Četvrti put je životan i zahtijeva da se nosimo s okolnostima kakve god jesu. Ako se osjećate zbunjeno, izgubljeno, prazno, u tami: 1) prepoznajte to kao negativna stanja koja postoje u vama; 2) zapamtite da negativna stanja lažu, jer ona ne predstavljaju cijelu sliku s razmjerom i relativnosti (scale and relativity); 3) ne pokušavajte ništa drugo s negativnim osjećajima osim da ih promatrate nekritčki.

Ako ne uspijevate, pokušavajte i dalje, nastavite se baviti Radom. Ozbiljni napori postupno će u vama stvoriti jače Stvarno Ja.

Ako možete prepoznati da su vaša negativna stanja prouzročena zahtjevima koje imate prema svijetu ili ljudima u vašem životu kako bi se osjećali zadovoljnima, onda ćete znati da su takvi zahtjevi proistekli iz lažne osobnosti i unutarnjeg pridavanja značaja.

Mi radimo protiv toga praveći osobnost pasivnom, unutarnjom odvojenošću, ne- identifikacijom, prepoznavanjem da je unutarnje pridavanje značaja tek sebični interes, i žrtvujući svoju potrebu za nagradom.

Osoba koja se pokušava probuditi putem Rada može promatrati svoje identificiranje. Oni Ja koji vide identifikaciju sami nisu identificirani. Posljedično, snaga identifikacije smanjuje se zbog tih Ja koji je mogu vidjeti i koji joj odbijaju dati energiju. To je snažan poticaj za prakticiranje samopromatranje i unutarnje odvojenosti. Promatrajući Ja, verifikacija i razumijevanje u konačnici stječu dovoljnu snagu za zaustavljanje automatskih emocija i reakcija¸u cilju svjesnog biranja ispravnog djelovanja.

Na identifikaciji je posebno teško raditi, jer osjećaj o sebi nastaje identifikacijom s onim do čega nam je stalo, što volimo, mrzimo, trebamo, želimo, itd. To vas puni energijom i smislom, dok u stvari samo krade vaš život i snagu. Stoga što se osjećamo definiranima onim što nas pokreće, npr. „Ja sam republikanac“, „Ja sam žrtva“, „Ja sam borac za slobodu“, „Ja sam feministica“, „Ja sam odana osoba“, itd., teško je uočiti razinu relativnosti koja osporava osjećaj sebe i svrhe. To je razgolićavanje ega. Teško je i bolno odreći se dugotrajnih uvjerenja (identifikacija), uvidjeti s relativnošću da su vaši stavovi, mišljenja, pretpostavke i strasti stečeni tijekom života. Prema tome, oni su subjektivni. Promjenjivi su. Ne sadrže cijelu istinu, nego samo ono što zadovoljava lažnu osobnost. To niste vi.

Samo unutarnja odvojenost može djelovati protiv identifikacije. Kad je emocionalni centar jednom očišćen od sebičnih interesa koji grade identifikaciju, moguće je djelovanje s više, objektivnije razine, a odatle ćete moći svjesno birati na što ćete usmjeriti pažnju i energiju. Ali to je još jako daleko. Budite strpljivi u Radu. Rezultatima obično treba dugo da se pokažu, ali svaki korak na putu je rast.

Promatrajte identifikaciju. Uočite snagu stiska kojim vas drži u šaci. Uočite isti stisak kojim drži i ostale. Uočite kako vas puni energijom, kako vas protresa lagano uzbuđenje od toga. Uočite kako je puna opravdavanja.Uočite kako program koji pokreće vašu identifikaciju služi sam sebi, a takav je i kod druge osobe, i sljedeće…premda identifikacije mogu biti oprečne jedna drugoj.

Tu treba osobnost učiniti pasivnom.Tako vaš pogled može prodrijeti kroz lažnu osobnost i sve njene prepreke, i doprijeti do više razine razmjera i relativnosti, što vas može osloboditi identifikacije.

Vježbe za rad na identifikaciji

1) Samopromatranje, 2) Uočavanje identifikacije, 3) Promatrajte gdje nastaje i promatrajte motivaciju, 4) Prakticirajte unutarnju odvojenost, 5) Prakticirajte Stop-vježbu, 6) Učinite osobnost pasivnom 7) Nemojte pridavati pažnju Opravdavajućima Ja, 8) Zapamtite razmjer i relativnost, 9) Zapamtite objektivnu istinu, 10) Zapamtite vlastito sebstvo.

{STUDENT: Dali smo sebi zadatak da osjećamo naše tijelo (desnu ruku) dok slušamo ili razgovaramo s drugom osobom, ili dok radimo. Uočili smo da s tako podijeljenom pažnjom imamo jedan općeniti „probuđeni“ osjećaj, ali pažnja se brzo počne prebacivati s ruke na subjekt i obrnuto. Jesu li to mini-identifikacije, i bi li to bio trenutak kad trebamo stati i pokušati vratiti pažnju natrag u vježbu?}

Svrha tih vježbi je pokazati da podijeljena pažnja postoji. Moguća je. Zapravo je veliko postignuće verificirati podjelu pažnje, pa i kad dolazi u malim dozama. A dolazit će u malim dozama vrlo dugo. Sposobnost podjele pažnje na duži vremenski period dolazi s praksom.

Već ste pokazali da možete podijeliti pažnju. Prakticirajte usmjeravanje jednog dijela pažnje na „vanjsku stvar“ i simultano usmjeravanje drugog dijela pažnje prema unutra, tj. promatrajte svoju psihologiju dok drugi dio pažnje ostaje svjesno angažiran u vanjskim događajima.

Kad pažnju usmjerite prema unutra, promatrajte svoje misli i emocije; na primjer, uočite svoja negativna stanja, proturječja, unutarnje pridavanje značaja, taštinu, unutarnji monolog, neiskrenost, itd. Važno je da ne reagirate, kritizirate ili sudite o onome što promatrate.

.

To je početak psihološke transformacije, sagledavanja vlastite psihologije u akciji,

„poznavanja sebe“. Čitajte i proučavajte što Rad naučava o spavanju, mnoštvu raznih Ja, mehaničnosti, i svemu drugo me što treba promatrati i verificirati iznutra. Svaka opservacija je korak u rastu Stvarnog Ja, dakle – nemojte protraćiti napor dijeljenja pažnje samo na „vanjskosti“, nego radije promatrajte SEBE sa svojom podijeljenom pažnjom.

Proces buđenja u Radu vodi istinskoj osobnosti. Procesom samopromatranja, unutarnje odvojenosti i ne-identifikacije učimo se uvidjeti da naše automatsko ponašanje ne odražava istinsko sebstvo. Ti nam napori u konačnici otkrivaju malformacije vlastite psihologije. Akumulirani Promatrački Ja stječu dovoljno snage, tako da možemo djelovati hotimično, a ne mehanički.Hotimičnost proizlazi iz prave osobnosti; ona se ne zasniva na sebičnim interesima, već na objektivnoj svijesti. Dugoročno samopromatranje će strgnuti, ili rastopiti, ili spržiti pogrešno djelovanje lažne osobnosti,korak po korak.

Premda je bolno, riješiti se nepotrebne patnje i imati jasnoću uma i snagu volje za hotimično djelovanje jest oslobođenje od lanaca mehaničnosti koji nas drže uspavanima. Psihološka sloboda donosi novi život zasnovan na pravoj osobnosti.

