neće biti ni promjene u razumijevanju Rada. Samopromatranje pušta unutra zraku svjetlosti. Ta svjetlost se u radu naziva Radna svijest. Cilj ovog rada je povećanje svjesnosti.“

Kako bi proširili vježbe koje smo radili, pokušajte promatrati mnoštvo raznih Ja, odnosno Mnoga Ja u vama, koji sa svoje strane tvrde da su vi. Samo promatrajte kako jedno ja zamjenjuje drugo, potaknuto nekim događajem, vanjskim ili unutarnjim.  Konačno,  jedinstvo  je  moguće,  i  intencionalnost  će  zamijeniti

mnogostrukost. Važna točka koju trebate uočiti je da vi niste jedno Ja. Kad to znate, počet ćete biti sposobni izabrati koje Ja vas iskreno izražava.

Pokušajte shvatiti što ta okolnost znači za valjanost vaših psiholoških uvjeta. I znajte da je shvaćanje kako niste jedno Ja nego mnoštvo raznih prvi okus stvarnog sjećanja sebe. Kada uočite kako horde mehaničkih Ja preuzimaju nadzor i djeluju bez vaše ovlasti, imat ćete bolji osjećaj što bi moglo biti Pravo Ja.

Ako niste uočili taj niz uzastopnih Ja, to je stoga što niste promatrali ispravno i dovoljno dugo. To je činjenica rada koja se može verificirati kroz promatranje.

Čini se ste zapeli na prvom koraku samopromatranja, na podjeli pažnje. Ona nema vrijednosti, osim kad se primjenjuje u svrhu promatranja unutarnjeg stanja. Ovaj Rad se odnosi na unutarnji mentalni svijet. On zahtijeva da tamo smjestite svoju pažnju. Čineći to, vi ne zamišljate, nego samo počinjete promatrati.

{STUDENT: Uočio sam da više naginjem razmišljanju o samopromatranju, nego o prakticiranju, Ali, istovremeno to osjećam kao promatranje, kao da promatram misli o samopromatranju.}

Pažnja koja je hotimično izdvojena za prakticiranje samopromatranja nije misao. Ono nije intelektualno, iako je „inteligentno viđenje“. Ako razmišljate o prakticiranju, onda znajte da to takvi ja cirkuliraju u vama.

{STUDENT: Također, teško mi je u trenutku imenovati promatrane emocije. Mogu ih samo naknadno prepoznati kao nesviđanje. je li to tako ili se može promijeniti?}

Radni Ja unutar vas trebaju se „stopiti“ sa stvarnim djelovanjem u Radu, koje tada postaje stvar svijesti, prije nego puki misaoni proces. Pažnja usmjerena na vaše  reakcije,  informirana  znanjem  Rada,  vodi  stvarnom  samopromatranju.

„Mjesto“ budnosti treba biti sposobno prepoznati što se događa i znati o čemu se radi: „Ovo je unutarnje pridavanje značaja“ („unutarnja konsideracija“), „ovo je taština“, „ovo je strah“.

Ova praksa se razvija tijekom vremena, premda može doći do iznenadnih prodora koji će vam dati potpuno novi smisao onoga o čemu je u Radu riječ. Počinje se gledanjem unazad, kao što se spomenuli, odnosno osvrtom na neki incident i neslaganjem sa svojim reakcijama. Primjenjujući trud i predanost, doći će do vremenskog pomaka u trenutak događanja (incidenta). Upravo vaše neslaganje sa svojim ponašanjem natjerat će vas da uložite još više truda. Jednog dana, ili u jednom trenutku, postat ćete sposobni da birate, umjesto da samo gledate što se događa u vama. Ali prvo morate steći znanje i brojna iskustva samopromatranja.

{STUDENT: Može li se promatrati identifikacija u isto vrijeme dok se događa? Vjerujem da je toga bilo dosta zadnjih dana.}

Apsolutno, to je okolnost u kojoj ćete se naći kad počnete uočavati da ste identificirani . promatrate to, a ipak ostajete identificirani.

{STUDENT: To je bilo nedvojbeno. Bio sam u svijetu identifikacije oko nekih pitanja, i uhvaćen u nju. Bilo je to posve novo iskustvo, samo sam sjeo i pustio da negativnost teče kroz mene kao bujica. Nisam siguran jesam li to postigao naporom. Je li bilo ispravno samo pustiti da se događa i promatrati?}

Kad ste pustili negativnost da teče, jeste li sami iskusili negativne emocije?

{STUDENT: Ne sasvim; bila je to posve nova stvar, osjećati negativnost, ali ne biti negativan, ako vidite što mislim. Osjećao sam da sam emocionalno miran, ali sam osjetio nasrtaj.}

To je nova faza. Razlikovanje između osjećati negativnost i biti negativan znači unutarnju odvojenost, početak ne-identifikacije i rast Promatrajućeg Ja.