Prava osobnost i dalje sadrži suštinu, tipove i različite centre gravitacije, ali su svi oni u službi više svijesti. To znači da ste istinskije svoji nego što bi to ikad mogli postići bilo kojim putem lažne osobnosti.

Osoba koja se razvila u Radu – do stupnja u kojem je relativno slobodna od moći lažne osobnosti – može imati jasniju perspektivu stvarnosti u interakciji sa životom i ljudima. Opstrukcije unutarnjeg pridavanja značaja, mehaničkog momentuma i identifikacija, razvojem prave osobnosti gube na snazi.

S druge strane, ako razumijete ideju ezoterije kao „unutarnjeg“ bivanja – ne tajnog, ne ekskluzivnog, ne superiornog, ne vanjskog – možete odjednom uvidjeti smisao ispod površinske interpretacije svakog valjanog učenja. Ako je tako, ono što ćete odmah prepoznati u Četvrtom putu jest transcendentni potencijal koji je bit učenja.

Cilj Četvrtog puta je svjesna evolucija, rast u biću i autentično sebstvo. To se ne može postići ni na jedan drugi način do teškim, osobnim radom na samo- transformaciji. Možete raspolagati s mnogo znanja o Četvrtom putu, ali kako će vas te ideje promijeniti? Ako niste prakticirali unutarnje psiho-transformacijske vježbe, ako ih niste primijenili u svakodnevnom životu, ako savjesno ne prakticirate samopromatranje , unutarnju odvojenost, ne-identifikaciju, vanjsku konsideraciju – onda vaše znanje ne može biti transformirano u razumijevanje, biće, ili višu svijest. To se postiže stvarnim psihološkim naporima i žrtvama. Samo znanje ne može vas promijeniti, i ako niste zainteresirani da mijenjate sebe, onda samo dangubite s Radom, zabavljate intelektualni centar, stavljate na sebe nakićen šešir.

Rad se zove Rad jer jest RAD. Napori koje morate napraviti za dugo vremena su samo unutarnji. Trebate postići RAZUMIJEVANJE prije nego što možete nešto UČINITI. Znanje koje je preraslo u razumijevanje (organska spoznaja kroz praksu i iskustvo) podiže razinu bića i svijesti. To je svrha rada. Nije cilj formirati ekskluzivnu organizaciju, ili proizvesti osobnu moć, osim u području vlastite psihologije. Cilj je stvoriti promjenu u individui, a ta promjena dolazi s primjenom psiholoških praksi na sebi.

U razvojnom procesu rada posve je prirodno da je u početku snaga vaše osobnosti puno veća od vaše volje ili sposobnosti da ostanete svjesni ili budni iznutra. Kad pokušate prakticirati samopromatranje, najprije možete samo na čas biti svjesni vanjske i unutarnje stvarnosti istovremeno. Može biti od pomoći da se osvrnete na svaki pokušaj samopromatranja, promatrajući ga s objektivne, vanjske točke gledišta, gdje možete sagledati događaj, spoznati svoje unutarnje stanje ostajući odvojeni od oboje, odnosno neidentificiran ni s čim. Ti trenuci i osvrti stvorit će u vama slike. One vam daju informaciju koji možete verificirati daljnjim promatranjima.   Pažnja   koja   je   usmjerena   ka   vašoj   psihologiji   postaje

„Promatrajuće   Ja“.   Promatrajuće   Ja   raste   sa   svakom   slikom   i   svakom

verifikacijom znanja Rada. Naposljetku, Promatrajuće Ja ima volju da ostane svjesno.

U prisutnosti drugih ljudi neka vaš napor bude samo registrirati osjećaje koje imate (otuđenost, strah, nesigurnost, superiornost, itd.).Potrudite se da osobnost učinite pasivnom. To vam može pomoći da vidite jasnije. Kasniji osvrt otkrit će vam da opstrukcije koje doživljavate u društvenim situacijama najvjerojatnije imaju puno veze sa svim pitanjima unutarnjeg pridavanja značaja. Znajući, promatrajući i verificirajući to pomoći će vam da se oslobodite.

Rad traži da promatrate svoja unutarnja psihološka i emocionalna stanja. To zaista zahtijeva veliki napor. Zbog toga naziv „Rad“. Ali, to je moguće (prakticirati samopromatranje na taj način), i ne morate mi vjerovati na riječ. Možete se uvjeriti i sami kroz vlastito iskustvo. Naravno, napor samopromatranja morate ponavljati, da bi u sebi sagradili nešto dovoljno snažno kako bi promatranje sebe postala redovna aktivnost. To je puno posla i puno vremena. Prihvaćajući se Rada, odredite svoj cilj. Ako se odlučite baviti Radom, vaši će napori stvoriti prosvjetljujući odgovor.

Identifikacija nije pitanje pažnje, nego pogrešan rad emocionalnog centra. Ipak, napravili ste neke valjane opservacije. Čak i trenutak jasnog viđenja razlike između Stvarnog Ja i svih drugih aspekata sebe je dragocjen, baš kao i uviđanje vlastite mehaničnosti.

Moram naglasiti da je samopromatranje specifična psihološka praksa, jedinstvena u Radu. To nije prakticiranje sadašnjeg trenutka, ili poklanjanje pažnje bilo čemu drugome osim vlastitih psiholoških procesa i stanja.

Ono što promatrate kad doživljavate sebe kao „hrpu snimljenih traka i reakcija“ je ono što rad naziva „lažna osobnost“. Ona je važna, jer čini vašu trenutnu stvarnost. Vi imate pravo sebstvo, a Rad vas vodi k njegovom otkrivanju. Proces otkrivanja počinje ustrajnom praksom samopromatranja. Imperativ je biti nekritičan prema onome što se promatra.

Vi se ne sastojite samo od programa („snimljenih traka“) i mehanike („reakcija“). Postoji nešto u vama što je autentično, jedinstveno, iza svih tih stvari. Stvarno Ja,

pravo sebstvo, počinje jačati, ili izlaziti na površinu, s prvom opservacijom lažne osobnosti. Budući da već znate kako u vama postoji nešto što nije samo mehaničko, ono Ja koje to zna jest „Promatrajuće Ja“. To Ja je početak onog tko vi jeste, to jest, „Stvarnog Ja“.

Jednom kad uočite (verificirate) da san, mehaničnost i lažna osobnost ne postoje samo u vama, već i u svima drugima, postaje lakše oprostiti, jer razumijete prirodu i moć sna. To pomaže osnaženju Stvarnog Ja, koje će vam onda dati više snage za praštanje i razumijevanje.

Ono  što  Rad  želi postići u  vama  jest  transformacija  od mehaničnosti prema

„autentičnom sebstvu“ s hotimičnosti, koje se sastoji od vanjske konsideracije. Vanjska konsideracija 8vanjsko pridavanje značaja) je nesebično stanje bića, gdje dobrobit svih ostalih postaje važnija od vlastite. To je samo-transcendentni Rad. On uključuje smrt lažne osobnosti  (ega). To je proces  koji zahtijeva  napore, katkad bolne, katkad zastrašujuće, ali uvijek prosvjetljujuće, a ako Rad obavljate ispravno, vodi vas do pravog sebstva.

U Radu, samopromatranje prakticiramo kako bi dobili objektivne poglede na svoju stvarnost. Ti trenuci stvaraju slike koje vas informiraju. Dio rada s grupom u Četvrtom putu je prihvaćanje fotografija, slika, koji vam drugi daju o vama iz njihove perspektive. Molim da razumijete da slike koje su vam dane od pravog učitelja nemaju za cilj da vas povrijede. Učiteljeve primjedbe su tu da vas prosvijetle kako bi bili sposobni vidjeti još jasnije. Imajući to na umu, shvatite da slike vaše negativnosti otkrivaju pogrešan rad emocionalnog centra, i prepoznajte iz svog znanja Rada da vaša negativna stanja uvijek lažu, uvijek iskrivljuju istinu.

Razumijte da su želje da budemo viđeni, primijećeni, važni, prihvaćeni i da se osjećamo cijenjenima, prirodne težnje koje dolaze iz moždanog debla kojima se traži sigurnost i povezanost u društvenim odnosima. Te emocije nisu samo prirodne funkcije ljudske osobnosti; one su iste u svima, neovisno o tome je li netko razvio osobnost koja te težnje manifestira drugačije.

Sada o slikama: Sve emocije koje ste opisali pripadaju unutarnjoj konsideraciji, ili preciznije taštini. U Radu pokušavamo evoluirati onkraj težnji moždanog debla, upravljajući svojim djelovanjem u vanjskom svijetu i oblikujući vlastitu psihologiju.

Pri prvim pokušajima prakticiranja samopromatranja, vjerojatno ćete početi gledati sebe kao sa distance. Drugim riječima, vidjet ćete sebe kako stalno dodirujete kosu, kopate po džepovima, ili kako flertujete, ili ne gledate nekoga u oči, ili držite tijelo u određenom položaju. Možda primijetite da je određeno stanje (reakcija) uvijek nastala u istim i opetovanom okolnostima. Na primjer, čim sjednete u auto postajete napeti, predviđate vožnju unaprijed, ili ste uvijek iritirani kad vas se prekine u određenoj aktivnosti, ili da vam primanje dnevne pošte predstavlja određeno uzbuđenje, ili da se, dobivši kompliment, osjećate vrijednima ili sretnima. Ali sve to samo je polovica slike, vanjska polovica.

Drugi dio ove prakse odnosi se na početak uviđanja unutarnjih stanja i vlastite psihologije, združeno s vašim vanjskim opservacijama. U početku to može biti samo budnost, na primjer, „vidite“ sebe kako se ponašate samouvjereno, iako se zapravo osjećate nesigurno. Ili promatrate sebe kako u razgovoru potvrdno klimate glavom u znak slaganja ili razumijevanja, dok zapravo nemate pojma o čemu druga osoba govori.

Samopromatranje jest naporno, i zahtijeva dugoročan, često opetovani trud. Ponekad ćete nešto vidjeti vrlo jasno, ponekad vaši napori ne postižu ništa ili tek nešto mutno, ili ćete tek kasnije shvatiti ono što ste nekad ranije promatrali.

Ali, kad počnete praviti iskrene i opetovane napore u promatranju sebe, vjerojatno ćete iskusiti isto što i vaši kolege. Događat će vam se spontano iskustvo samopromatranja koje ćete doživjeti jasnije, jer onda postoji samo promatranje, bez pokušavanja. To se događa stoga što praksu promatranja obavlja Promatrajuće Ja, a njegova prisutnost raste sa svakim iskustvom. Naposljetku, nakon dugoročnog autentičnog Rada, samopromatranje postaje vrsta sposobnosti u vašoj psihologiji koja funkcionira sama od sebe. Ono razvija Promatrajuće Ja koje postaje Stvarno Ja, koje opet ima pristup objektivnoj svijesti.

Koji napor je prevelik za ovo?

Podijeljena pažnja je preduvjet i nužnost, ali ona nije samopromatranje. Ne možete promatrati sebe bez podijeljene pažnje, ali samopromatranje je specifična praksa sama za sebe.

Kad govorim o samopromatranju, to se ne odnosi na sjećanje sebe. To su dva vrlo udaljena i vrlo različita iskustva i prakse. Samopromatranje je psihološka vježba istodobnog i objektivnog promatranja unutarnjeg stanja i vanjske stvarnosti. To je vježba koja kroz duži vremenski period i velikom akumulacijom opservacija vodi do stupnja poznavanja sebe i objektivnosti (ne-identifikacije). Pod tim uvjetima može doći do sjećanja sebe. Iskustvo sjećanja sebe jest autentična svijest vašeg pravog sebstva u višoj svjesnosti, s mjerilom i relativnošću.

Nastavljanje prakse dijeljenja pažnje bez da se ona upotrijebi za promatranje sebe je uzaludan napor. Jednom kad možete podijeliti pažnju, jedan dio okrenite psihološkoj praksi Rada koja vas može odvesti dalje od same podjele pažnje. Nije važno bavite li se nekim drugim naporima u Radu, jer ako redovno ne prakticirate psihološke vježbe samopromatranja, unutarnje odvojenosti, ne- identifikacije, Stop-vježbu, vanjsku konsideraciju, nećete postići rast. Kroz napore samopromatranja i podjele pažnje možete verificirati postojanje mnoštva raznih Ja, sna, odsutnosti Stvarnog Ja, i kako je teško zadržati pažnju ma koliko dugo vremena  i  na bilo čemu.  Vanjska  pravila, vanjske  discipline, neće vam pomoći. Ovaj Rad je čisto unutarnji, psihološki, transformacijski Rad. Čak i ako ste bili u školi punoj pravila i discipline, ustanovit ćete da energija promatranja rapidno opada, i to je prirodan događaj.

Prepoznavanje unutarnjeg pridavanja značaja postaje jedan od najlakših aspekata za promatranje, nakon što se proučili i razumjeli od čega se ono sastoji. Ta stanja postaju vrlo očita i lako ih je vidjeti pri samopromatranju. Kad promatrate unutarnje pridavanje značaja, vjerojatno najviše, i najbolje što možete učiniti jest da učinite osobnost pasivnom. Vanjska konsideracija još je daleko na putu Rada. Ali, činjenje osobnosti pasivnom, tj. ne identificiranje s unutarnjom konsideracijom, mora se savladati kako bi se postigla istinska vanjska konsideracija. Sreća ne igra ulogu u ovom procesu. Prvo dolazi znanje. Napor i praksa dolaze nakon znanja, a rezultat može biti stvaranje Stvarnog Ja. Ono što vam treba služiti kao „treća snaga“ ili „podsjećajuća snaga“ jest snažna čežnja za promjenom i još puno više znanja o Radu u Četvrtom putu.

Naravno, taština se može zakačiti za bilo što, ali ono o čemu je ovdje riječ jest ideja Rada da misli dolaze k vama iz različitih izvora – neke možete prepoznati, neke ne, ali svaka misao kao „Zar nisam nešto!“ tek je jedno prolazno Ja. Možete u to povjerovati ili ne, možete se identificirati s tim ili ne, ili možete ignorirati ili ne. Zapitajte se je li osjećaj koji imate STVARAN? Vjerojatno nije, ali ako jest, a vi ustrajete u Radu, brzo ćete ga izgubiti.