{STUDENT: To je za mene sasvim novo stanje. Vrlo novo.}

Pokušajte zapamtiti okus identifikacije tako da ga se možete sjetiti kad ga doživite ponovo. Pustiti da stvari prolaze pored ili kroz vas, bez kačenja emocionalnog centra dok promatrate, jest nova razina jasnoće.

{STUDENT: To je povezano s razlikovanjem između „aktivnog sebe“ čija Ja sudjeluju u psihološkom apsorbiranju, i Promatrajućeg Ja koje mora pasivno i bespomoćno promatrati. Napravio sam neke napore na toj liniji i otkrio da je u nekim slučajevima korisno pustiti Ja da se izraze i zadržati Promatrajuće Ja u pasivnom modu, čak i kad se pri tome osjećam bespomoćnim. Uočiti, pustiti Ja da se izrazi, i gledati. Trenutna potreba da se nekako promijeni to Ja čini mi se kao pokušaj lažne osobnosti da ukloni to što promatrate. Na taj način, lažna osobnost misli da je popravila stvar i sad može prestati promatrati, jer sad je sve bolje. To može zamagliti pravo promatranje.}

Ovo je suptilna i važna percepcija. Vrlo je uobičajeno otkriti kako lažna osobnost oponaša ono što smatra 'Radnom osobnošću'. Proučavanje vanjske i unutarnje konsideracije u Radu je duboko prosvjetljujuće i daje vam dobar osjećaj za smjer kojim se krećete.

{STUDENT: Gledao sam sebe danas. I vidio sam kako odbojnik brzo intervenira kako bi sakrio očitu unutarnju kontradikciju. Telefonirajući, rekao sam nešto što nije u skladu s mojim Radnim načelima; u stvari, bila je to čista neistina. Rekao sam da sam „uložio žalbu“ oko nečeg otprije, a to nije bio slučaj. Zapravo sam samo skrenuo pažnju na taj predmet. Prijatelj je posumnjao u moju izjavu i morao sam priznati da uopće nisam mislio reći kako sam „uložio žalbu“. Samo sam bio brzoplet i nepotrebno oštar u svojoj izjavi. U tom sam trenutku vidio sebe. Uvidio sam da djelujem iz grupe Ja asociranih s mojim prijateljem, a ne iz

onih Ja iz kojih često djelujem kad sam sam ili s nekim drugim. To je očito bila posebna grupa Ja i potreslo me njihovo naglo uviđanje. Također, u tom sam trenutku osjetio uplitanje odbojnika čija je namjera bila da mi onemogući tu opservaciju. Uspio sam ukloniti odbojnik i izmijeniti grupu Ja. Osjetio sam potrebu da promijenim držanje tijela, sjednem i djelujem iz više razboritih, a manje brzopletih Radnih Ja. Promijenio mi se ton glasa i do kraja razgovora izražavao sam se iskrenije i razumnije. Nakon razgovora, zatekao sam se u pokušaju da taj dojam zadržim u umu, želeći sačuvati opservaciju jasnom. Čineći to, mogao sam bolje uvidjeti što znači „lažnost“ u meni, i mogao sam vidjeti nove Ja kako smjenjuju prijašnje i tiho me prenose u sljedeće stanje.}

Dakle ,vidio si lažnu osobnost koja stvara preuveličavanje. To što ste bili u stanju izvući se iz momentuma lažne osobnosti i Ja koji su specifično vezani za tu osobu, zahtijeva hotimičan napor. Sigurna sam da smatrate kako je vrijedilo truda. Ispravno djelovanja u skladu sa znanjem Rada je stvaran, temeljan pomak vaše psihologije u pravom smjeru.

{STUDENT: Spomenuli ste „hotimičan napor“, i radi se upravo o njemu. Bio je to ključan trenutak, a mogao sam ga promašiti. }

Vi ste blizu cilja, i možete očekivati da će vam se to iskustvo ubuduće ponavljati.

{STUDENT: Moram dodati da me to uznemirilo.}

Što češće budete iskusili sebe u tom autentičnijem stanju koje ste postigli Radom, više ćete raspoznavati Stvarno Ja i ono će biti prisutnije.

Kako vas je to uznemirilo?

{STUDENT: Zbog nagle i jasne svijesti o izvještačenosti moje lažne osobnosti.}  Da, to je uvijek uznemirujuće. I samo sposobnost da se postane istinitim može

suzbiti moć izvještačene osobnosti.

{STUDENT: Rekli ste „prepoznati Stvarno Ja“. Ja sam sebi bio postavio za cilj osjećanje Promatrajućeg Ja.}

To je za sada primjeren cilj. Promatrajuće Ja mora se razviti kako bi Stvarno Ja postalo definirano i prisutno. Ipak, okusit ćete što bi Stvarno Ja moglo biti čak i u ovoj ranoj fazi.

{STUDENT: Mogu vidjeti put za to postići, ali mi se za sada čini nedostupnim.} Iskustvo kajanja kada se uoči izvještačenost dolazi s dubljeg mjesta, iz Suštine, i

ono je inspiracija za „Metanoju“, odnosno mijenjanje uma.