Znanje u Četvrtom putu

Znanje u Četvrtom putu znači razumijevanje ideja Rada. Ono zahtijeva i razmišljanje o Radu i praktični Rad. Povećajte napore u stjecanju svih intelektualnih informacija koje želite ili trebate i razmislite o njima. Onda počnite s inicijalnom praksom samopromatranja i neizražavanja svoje negativnosti. Tako započinje proces buđenja…a to je dug proces. Ako ste tek početnik u bavljenju Radom, vjerojatno ne znate koji je vaš „centar gravitacije“ ili „glavna osobina“. Ništa ne pretpostavljajte; sve verificirajte.Čitajte, čitajte, i prakticirajte samopromatranje.

Kada prakticirate samopromatranje, a ono što pokušavate promatrati nestane, za to postoji par objašnjenja. U početku, premda se čini teškim to primijetiti, vaša lažna osobnost (ego) ometat će napore Rada. Lažna osobnost se ne želi mijenjati, a sigurno ne želi biti prepoznata. Neki od naših Ja ne žele biti promatrani. Kada prakticirate samopromatranje, neki Ja naprosto nestanu pod svjetlom opservacije. Na primjer, ako ste ljuti i promatrate svoju ljutnju u  kontekstu znanja Rada, i vidite sebični interes, laž, makinaciju i infantilnost u ljutnji, ona može umrijeti na mjestu. To nije „trebalo bi – ne bi trebalo“ situacija. To je samo jedna od stvari koje se događaju tijekom samopromatranja.

Vaša iskustva daju vam vrlo važnu priliku. Kažete, na primjer: „Emocionalni doživljaj odvojen je od misli koje su taj doživljaj pokrenule“. Misli su samo razni Ja, i jedan od ciljeva Rada jest razlučiti ih od emocionalnog doživljaja kojeg pobuđuju. Iskusiti to spontano predstavlja uvid, a možda i „organsko“ znanje o stanju unutarnje odvojenosti koje vam može pomoći da razumijete prema čemu idete. To je sloboda od identifikacije.

Potrebna je praksa kako bi tijekom samopromatranja zadržali objektivnost. To vam može pomoći da odijelite Promatrajuće Ja od manifestacija vaše osobnosti, odnoseći se prema njima (manifestacijama) kao „tome“, a ne uzimajući ih kao nešto svoje. Na primjer, „to“ (mehanička, automatska osobnost koju smatrate sobom) je iritantno. „To“ se osjeća uspješnim. „To“ je umorno. „Tome“ se ne sviđa. „To“ misli da bi ljudi trebali…“, itd.

Dok  ste  svjesni  „vanjskih  pojava“,  potrudite  se,  s  podijeljenom  pažnjom,  da

„Promatrajuće Ja“ pasivno registrira sve što je promatrano, možda tek podsvjesno osjećajući vaša unutarnja stanja. Drugim riječima, promatrate sebe dok s nekim razgovarate, a Promatrajuće Ja naprosto registrira da se osjećate neugodno. Pustite neka se događa i osvrnite se na to kasnije. Zapamtite da ono što promatrate, tj. manifestacije vaše lažne osobnosti, niste vi. Te manifestacije sastoje se od stečenih stavova, mišljenja, sviđanja, nesviđanja, slika i zamišljanja, rutinskog ponašanja i rutinskih misli, a sve to usađeno je u vas bez vašeg svjesnog sudjelovanja. Ništa od ovog nije stvarni dio vas. Kad to znate, Promatrajućem Ja postaje lako biti objektivnim. Ono što se promatra niste stvarni vi. Stvarni vi nalazite se iza promatrača. Stvarno Ja nastaje samopromatranjem, i stječe svijest i volju. Odbojnici nisu ovdje na djelu.

Odbojnici

Odbojnici su psihološki vakuumi između kontradiktornih Ja koji brane uočavanje nesklada između njih i nedostatak jedinstva u vlastitom biću. Ono omogućuju način ponašanja gdje osoba može sebe smatrati dragom individuom, iako tuče svog psa, napada partnera ili ignorira djecu.

Stvarna vanjska konsideracija (vanjsko pridavanje značaja) je napredan Rad, ali studenti to mogu ČINITI, makar izvana. Većina ostalih praksi rada odnose se na NE činjenje, tj. NE izražavati vlastite negativnosti, NE biti mehaničan, ili se odnose na druge aspekte unutarnjeg Rada.

Vanjska konsideracija je esencijalna za razvoj bića. Ona je i nusproizvod napretka i esencijalni element u razvoju osobe u Radu.

To nije prakticiranje „ljubaznosti“ prema drugima i glumljenje ugodne osobe, blaženog smiješka, itd., nego je ta i ostale prakse Rada čvrsto usađena u objektivnoj moralnosti. U  prirodnom napretku  Rada, posjedujući djelotvorno Promatrajuće Ja, počinje se uviđati sve loše djelovanje unutarnjeg pridavanja značaja (unutarnje konsideracije). Nakon dugoročne opservacije počinjete uviđati da su sve vaše akcije u vanjskom svijetu motivirane sebičnim interesom; čak i one koje se izvana čine velikodušnima podsvjesno, mehanički traže priznavanje zasluge, poštovanje i nagradu.

Kad počnete osjećati nestvarnost i nezrelost koje prožimaju sve aspekte unutarnje konsideracije, a u cilju razvoja bića, takve manifestacije počinju otpadati. Tada više ne možete ući u prostoriju punu ljudi osjećajući se nesigurno, a da niste

svjesni kako je takvo ponašanje mehaničko i zagađeno svojstvima baziranima isključivo na unutarnjoj konsideraciji. To ćete osjetiti mimo vašeg psihološkog funkcioniranja na razini sna na kojoj, kao i svi ostali u prostoriji, tražite samopotvrđivanje. Rastvaranje tih Ja unutarnjeg pridavanja značaja podiže vas na drugu razinu svijesti i izuzima vas iz struje socijalnog momentuma i mehaničnosti.

Počinje se promatrati pasivno, izvana i iznutra, i počinju se zapažati kontradiktornosti između vanjskog ponašanja i unutarnjih stanja i primjećivati da je unutarnje stanje uvijek neka varijacija sebičnog interesa: potreba da se bude primijećen, cijenjen, pažen, želja za razumijevanjem, za posjedovanjem sposobnosti koje drugi cijene, potreba da se bude u pravu, osjećaj zbunjenosti i nesigurnosti ako te potrebe i želje nisu zadovoljene; hvalisanje i kočoperenje taštine, podmukla pohota kod flerta; glumljenje da vam je stalo onda kad nije; glumljenje da slušate onda kad je vaš um negdje drugdje; manipulacije i neautentično djelovanje u svim varijacijama. Unutarnja konsideracija uvijek je zaokupljena time kakav dojam ostavlja. Samo ponekad je riječ o taštini. Vanjski izgled, položaj, primjereno poštovanje, zasluge, status, cijenjenost – sve su to osnovne emocije unutarnje konsideracije.

Samo promatranjem, verificiranjem i radom protiv unutarnje konsideracije može se početi dolaziti do točke u kojoj nije svaka misao i akcija motivirana sebičnim interesom. To može biti početak stvarne vanjske konsideracije. Ona se ne događa fokusiranjem ISKLJUČIVO na misli i mišljenja drugih. Događa se zbog toga što oslobođenost od sebičnih interesa u našoj psihologiji otvara prostor za jasno viđenje i sposobnost svjesnog djelovanja u danom trenutku.