{STUDENT: Je li u ovoj grupi informacija o tjelesnom tipu od ikakve koristi?}

Da, to naravno držim da je vrijedno, možda prerano za neke od vas. Ima obilje materijala o znanju o tjelesnim tipovima koji mogu pomoći u samopromatranju. Držim da je najveći doprinos tog dijela znanja to što ima najvrjedniju perspektivu o manifestacijama određenog tipa. To vam znanje daje određenu distancu, tj. unutarnju odvojenost, od identifikacije promatrane na djelu.

Puno toga možete uočiti o mehaničnosti i bez određivanja kojem tipu pripadate. Preporučila bih vam da nastavite stjecati opservacije o pozitivnom, negativnom, aktivnom, pasivnom, i o značajkama, kako bi akumulirali slike o sebi u Radnoj memoriji.

Kad bi postojalo samo jedno Ja, ne bi bilo promatranja, u uočeno Ja se vjerojatno identificira sa samim sobom. Nicoll kaže: Dok se osoba ne podijeli na  dvije strane, ne može biti promatranja, pa prema tome ni Rada.“

{STUDENT: I to je trajan napor, zar ne? Ne može se „stići“, da tako kažem.} Sigurno da se stanje unutarnje pažnje ne može postići bez napora…puno napora.

Postoji točka u Radu od koje to prestaje biti napor, i prestaje biti potrebno kad se

osoba objedini.

{STUDENT: Vjerovat ću da je tako, jer ne mogu vizualizirati.} Ali moći ćete sve verificirati putem.

Promatranje je tek početak. Njegova svrha je da vodi prema promjeni, tako da se u nekom smislu „stiže“, putem stalne transformacije.

{STUDENT: Primijetio sam puno puta da me promatranje čini tišim. Ali primijetio sam u zadnje vrijeme i sposobnost da se malo opustim i stvarno uživam sam sa sobom, a to je nešto što se ne događa često.}

Govorenje je često samo automatsko izražavanje lažne osobnosti. Promatranje toga čini da poželite biti tiši, odnosno da svjesno ograničite 'buku' lažne osobnosti, što vam daje priliku da budete stvarniji.

{STUDENT: Prava osobnost ipak zahtijeva da govorim, zar ne?}

Da, prava osobnost govori sasvim lako bez unutarnjeg pridavanja značaja, ali ona ne traži od vas da govorite; život traži. Nije u pitanju govorenje, nego unutarnji mir i sloboda od pogrešnog rada.

{STUDENT: Uočio sam da su osvetoljubivi Ja često združeni s negativnim zamišljanjem budućnosti, tako da u svome zamišljanju radimo loše stvari. Zapanjilo me što sam se mogao sjetiti omalovažavanja desetljećima unazad, koja mi danas ništa ne znače, i postati toliko razdražen i identificiran da počnem

zamišljati osvetu. To mi je neshvatljivo. Mogao sam reći više o ovoj temi jer sam promatrao svoje osvetoljubive Ja. Ironično, 'osveta' (revenge) dolazi od latinskog 'vindicare', što znači 'osloboditi se'.}

Osveta je ekstremni oblik onog što se u radu naziva „pravljenje računa“, što spada u unutarnje pridavanje značaja, koje pripada identifikaciji. Ta duga struja pogrešnog djelovanja, koja nastaje negativnošću koja potječe od unutarnjeg pridavanja značaja, može odvesti sve do nasilja. Ako u vama postoji obilje osvetoljubivih ja, to ukazuje na ozbiljno stanje nesigurnosti i ne vođenja računa o činjenju negativnosti neaktivnom u vama.

{STUDENT: Mogu li navesti primjer kad sam se osjećao vrlo osvetoljubivo? Budući da ne vidim unutarnje pridavanje značaja, volio bih da analizirate taj primjer.}

Naletjeli ste na fenomen. Dok god je na djelu pogrešan rad emocionalnog centra, možete se uvijek iznova vraćati na bilo koje bolno sjećanje i potpuno se identificirati, čak i ako je stvar sad posve nevažna. To je jedan od razloga zbog kojeg Rad kaže da  ne uzražavamo negativne emocije, koje identificiranjem s negativnošću samo crpe energiju. Možete stalno živjeti u bolnoj negativnosti ako je vaš izbor pustiti umu da luta među raznim poteškoćama iz prošlosti.