Kakva god akcija proistekla iz vanjske konsideracije (vanjskog pridavanja značaja), ni jedna ne zahtijeva da bude cijenjena, čak ni prepoznata. Takve potrebe pripadaju unutarnjoj konsideraciji (unutarnjem pridavanju značaja). Vanjska konsideracija nema nikakve veze s dobivanjem nečega, pa ni priznanja, razumijevanja, poštovanja, zasluge ili nagrade za sebe. Zato je istinska vanjska konsideracija suprotnost slabosti. Nema slabosti u sposobnosti da se djeluje svjesno i nesebično. Zapravo, potrebna je velika snaga kako ne bi bili stalno opsjednuti sobom. Potrebna je hrabrost i prihvaćanje neophodne patnje, i oslobađanje sebe od nepotrebne patnje kako bi probili put kroz psihološke prepreke unutarnje konsideracije. Ako uspijete, podigli ste razinu Bića.

Ako prakticirate istinsku vanjsku konsideraciju, nitko vas ne može iskoristiti, niti izazvati ikakav učinak ismijavanjem.Taština, strah, elementi moći, ne postoje u vanjskoj konsideraciji, pa stoga ne mogu ni biti napadnuti. Postići ćete dimenziju neovisnosti o vanjskom svijetu i tiraniji pogrešnog rada vaše psihologije.

Motiv za činjenje usluge prijatelju u vanjskoj konsideraciji jest potreba vašeg prijatelja. Ako prijatelj ne cijeni vašu uslugu ili je spolja odbacuje, to nije refleksija na vaš autentični motiv i neće predstavljati uvredu. Da se poslužim vašim primjerom: kuhati vašoj ženi omiljeno jelo može izgledati kao vježbanje

vanjske konsideracije. Ali ako ona ne treba jelo, nego vašu pažnju umjesto sati koje ste potrošili kupujući i kuhajući, to nije stvarna vanjska konsideracija. Dali ste joj ono što ste VI željeli dati, umjesto onog što njoj treba. Umjesto da vas to ljuti, trebalo bi vas motivirati da otkrijete što ona treba i da joj to date bez očekivanja nekog posebnog rezultata. Vanjska konsideracija ne uzima u obzir svoje vlastite potrebe. Ona je zaokupljena potrebama drugih, a to je manifestacija više svijesti.

U suprotnosti s vašom idejom o ispitivanju vanjske konsideracije sa „sebične točke gledišta, s aspekta prve linije Rada“, mora se reći da se prva linija Rada SVA odnosi na ogoljavanje od sebičnosti. To nije „pokušaj, dok smo u domeni lažne osobnosti,…fokusiranja na misli i mišljenja drugih“. Za početak, lažna osobnost i vanjska konsideracija ne mogu koegzistirati. A fokus vanjske konsideracije nije na mislima i mišljenju drugih, nego na njihovim potrebama. Ako drugi ne pokazuju poštovanje, čak ni priznanje, vi ne možete zaključiti da ste promašili, jer nemate zahtjeva prema njima. Zaključiti kako prema njima niste primijenili vanjsku konsideraciju zato što im niste dali ono što trebaju, može biti djelomično točno. Vanjskom konsideracijom znali bi što oni trebaju prije djelovanja, a čak i ako djelovanje ne pokaže učinak, niste promašili jer je motivacija bila autentična.

Tako, u Radu se učimo prakticiranju vanjske konsideracije čak i kad ne znamo kako, baš kao što se od nas traži prakticiranje samopromatranja koje tek treba naučiti. Ali, stići od samopromatranja do stvarne vanjske konsideracije je dug, težak proces čišćenja sebe od pogrešnog djelovanja mehaničnosti ili sna. U međuvremenu, svaki pokušaj vanjskog pridavanja značaja će vas prosvijetliti i počet ćete uviđati kako je razina Bića vrlo daleko.

{STUDENT: Kako mogu usaditi sklonost za Radne Ja koji se u meni pojavljuju kao nametljivci?}

Takvi osjećaju su prirodni na početku Rada. Promatrajuće Ja nema snage osim za promatranje, i počinje se gubiti poznati osjećaj sebe prije nego što je nastalo nešto drugo što će ga zamijeniti. „Načini koji su poznati i udobni“ za vas, mehanični su i uspavani. Jeste li to vi kakvi želite biti? Čini se pogrešnim „kloniti se“ tog poznatog sebe jer ste identificirani sa sobom. Vi sebe poznajete samo onakvima kakvi ste oduvijek bili.

Osjećanje otpora prema Radu je uobičajeno iskustvo. Osjećaj gubitka koji imate je stvaran. Postoji stvaran gubitak, gubitak ega i osobnosti, i poznatog osjećaja sebe. No to je neophodno kako bi se izgradilo istinsko sebstvo na novoj, autentičnoj osnovi.

Radni Ja osporavaju ono što ste oduvijek poznavali kao „sebe“, ali oni dolaze od vas, u vama su, pa i kad su uspavani oni su više vaše stvarno sebstvo nego ijedna imitacija ili pretvaranje. Svrha rada je promjena. Je li to vaš cilj? Onda morate promijeniti svoj „odnjegovani osjećaj sebe“. Ako se želite BAVITI radom, morate nastaviti s praksom. Budite pasivni prema otporu lažne osobnosti. Očekujte to i

samo promatrajte. Promatrajte kako se osobnost ne želi mijenjati, ne želi praviti nikakve napore, naročite ne one koji eliminiraju njeno postojanje.

Dugim procesom samopromatranja akumuliraju se Radni Ja. Postupno ćete postići osjećaj autentičnog sebstva (nasuprot imitaciji i pretvaranju).

Tako, ovo je dio „intencionalne“ ili „neophodne patnje“, to jest žrtvovanja lažne osobnosti, što je uvijek na neki način bolno, u cilju postizanja stvarnog sebstva koje je istinitije i u kojem nema pretvaranja.

{STUDENT: Kako mogu opet početi s Radom na dosljedan način?}

Počnite procjenjujući svoj cilj. Ako je vaš cilj psihološka evolucija, tj. mijenjanje sebe, onda ćete alat za takve napore naći u psihološkim praksama Rada, najbolje izraženima u Nicollovim „Komentarima“ . Kontemplirajte kozmologiju ako hoćete, ali pažnju fokusirajte na samopromatranje. Svaki napredak u Radu započinje samopromatranjem i podjelom pažnje.

Ako hoćete, koristite jednostavne podsjetnike za promatranje, npr. stavite sat na drugu  ruku,  itd.     Ako  trebate  treću  snagu,  odredite  svakodnevno  čitanje

„Komentara“. Rodney Collin podsjeća nas da „znamo ono što znamo“. Zapamtite

što ste verificirali.

Možete potpuno razumjeti kako podijeliti pažnju, kako promatrati sebe, ili bilo koju drugu praksu Rada, a da ne znate što ćete naučiti i kako će to znanje utjecati na vas. Netko može prakticirati samopromatranje i posebno promatrati taštinu , što će ga natjerati da se osjeća malim i plitkim, zbunjenim i paranoičnim da ne bude otkriven i ponižen; tada uskače opravdavanje, a ako ostanete na promatračkoj razini samo ćete vidjeti još više pogrešnog rada, i odjednom ćete spoznati da nijedno od tih promjenjivih Ja nije stvarno. Onda, tko ste vi? Što je stvarno, a što nije? To ne možete vidjeti unaprijed, i za svaku osobu će to biti ponešto drugačije iskustvo.

Za ispravno bavljenje Radom morate znati koji vam je cilj i razumjeti što se od vas traži. Također, morate razumjeti svrhu praksi koje su vam dane. Ne podcjenjujte napomenu o „poznavanju sebe“, cijela svrha ovdje je razlučiti stvarno od lažnog. Sav napredak u Radu zasniva se na znanju o sebi.

Promatrajući Ja stvaraju ono što Rad naziva Zamjenikom upravitelja. Stalnom praksom i verificiranjem ideja Rada, Promatrajuće Ja stječe jasnoću uvida. Te verifikacije stvaraju psihološko sredstvo, 'organ percepcije', koji daje stalnu priliku da na sve gledate s razumijevanjem verificiranim Radom.

Naravno, od nijednog studenata se ne očekuje da djeluje na razini bilo kojeg drugog studenta. Ovo je vrlo osobno, delikatno iskustvo.U skladu s tim, ako dam za vježbu npr, uočavanje laži, svaki će student odgovoriti na stupnju razumijevanja i bića na kojem se trenutno nalazi. Za neke to mogu biti odgovori u

rasponu od „Ja nikad ne lažem“, „Ne mogu napraviti tu vježbu“, do „Uvidio sam da stalno lažem, preuveličavajući i manipulirajući riječima da bih laskao sebi, da bih hranio slike koje imam o sebi; stalno se izvana ponašam prijateljski iako me skoro sve izluđuje; pravim se da volim ljude koje ne volim; pravim se da razumijem stvari kako nitko ne bi primijetio da nije tako; a ovo znanje je razbilo iluzije lažne osobnosti i oslobodilo me“.

Ponekad je Rad postupni razvoj. Ponekad je to iskustvo koje mijenja um. Ako se nastavi, obično nema nikakve dosljednosti u načinu na koji se nastavlja, sve do određene točke. Kako god, Četvrti put sastoji se od vrlo specifičnog znanja, praksi i preciznih informacija, bez natuknica i indicija.

Mislim da je „psihološki integritet“ savršen izraz za cilj Rada. Dok nemate kontekst ili razumijevanje cilja, nemojte se fokusirati na samo jedan aspekt Rada. Ali ako već znate da je cilj psihološki integritet, koju još motivaciju trebate?

Ipak, postoji početna točka Rada, a to je samopromatranje koje je kamen temeljac svakog daljnjeg razvoja. To je praksa koja će se nastaviti do u beskraj, i esencijalno je obavljati je ispravno. Ona zahtijeva prakticiranje i ponavljanje, i mora se odvijati tijekom cijelog procesa Rada. Uz stalno prakticiranje samopromatranja, koje se mora naučiti, razmatrat ćemo i druge ideje  Rada, druge prakse i srodne teme. Razvojem u Radu počinjete gledati drukčije, vaše se prilike mijenjaju i otvaraju nove perspektive; postaju dostupne nove razine razumijevanja. To ne dolazi samo od sebe, mora se raditi.

{STUDENT: Možete li detaljnije objasniti ideju o mijenjanju onoga što se promatra?}

Svrha samopromatranja je da vam razjasni kako radi vaša vlastita psihologija. Ako ga prakticirate i počinjete „vidjeti“ pogrešan rad u sebi, poželjet ćete to promijeniti; ipak, za vrlo dugo vrijeme je promatranje sve što možete učiniti. Vidjet ćete san, mehaničnost, stečene osobine, unutarnje pridavanje značaja sa svim aspektima, mnoštvo raznih Ja, laganje, opravdavanje, taštinu, zamišljanje, slike, itd.

Frustrirajuće je vidjeti sve to, ili bilo što od toga, a ne biti sposoban promijeniti taj pogrešan rad koji promatrate. Ali, promatrajući Ja se akumuliraju. Oni postižu jasnoću i snagu, i u konačnici vam daju odlučnost da mijenjate vlastiti pogrešan rad.

Ponekad i samo ponavljano viđenje iste manifestacije pogrešnog rada lažne osobnosti umanjuje njenu snagu. Naposljetku, Promatrajući Ja nisu identificirani s onim što se promatra. Akumulirajući se, oni oduzimaju snagu identifikacije, slabe njen stisak, u konačnici vam dajući dovoljno volje za odvajanje od pogrešnog djelovanja.

Ponekad možete vidjeti kako snaga i dubina vašeg prosvjetljenja poništava pogrešan rad u vama. On nestaje, raspada se, mrvi u prašinu, prestaje postojati, samo zato što ste ga jasno uvidjeli i znajući da TO NISTE VI.

Međutim, to je rijetkost. Češće se događa da zadatak razrješenja od pogrešnog rada vlastite psihologije zahtijeva odlučne i opetovane napore. To su super- napori, daleko na putu autentičnog, objektivnog samopromatranja. U ovoj točki Rada bilo bi prerano probati s tim. Morate naučiti više ideja Rada, koje su znanje, i postići više razumijevanja kroz proučavanje i praksu prije nego steknete pravi alat za primjenu u činjenju super-napora.

Kod samopromatranja uočite: - da imate puno Ja, puno kontradiktornih – uočite uobičajeno ponašanje, položaje tijela, tikove, stavove, izreke – verificirajte san – verificirajte mehaničnost – posebno uočite Negativne Ja.

Uočite učestalost ovih pojava: ljutnje, iritacije, kritiziranja, depresije, frustracije, dosade, nestrpljenja, ogorčenja, razdražljivosti, natjecateljstva, negativnog unutarnjeg govora, klevetanja, samosažaljenja, očaja, beznadnosti, nasilnosti – Uočite njihovu učestalost – pratite ih do korijena u svojoj psihologiji – Uočite uobičajene Ja koji uvijek govore iste stvari – Prepoznajte mnoštvo raznih Ja u sebi – Shvatite da ono u vama što to može uočiti jest vaše odvojeno „ja“ - Pokušajte odmah na početku shvatiti da to odvojeno „ja“ NIJE jedno iz mnoštva raznih Ja – Promatrajuće Ja mora stalno promatrati sve što Rad naučava – Pokušajte osobnost održati pasivnom – Prakticirajte unutarnju odvojenost – Govorite manje – Zapamtite svoj cilj – Svakodnevno pamtite Rad

Kod unutarnjeg pridavanja značaja promatrajte: opravdavanje, tj. davanje uvijek sebi za pravo – potrebu za pažnjom – želju za poštovanjem – brigu o tome što drugi misle o vama – osjećaj uzbuđenja zbog društvenog uspjeha – osjećaj razočarenja ako uspjeh izostane – stalno razmišljanje kako ste to teško postigli – osjećaje superiornosti i inferiornosti – nervozu – uvrijeđenost jer niste dobili željenu pažnju ili vrednovanje – neiskrenost – osjećaj odbačenosti – osjećaj nesigurnosti – zabrinutost.

Rad kaže da primijetite laganje, neskriveno nepoštenje, davanje krive slike o sebi, obično tako da laskate, pravite se da slušate, pravite se da razumijete; glumljenje zainteresiranosti ili brige jer je to u vašem interesu, laganje o vašem statusu, znanju, zaslugama, manipuliranje istinom kako bi se prikazali u boljem svjetlu, preuveličavanje, identifikaciju, lažnu osobnost, slike, zamišljanje, i taštinu (fizičku, intelektualnu, taštinu oko novca, pozicije, moći, iskustva, seksualne privlačnosti, postignuća, zasluga, važnosti, posebnih privilegija ili tajnog znanja ili osjećaja superiornosti nad drugima iz bilo kojeg razloga). Samosažaljenje je naličje taštine. Napravljeni su od iste tvari.