{STUDENT: Prije nekoliko tjedana je moja supruga odnijela jedan vrijedan predmet na uokvirivanje. Sljedeći dan je promijenila mišljenje i htjela taj predmet uzeti nazad, jer je cijena bila previsoka. Vlasnik trgovine odbio ga je vratiti, i kod supruge prouzročio tjeskobu i uznemirenost. Bio sam zabrinut za nju jer je trudna.  Vlasnik  trgovine  bio  je  vrlo  grub,  arogantno  zaključivši  razgovor  s

„Obratite se mom odvjetniku“ i poklopivši slušalicu. Drugim riječima, povrijedio je suprugu, a isto tako i mene. Nismo znali što može učiniti s našim vlasništvom i učinio sam sve što je u mojoj moći da g dobijem nazad. Postajao sam sve uzrujaniji i nisam se mogao smiriti dok mu „ne vratim“. Razmišljao sam samo o tome kako da ga povrijedim i osvetim mu se. Na kraju sam potegao veze i tužio za kriminalne radnje. To je ispravilo nepravdu i oslobodilo me (korijena osvete), i mogao sam se opet smiriti. Ali, kad smo se sreli na sudu, vidio sam stvarnu osobu kojoj se sudi. Osjećao sam se loše zbog njega i povukao tužbu. Pitanje: gdje je pogrešan rad, i posebno, gdje je unutarnje pridavanje značaja?}

Prije svega, Gandhi je rekao: „oko za oko čini cijeli svijet slijepim“. Ne bih ovo nazvala situacijom prouzročenom unutarnjom konsideracijom. Nesumnjivo se s vama loše postupilo. To ne opravdava ili dopušta vaše vlastito loše ponašanje (pogrešan rad). U ovom konkretnom slučaju bilo je primjereno učiniti ono što je potrebno kako bi vratili svoje vlasništvo. Fraza „učiniti ono što je potrebno“ ne uključuje lažne optužbe, potezanje veza, i zapravo, plašenje čovjeka nasmrt. Jeste li se zbog svega ovog zaista osjećali bolje? Pa i ako latinski korijen riječi 'osveta' znači 'osloboditi se', to je samo etimologija i nema nikakve veze s Radom. Opraštanje  se  ne  može  dogoditi  pri  pogrešnom  radu.  Negativnost  je  uvijek

pogrešan rad. Osveta je samopotičuća negativna emocija. Da vam je uzvratio, bi li opet trebali osvetu?

U osveti nema istinske slobode, neovisno o tome kako se osjećate. Da je emocionalni centar bio budan, ne bi bilo moguće djelovati nasilno ili negativno prema drugoj osobi. Ako je najprije ona vas povrijedio, nije važno. Vi trebate biti zaokupljeni samo vašim vlastitim pogrešnim radom i unutarnjim stanjem, ne onima druge osobe.

{STUDENT: Primijetio sam da jačanje određenih Ja korespondira s navikama i stavovima motoričkog centra. Na primjer, kad se uvalim u svoju fotelju, stavovi se promijene. Može li motorički centar biti stavljen u službu ometanja Radnih Ja?}

Apsolutno. Uobičajeno držanje tijela izaziva uobičajena emocionalna stanja. Na primjer, ako je vaše refleksno držanje, ili govor tijela, spuštena glava, možda uz mrštenje lica i križanje ruku, tapkanje, i ako je ono povezano s određenim stanjem (u ovom slučaju uvrijeđenošću),  onda možete prodrijeti u negativno stanje mijenjajući uobičajeno držanje koje je nesvjesno povezano s njim. Općenito govoreći, otkrit ćete da, kad umirite sebe i svoj um, udahnete duboko i opustite mišiće, mogu nastupiti i drukčiji utjecaji.

{STUDENT: U vezi s motoričkim centrom uočio sam smiješni oblik unutarnje konsideracije kojim su obuzeti skoro svi ljudi.}

Dobra je praksa raditi te fizičke vježbe i istovremeno biti prisutan u Radu. Vanjski faktori mogu stvoriti određene Ja. Ako spavate, to je sve što se događa. Ono što se događa u radu i ima učinka jest transformacijska moć psiholoških praksi. Fizički fenomen na koji ste se osvrnuli, koji se „stalno“ događa, je primjer kako senzacije mogu stvoriti određene emocije. Trebalo bi se u dovoljnoj mjeri baviti samopromatranjem kako bi se postiglo više od osjećanja tjelesne senzacije. Potreban je puno veći napor kako bi osjetili ili osvijestili svoje tijelo. Ovakav fokus je preuzak i van teme.

Je li netko uočio pozitivna stanja tijekom vikenda?

{STUDENT: Da, duboki spokoj.} Divno, a jeste li sami stvorili uvjete?

{STUDENT: Djelimično, išlo mi je u prilog prekrasno vrijeme i činjenica da je puno ljudi bilo van grada, što je pridonijelo tišini. Također, mogu uočiti trenutke kad sam manje identificiran, i to djeluje na moje stanje. Čitao sam i neke tekstove ranih crkvenih otaca, a to je inspiriralo osjećaj dubokog poštovanja.}

Duboki spokoj je trajno stanje osobe koja se razvila u Radu. Zamislite imati takav osjećaj svaki dan! Rad vas može odvesti do toga. Unutarnji mir je jedna od posljedica nadilaženja pogrešnog djelovanja centara kojeg uviđamo pri naporima

samopromatranja. Kad se počne stvarno napredovati u samopromatranju, uobičajeno je da osjećate kao da vam postaje gore, jer vidite više. Ne dajte da vas to zbuni.