Kada ste sve ove stvari vidjeli u sebi, za sebe, počinje buđenje. Kad taj trenutak dođe, vidjet ćete da stanje uspavanosti i mehaničnosti vlada svima, uključujući i vas. Tijekom ovog perioda promatranja nema mnogo toga što biste mogli poduzeti da promijenite promatrano. To je frustrirajuća faza i prolazi sporo. Što

više promatrate, Promatrajuće Ja postaje prisutnije i snažnije. Češće i jasnije ćete uviđati i verificirati i više nećete željeti manifestirati uspavanost i mehaničnost. Vaša volja za svjesnošću, intencionalnošću i djelovanjem s integritetom bit će primarna snaga koja će vam pomoći da se riješite pogrešnog rada vaše psihologije. Jednom kad je emocionalni centar pročišćen od pogrešnog rada, moguć je rast u svjesnosti.

Jednom, dok sam čekala u dugom redu u trgovini, snimila sam nestrpljenje. Baveći se Radom, prepoznala sam nestrpljenje kao negativnu emociju, ali tko ne bi bio nestrpljiv stojeći u dugom, sporom redu kad mu se žuri. Srećom, morala sam stajati u redu toliko dugo da sam bila u stanju promatrati neke stvari oko nestrpljenja. Prvo sam, kao što rekoh, uočila negativnu emociju. Znam da su negativne emocije pogrešan rad emocionalnog centra, ali nisam mogla učiniti ništa do promatrati kako se negativnost širi u mišljenje negativnih misli o bilo čemu, i promatrati uzrujan, iziritiran instinktivni centar – uzdisanje, premiještanje s noge na nogu, cupkanje, podizanje obrva, nepravilno disanje, grimase, savijanje vrata i ramena, i drugo. Ubrzo sam, iako u stanju vraćati se uvijek iznova u poziciju promatrajućeg Ja, bila potpuno zaražena svim negativnim, a red se kretao sporije!

Odjednom sam s kristalnom jasnoćom uvidjela (tj. Promatrajuće Ja je uvidjelo) koliko je to otrovno stanje nestrpljivosti apsurdno i uzaludno rasipanje energije i pažnje. I nadalje, besmisleno. Moje nestrpljenje sigurno nije učinilo da se red kreće brže. Samo je učinilo jadnim vanjsko i unutarnje iskustvo čekanja. I uvidjela sam da se ponašam kao razmaženo dijete koje pobjesni jer nije po njegovom. „Osjetila“ sam gorak okus negativnosti, i nije mi se svidio. Uvidjela sam da je negativno Emocionalno Ja nestrpljivosti prošlo nezapaženo i zarazilo ne samo moje stanje, nego i drugih ljudi, „prigovarajući“ verbalno i neverbalno. To je nešto što Stvarno Ja ne bi htjelo učiniti. Vidjela sam i osjetila pogrešnost (pogrešan rad). Vidjela sam blesavu, plitku, besmislenu nemoć. Uvidjela sam laž da je bilo opravdanja za takvo ponašanje i preuzela odgovornost. To je bilo bolno za lažnu osobnost koja se osjećala poniženom. Nestrpljivost je umrla u svjetlosti tog shvaćanja. Osjećala sam se kao transformirana osoba, okus Stvarnog Ja. A onda, neočekivano, opet sam vidjela nešto što ne bih u svom uobičajenom stanju. Vidjela sam sve elemente svog dana, tjedna, godišnjeg doba, vremena i neočekivanosti, koji su se složili tako da se nađem ovdje (u redu, čekajući) i sad. Vidjela sam da je trebalo stotine elemenata samo u mom vlastitom danu i mom vlastitom rasporedu kako bih se našla „ovdje, sad“. I da svaka pojedina osoba ima svoje elemente koje ih dovode „ovdje i sad“…i ispred mene. Erupcija rasvjetljujućeg uvida u ono što se sve zahtijeva od Univerzuma, sve te tisuće povezanih elemenata u prostoru i vremenu kako bi se koordinirale okolnosti onako kako meni najviše odgovara. Uvidjela sam kako je krajnje apsurdno imati takve zahtjeve. Porazilo me kad sam uvidjela kako sam smatrala sebe toliko važnom da sam očekivala da se cijeli svijet aranžira tako da mi ne bude neudobno, ili čak da mi se prilagodi.

Zahvaljujući tom iskustvu, verifikaciji koju sam dobila kroz njega, i razumijevanju, došlo je do trajne promjene u meni. Od tada više nisam bila nestrpljiva čekajući bilo što ( već više od petnaest godina). Nema više negativnosti, nađem neki produktivan način da upotrijebim to vrijeme ili samo strpljivo čekam. Zamislite sad težinu jednog malog Negativnog Ja nestrpljivosti, njegovu moć i utjecaj, i nepotrebnu patnju koju uzrokuje. Sad zamislite kako je biti slobodan od tog pritiska. To je slatka sloboda.

Ako vjerujete u ovu ideju i namjeravate podijeliti pažnju i promatrati se, otkrit ćete da postoji nešto u vama što može VIDJETI (promatrati). Praksom samopromatranja stvara se prisutnost Promatrajućeg Ja. Promatrajuće ja ima Radnu memoriju koja se puni verifikacijama ideja Rada, slikama koje imate o sebi, snimcima zamišljanja, lažne osobnosti i pogrešnog rada.

Promatrajuće Ja postaje sjedište „Zamjenika“, stalne funkcije koja prima impresije iz unutarnjeg i vanjskog života, na razini razumijevanja informiranom idejama Rada.

Promatrajuće ja također informira Stvarno Ja, koje raste iz tog razumijevanja i stječe snagu kroz praksu i definiciju, nasuprot Imaginarnom Ja. Stvarno Ja formira se na račun, ili eliminacijom stečene osobnosti (lažne osobnosti ili ega).

Stvarno Ja nastoji vršiti kontrolu nad osobnošću kako bi bila autentična, kako bi se pogrešan rad zamijenio ispravnim. Ako se lažna osobnost promatra, proučava i radi se protiv nje, ona gubi snagu, odbija funkcionirati i naposljetku se rastvara, nestaje, a zamjenjuje je pravo sebstvo – probuđeno, intencionalno, s unutarnjom slobodom, autentično, jedinstveno, pročišćeno od labirinta pogrešnog rada, sebičnih interesa i negativnih emocija.

Stvarno Ja može znati, ono je povezano s višom svjesnošću, objektivnom svijesti. Ono ima cjeloviti integritet i sadrži smisao i ispunjenje vašeg postojanja.

{STUDENT: Ponekad dok prakticiram samopromatranje osjećam da previše mislim o sebi. Postoji li ikakva opasnost da samopromatranje postane samo- apsorpcija?}

Da, postoji opasnost, ako se samopromatranje ne obavlja nekritički. Možete postati beskrajno fascinirani onim što promatrate i da se nikad ne pokrenete dalje od te točke.