{STUDENT: Prakticirajući promatranje i uviđajući bolje vlastitu slabost i izvještačenost, više vidim te stvari i kod drugih. Što mogu u činiti da izbjegnem upotrebu tih uvida o drugima na pogrešan način?}

Pokušajte se nositi s tim uvidima bez identifikacije. Promatrajte druge i njihovu uspavanu mehaniku i osjetit ćete kako s te pozicije nastaje empatija. To će vam dopustiti da im oprostite za njihov pogrešan rad. Izrazite Biće Krista kad je na križu rekao: „Oprosti i m Oče, jer ne znaju što čine.“

Slijedi lista važnih točki koje se odnose na promatranje unutarnjeg govora. Najvažnija je da dok govorite, ne čujete ono što može biti dostupno: asocijativno razmišljanje, psihološke stavove i raspoloženja koja se vraćaju; obrasce povezanih Ja, okus unutarnjeg stanja, gdje je vaša pažnja, i moć zamišljanja. Skoro sav unutarnji govor je zamišljanje, odnosno stalno osnaživanje stavova i mišljenja putem nesustavnih misaonih procesa, identifikacija i opravdavanja. Druga važna točka je da nema tišine.

{STUDENT: Ponekad pomislim, kad jednom u sebi nešto uočim, mogu prijeći na nešto drugo. Trebam li nastojati praviti stalne i ponavljane opservacije iste stvari?}

Ako činite stalne i ponavljane opservacije, počet ćete viđati iste stvari. Ima poanta u tome. Poanta je da se u toj fazi ponavljaju stalno iste stvari željeli ih vi ili ne, promatrali ih ili ne. Opetovano promatranje istog fenomena postupno smanjuje njegovu snagu i u konačnici ga promatrajuće Ja nadilazi.

Zar ne možete 'okusiti' zamišljanje? U Radu nije riječ o njemu. Riječ je o činjenju napora da promatrate, odvojite se i budete pasivni u odnosu na potrebe lažne osobnosti, i ispravnom djelovanju u danom trenutku. Ovo je teško za 'intelektualni tip', ali morate svoj fokus držati na snopu svjetlosti koji se pokušava probiti. Usredotočite se na osnovne prakse rada. Samo s takvom unutarnjom strukturom moguće je da se bilo što vanjsko dogodi na pravi način.

{STUDENT: Počinjem ponekad viđati pod-osobnosti, kod kojih imam određeni stav ili nazor koji se pojavi i djeluje nakratko, a onda se suptilno mijenja u drugi set stavova. Ovo bi mogle biti grupe ja, ili setovi Ja navike. Kao da bih im mogao nadjenuti vlastita imena. Izgleda da te pod-osobnosti dolaze nenajavljeno, i na isti način odlaze. Čini mi se da mi njihovo uočavanje pomaže da sagledam kako nisam „Ja“, ali neke se pod-osobnosti čine više izvještačenima, a neke manje, i ja bih volio manje djelovati iz tih izvještačenih pod-osobnosti. Ako nisam u stanju kontrolirati njihov dolazak i odlazak, kakav bih radni pristup trebao koristiti u vezi s tim?}

Te pod-osobnosti zaista jesu grupe Ja, najvjerojatnije su svi Ja navike. Promatrati ih, kao što se verificirali, pomaže vam da se donekle odvojite. O tome se govori u Nicollovim „Komentarima“ , u „Selekciji misli“, gdje on kaže: „U konačnici sam shvatio, premda ne možemo zaustaviti svoje misli, možemo ih selektirati. Mislim, možemo izabrati koje ćemo misli slijediti, a odbaciti one za koje iz promatranja dobro znamo da uvijek vode u najgore slamove naše psihologije. Uvijek imamo neku moć izbora u svom unutarnjem svijetu“.

{STUDENT: U tim „Komentarima“ Nicoll govori o pripremi radnog cilja koji će nas spasiti od „odlaska u Soho u sebi“. Što to znači?}

To znači da ste prepoznali grupu Ja navike koji vas vode u slamove vaše psihologije i da ste za Radi cilj izabrali da odbijete ići za njima. Riječ je o kultiviranju boljih Ja u vama i skretanju pažnje u drugom smjeru.

U našem uobičajenom stanju svijesti misli pristižu odasvud, izvana i iznutra, bez odluke ili razloga. Zapažati misli koje imamo, a naročito one grupe Ja koje imaju vlastitu osobnost i agendu, je kritični prvi korak u izboru čemu ćemo pridavati pažnju. Ako struja misli protječe nezamijećena i nepromatrana, ostajemo  u njenoj moći, potpuno uspavani. Trebate prepoznati koje misli pomažu Radu i ispravnom funkcioniranju vaše psihologije, a koje su štetne za Rad i za vaše sebstvo. Onda pokušajte izabrati ono što vam Rad kaže da trebate izabrati. Ne potječu svi Ja iz lažne osobnosti. Zato moramo promatrati i dentificirati ih, kako bi se odvojili od lažnog i njegovali istinsko.

{STUDENT: Pokušao sam istražiti što je Promatrajuće Ja u meni…prije samo par minuta. Po mom mišljenju pitanje je krucijalno i neizbježno za svakoga tko je uključen u Rad. Uzimam to ozbiljno. Rekavši ovo, moram reći i da ja ne znam što je Promatrajuće Ja. Morat ću dugo proučavati, razmišljati i boriti se s tim. To je klasično pitanje tragaoca: „Tko sam ja?“ Mogu vam reći da nisam funkcije jeke mašine. Mogu vam reći i da sam pristušačan samo kad sam odvojen od funkcija. Drugo, više teoretski, mislim da je Promatrajuće ja povezano sa sviješću.}

Svrha definiranja što je „to“ u vama što promatra jest povećati prisutnost toga i osjetiti njegov okus. Dio vas koji promatra ne pripada raznim Ja; on ima drukčiju kvalitetu, odvojen je i ima drukčiju perspektivu, a to u sebi osjećate kao nešto autentičnije od zamišljenog Ja. Promatrajuće Ja povezano je sa zakopanom sviješću. Zakopana svijest, ili Stvarno Ja, pojavljuje se tijekom procesa Rada.

{STUDENT: Stalno sam se pitao: „Što je to što promatra?“ razmatrajući to pitanje uočio sam da „to što promatra“ stječe snagu. Prvi zaključak je bio da je odgovor

„svijest“.}

Stjecanje snage i definicija Promatrajućeg Ja je poanta istraživanja. Ne bih to nazvala „svijest“. To je mjesto u vama na kojem počinje rasti Stvarno Ja. Zapravo, to je po prirodi više duhovno nego psihološko, nešto srodno vašem duhu ili duši.

{STUDENT: Može li se to definirati kao mjesto praznine (nasuprot praznini koja je „nedostatak“ nečega)?}

Ne, to nije mjesto praznine. Aktivno je i ima karakteristike i kvalitete koje se mogu prepoznati i razvijati.

{STUDENT: Može li se „to“ nazvati vječnim djetetom?}

Ne, bilo bi više kao suština. Promatrajuće Ja je više od suštine. Ono što treba razumjeti je da dio koji „promatra“ nije jedan od Ja lažne osobnosti, nego potpuno odvojeni entitet koji postoji u vama.

U vama vidim strah i vezanost. Oni toliko prevladavaju da se teško doživljavaju kao emocionalno disfunkcionalni. Djelimično dolaze od moždanog debla, iz potrebe za samoodržanjem. U prirodi, životinja koja je ranjiva je ona koja neće opstati. Ali mi ovdje imamo za cilj razinu iznad životinja i potreba moždanog debla. Također ste, između ostalog, izrazili strah da ne budete nevidljivi, beznačajni ili neprimijećeni. To dolazi iz vaše taštine. U pravu ste, bit će potrebno promatrati iz puno uglova tijekom dužeg vremena, kako bi verificirali istinitost ove ideje. Kad god iskusite nelagodan osjećaj povezan sa strahom, pokušajte izdvojiti njegov uzrok.

{STUDENT: Robert Burns piše: „ O da nam je dan dar da vidimo sebe kako nas drugi vide. To bi nas oslobodilo mnogih zabluda i budalastih ideja“. Ljudi ovo čuju, pomisle „kako mudro“, i zaborave. Vjerujem da promatranjem mogu uočiti u sebi različite psihološke aspekte. Kako se onda mogu agresivnije suočiti sa svojom psihologijom, to jest, kako mogu povećati pritisak da bi razotkrio i podnio ove poteškoće, i nadišao ih? Trebam li raditi agresivnije ili samo koristiti prilike kako se pojavljuju?}

Koristite prilike onako kako se pojavljuju. Sjetit ćete se Nicollove izjave: „ Ne možete Raditi na način identifikacije, tjeskobni, pokušavajući forsirati rezultate.“ Ne želim da se agresivno suočavate sa svojom psihologijom. Želim da pasivno promatrate i pokušate definirati što je tu Stvarno Ja, što je „stečena osobnost“, i što je neautentično u vašem biću. Najagresivniji prema sebi trebali bi biti u represiji lažne osobnosti, čineći je pasivnom. To je početak unutarnjeg odvajanja, što je dug, težak Rad na čišćenju emocionalnog centra. Imate li kakvih problema s određenim idejama, kao što je, na primjer, znanje da je vaša psihologija entitet koji je odvojen od fizičkog tijela? Vaša sadašnja psihologija, koja je uglavnom sačinjena od lažne osobnosti, puna je stavova i mišljenja, sviđanja i nesviđanja, i mnoštva raznih Ja koje ste stekli. Ta Ja koja ste promatrali potvrđuju da je vaša osobnost puna toga. Takvi Ja trebaju se učiniti pasivnima, tako da ideje rada mogu bitii aktivne.

Morate pronaći mjesto u sebi koje je slobodno od svih aspekata unutarnje konsideracije,  kako  bi  dosegli  stupanj  na  kojem više  nećete  tražiti ili trebati

vanjsko vrednovanje. To vam ne mogu dati niti ja, niti itko drugi. To je stvar vaše vlastite evolucije u Radu, koja ovisi o trajnom promatranju.

{STUDENT: „Kažem da je istinski bez straha samo onaj čovjek koji radi na sebi i zna da čini sve što je u njegovoj moći da ispuni zadaću koja je pred njim“ – J. G. Bennett}

Doprinos koji ste ovdje dali u korist Rada i svih nas, kao i činjenica da je vaš život posvećen ovom najvrjednijem poduhvatu trebali bi vam dati dovoljno vrednovanja sebe da ne budete sasvim u vlasti unutarnje konsideracije. Ovdje možete promatrati 'značajku skitnice' (tramp feature). Nemojte upropastiti svoje napore, i ne dajte da vam se oduzme ono što ste već verificirali. Volim frazu Robina Amisa: „sloboda od psihološkog ropstva“.

Izaberite jedan aspekt unutarnje konsideracije i fokusirajte pažnju na njega. Promatrajte, pokušajte biti pasivni, pokušajte se odvojiti, i nastavite pokušavati. Uzimajući stvari jednu po jednu, u konačnici ćete stići do Stvarnog Ja.

P.D. Uspenski rekao je Nicollu. „Zašto si tužan?“ Nicoll reče: „Nisam uočio da sam tužan.““ Uspenski: „To je tvoja navika“. Shvatite da osjećaj nezadovoljstva znači da niste ispunili unutarnje potrebe. Prepoznajte svoja uobičajena emocionalna stanja. Ne možete (ispravno) djelovati iz lažne osobnosti ako ste u njoj. Ipak, i tad je možete promatrati. Ako to činite, budite tihi. Tišina je prostor u kojem se događa promatranje. Tu raste moć da se zaustavi lažna osobnost. Činjenje lažne osobnosti pasivnom uključuje napor u zaustavljanju njenih manifestacija. Uspjeli u tome ili ne, bar imate mogućnost izbora da budete tihi iznutra. Dolazi vrijeme kad će nesklonost lažnoj osobnosti postati tako jaka da ćete poželjeti napraviti izbore koji je slabe.

{STUDENT: Ponekad mogu prekinuti vanjske manifestacije lažne osobnosti, ali je još uvijek osjećam iznutra. Sa stanovišta Rada, ima li razlike između unutarnje manifestacije lažne osobnosti i njenog vanjskog izražavanja? Što je specifična značajka „činjenja osobnosti pasivnom?}

Da, postoji razlika u unutarnjem i vanjskom izražavanju lažne osobnosti. Ali, Rad uči da se odvojite od oboje, i promatrate. To je značajka odvojenosti koja određuje činjenje osobnosti pasivnom. To je praksa nereagiranja na bilo koje Ja koje dolazi od lažne osobnosti, bez emocionalnog dodira upliva u njih.

{STUDENT: U jednom od „Komentara“ Nicoll kaže: „U Radu se ozbiljno mora promatrati uživanje u negativnim stanjima, naročito tajno uživanje u njima. Ne možete odijeliti sebe od onoga što vas tajno privlači.“ Čini se da je ovo povezano s

„dubljim samopromatranjem“ i pomicanje prema razini uočavanja motivacije.}

To je sasvim točno. Zapažanje da potajno uživate u negativnim stanjima je korak dalje od zapažanja da ste u negativnom stanju. Taj se proces nastavlja produbljivati sve dok ne uočite motivacije. To je duboka razina iskrenosti prema

sebi. Nicoll kaže: „Cijeli Rad počinje kad čovjek počne promatrati sebe.“ Ideja o samopromatranju kao aktivne, hotimične, usmjerene pažnje, pri čemu su znanje i razmišljanje pasivni, jest put da razaznate ide li vaša praksa pravilno usklađena.

{STUDENT: Pri mirnom razmatranju mogu pogledati unazad na prošle akcije i vidjeti trenutke opravdavanja. Mogu li retrospektivno promatrati sebe i unijeti svoju prošlost u Radnu memoriju?}

Kada se promatrate retroaktivno, u nekom smislu možete iscijeliti pogrešan rad iz prošlosti, putem objektivnog razumijevanja i opraštanja sebi, na način Rada. Ono što možete verificirati o svojoj prošlosti, u relaciji s idejama Rada i novim razumijevanjem, unijet će te trenutke u Radnu memoriju. To će vam dati uvid u aktivnosti i učinke lažne osobnosti i njenih značajki.

Pogrešan rad atrofira pod svjetlom samopromatranja i kroz odbijanje identifikacije s njim. U igru ulaze ostali elementi, kao selekcija misli i unutarnja odvojenost, ali veliki dio moći je u svjetlu Promatrajućeg Ja. Vrlo često, samopromatranje vodi do jedne vrste 'unutarnje tišine', potpuno drukčije od hotimične prakse stvaranja unutarnje tišine u relaciji s nekim specifičnim pitanjem.

Ideja o „našoj ništavnosti“ je usko povezana s poniznošću. Kritičnost i strogost prema sebi neće vam pomoći da shvatite ovu činjenicu. Samo objektivno samopromatranje tijekom dužeg vremenskog perioda , pomoću razmjere i relativnosti i uviđanja izvještačenosti lažne osobnosti, otkrit će vam vaše stanje ništavnosti. Ne možete isforsirati da se tako osjećate. To je više u prirodi epifanije.

Kroz samopromatranje, koje znači vidokrug od 360 stupnjeva, uočavanje negativnosti je lako i izuzetno važno, tijekom cijelog procesa Rada. Ali to je samo jedan aspekt vašeg stanja koji trebate promatrati. U svačijoj osobnosti postoji puno neutralnih aspekata, čak i ugodnih. To su Ja mehaničkog dobra. S njima je definitivno lakše živjeti, ali nisu ništa manje mehanički. Dakle, promatrajte ih. I od njih ćete učiti. Postoje također i autentični Ja stvarnog dobra, i njih treba cijeniti i štititi. Ako se zbog „pretjerane ljubaznosti“ osjećate kao varalica, to je pogrešan rad. Biti ljubazan je ispravan rad ako dolazi iz ispravnih emocija. U tom smislu, svjetlost će zasjati nakon činjenja napora. Svjetlost samopromatranja osvjetljava Biće. To prosvijetljeno biće djeluje s dobrobiti kao rezultatom.

To je sasvim prirodno iskustvo u Radu. To što ste sposobni promatrati, pa čak i zaustaviti izražavanje starih negativnih Ja je postignuće, pa i ako u tome niste dosljedni. Ali vi ste sebi rekli: „Ove vrlo snažne identifikacije su uvjerene kako su u pravu i čvrsto su ukopane“. To je definicija identifikacije. Prema tome, razumljivo je da, kada uzurpirate ukopanu karakteristiku, ona ostavlja vakuum, nešto s čime ste se osjećali povezanim nestaje, ostavljajući vas s tim osjećajem gubitka orijentacije. Ako nastavite s praksom onako kako ste instruirani, stići ćete do  točke  u  kojoj  ćete  biti  toliko  slobodni  od  starih  identifikacija,  slika  i

zamišljanja o sebi, da neće biti izvrdavanja lažne osobnosti. Vi možete biti i, ako nastavite ustrajno, bit ćete slobodni od sveg pogrešnog rada koji stoji između vas sada i vašeg punog potencijala.

{STUDENT: Moje pitanje je trebam li, kad uočim te stvari i osjećaje naprosto nastaviti s promatranjem lanaca događaja i osjećaja onako kako nailaze, ili ih trebam pokušati usmjeriti?}

U ovoj točki prakse, vi definitivno morate nastaviti promatrati, a također ste spremni i da pokušate usmjeriti misli i osjećaje. Ja se intenzivno borim s tim pitanjem jer je moj ulazak u Rad bio eksplozivan događaj. Moja lažna osobnost zapravo se pretvorila u prah u vrlo kratkom vremenu, puno prije nego sam imala ikakvu ideju kako živjeti bez nje. Svi shvaćate da je to vrlo bolno stanje. Bilo je potrebno intenzivno samopromatranje i dug proces rekonstrukcije kako bi se, putem intenzivnog proučavanja i prakse, izgradilo Stvarno Ja. Godinama sam bila vrlo tiha i pasivna. Za to vrijeme, Rad se nastavio produbljivati. Moja patnja potaknula je zakopanu svijest. Došla sam do točke u kojoj sam bila psihološki ogoljena i emocionalno prijemčiva. I ostala sam tu, prazna i čekajući, dugo vremena. Ta tam i tišine također su me podučile. Počela sam uviđati i kušati ono što je bilo istinski povezano s višim emocionalnim centrom. Bila sam intuitivno prosvijetljena.

{STUDENT: Kod zapažanja nečeg negativnog, na primjer straha ili ljutnje, često kao rezultat nastaje bol. Kao posljedica boli, promatranje prestaje i nastupaju određeni Ja, kao „O, ne!“, ili „Loš mi je dan!“,itd, kao da su odbojnici za bol. Kako se to može prevladati?}

Kad prakticirate samopromatranje, morate ušutkati sve emocionalne reakcije na ono što promatrate. Ako doživljavate bol kao rezultat promatranja, ne može doći do razvoja. Morate promatrati nepristrano, nekritički, i bez identifikacije. Kada se kao reakcija na promatrano počnu pojavljivati razni Ja, ne dajte im da govore. Dakle, promatrajte svoje reakcije na promatranje, i one Ja koji su proizašli iz njih. Ako uspijevate biti nekritični u promatranju, pokazat će vam se pravac daljnjeg rada.