Kao odgovor na pitanje, citirat ću Nicolla („Ne mislite li da Rad čini čovjeka vrlo zaokupljenim samim sobom?). Nicoll: „Upravo suprotno. On vas odmiče od tog samozadovoljnog, egocentričnog gledanja na sebe. Čini da zaista razmišljate kako niste ništa od onog što ste mislili da jeste.“

{STUDENT: Puno se govori o naporu, patnji, radu i trpljenju unutarnje i vanjske nelagode. Postoji li ikakvo mjesto za radost tijekom putovanja kroz Rad?}

Iskustvo o kojem govorimo događa se kad počne istinsko samopromatranje. Sve što možete napraviti jest promatrati, bez snage da promijenite ili utječete na promatrano. To je frustrirajuća faza. Ne možete napredovati bez da prođete kroz nju.

Sigurno da postoji radost u radu. Nažalost, morate raditi kako bi je postigli.Kad postignete određenu odvojenost od svoje mehanike i kad u određenoj mjeri možete promijeniti ono što promatrate u sebi, iskusit ćete oslobođenje koje je radosno.

Biti kritičan jest negativna emocija u akciji. Ne vjerujte to, samo promatrajte. Prerano je da bi znali odakle dolaze takvi Ja. Jedini način da saznate i da se oslobodite je nekritičko, objektivno samopromatranje. Nakon duže prakse, i verificirajući za sebe svoj tip tijela, svoje osobine, svoju alkemiju, imala sam se mnogočemu smijati. Postaje lakše to činiti uz vrstu odijeljenosti doživljenu kroz unutarnju odvojenost.

Počnite s jednom stvari. Najbolja stvar za početak ovog Rada je samopromatranje. Taj proces pokazat će vam kako biti odgovoran, najprije prema vlastitom cilju. Ako ste u stanju promatrati više, vaša želja za odgovornošću će se povećati. Postavite male ciljeve na početku. U jednom trenutku primjerenom razvoju Rada otkrit ćete da ste razvili nesklonost prema  neodgovornom ponašanju i posljedicama koje iz njega proizlaze.

Objektivno promatranje informirat će vas o prirodi i izvoru neodgovornosti. Učenje kako ispravno upotrebljavati emocionalni centar dat će vam sposobnost da ne budete neodgovorni. To je dug proces. Budite strpljivi.

Sljedeće je odgovor na poruku studenta u vezi njegovih opservacija:

Voljela bih da razmotrite mogućnost da vaši Ja promiču prebrzo da bi mogli ščepati individualne Ja i zadržati ih dovoljno dugo kako bi ih bili u stanju točno promotriti. Voljela bih isto tako da razmotrite mogućnost da je možda u pitanju značajka straha. Zapamtite da činjenje osobnosti pasivnom može zahtijevati od pasivnog tipa da postane aktivan. Samosažaljenje je samo naličje taštine. Dakle, to može biti izgovor za nepoduzimanje stvarnih napora. Nema istinskog promatranja kod samosažaljenja.

Uz „normalni“ pogrešan rad svake mašine, kod vas je možda u pitanju i značajka straha koja može prouzročiti još više emocionalnih disfunkcija i osjećaj usamljenosti, jer strah neće poduzeti emocionalni rizik i stoga sprječava autentični emocionalni odnos. Također, (strah) može hraniti vašu potrebu za umirenjem kako bi se osjećali ugodno.

Vi već dosta vidite. Identificirali ste Ja taštine, i lijenost. Što ih više snimate, manje ćete htjeti trpjeti bol i pogrešan rad koji stvaraju.

Vrlo dobro opažate elemente sebičnih interesa u vašem davanju komplimenata. Premda, mislim da ćete pri pobližem proučavanju otkriti kako Ja sebičnih interesa nije bilo stvarno Ja motivacije. Mogu zamisliti da ste zaista bili zahvalni i da ste to izrazili vanjskom konsideracijom. Drugo Ja koje je osjećalo samovažnost bilo je vjerojatno samo automatsko Ja vaše samosažaljive lažne osobnosti, stečena navika da mislite o sebi na određeni način.

Radite na emocionalnom centru najprije odbijajući identifikaciju sa svakom negativnom emocijom koja se pojavi u vama. Vi nazivate sebe lijenim, a ipak ste naporno radili da postanete odvjetnik, i nastavili raditi, ako ne naporno, onda bar postojano. To ne negira mogućnost značajke skitnice, ali mislim da je u vašem razvoju prerano da bi radili tipiziranje tijela i sebi pripisivali značajke.

Ako osjećate da emocionalno gladujete, morate razmisliti o tome da  nemate pristup do funkcionalnog emocionalnog centra. Čak i obični ljudi koji se ne bave Radom imaju neki emocionalni život koji ih hrani.

Što hrani vas? Što je vama slatko u životu: životinje, biljke, djeca, glazba, priroda, bliski osobni odnosi? Ako osjećate da emocionalni centar gladuje, HRANITE SEBE POZITIVNIM EMOTIVNIM UTISCIMA. Molim vas nemojte se kažnjavati. To je samo daljnja identifikacija sa sobom. Nastavite s promatranjem  i prakticirajte unutarnju odvojenost. Ako osjećate „teror“ stanja koje promatrate brzo ćete zapeti u identifikaciji, bez izlaza. Ako možete promatrati svoja psihološka  stanja  kakva  jesu  i  reći  „ovo  je  samo  moja  mehanika  na  djelu“,

„ubacuje se moja značajka taštine“, „značajka skitnice izbjegava rad“, “značajka straha traži umirenje“, onda se možete početi odvajati od negativnih emocija zakačenih za promatranje.

Kada objektivno promatrate bilo koji aspekt svoje psihologije, npr. taštinu, kada promatrate opetovano i u svim njenim manifestacijama, počet ćete spoznavati da te akcije niste VI. One ne izražavaju istinu o vašem Stvarnom Ja. Uvidjet ćete jalovost i nedostojnost traženja vlastite vrijednosti izvan vas prijetvornim laskanjem i poštovanjem od drugih. Rasti ćete do razine kada vam se ne neće sviđati ta nezrela ovisnost o mišljenju drugih o vama. Stvarno ja koje se oblikuje samopromatranjem počet će se pojavljivati na mjestu taštine ili „skitalaštva“. Ono u vama što „zna da zna“ neće trebati vanjske verifikacije.

Predlažem da nastojite učiniti svoja unutarnja Ja pasivnima i tihima koliko god je moguće, tako da možete vidjeti. Ako se razni Ja i bljeskovi stanja još uvijek kreću prebrzo za točno promatranje, pokušajte posegnuti za jednim određenim promatrajućim Ja i zadržati ga, puštajući sve drugo da prolazi dok ga istražujete onoliko koliko možete.

Zapamtite da je taština na latinskom „vanitas“, a to znači „prazno“. Vi niste prazni.  Vi  vidite  bar  neke  vrijedne  stvari,  stoga  možete  primijeniti  Rad  na

materijal koji imate. „Što god možete učiniti, ili sanjate da možete, započnite. Odvažnost ima u sebi genij, moć i magiju.“ (Goethe).

Ja taštine i unutarnjeg pridavanja značaja (potreba da se osjećate atraktivnim) samo su dio pogrešnog rada koji promatrate u odnosu na „lijepe žene“. To je također i distorzija seksualne energije zvana Infra-seks, nerazumijevanje, teror i gađenje prema seksu, obustavljen spolni razvoj ili degeneracija, seksualne abnormalnosti, nerazvijena spolnost, sve perverzije, abnormalna seksualna želja ili apstinencija, nezainteresiranost za seks, pretjerivanje koje  vodi unutarnjoj degeneraciji, rasipa energiju i stvara disharmoniju između seksa i ostalih strana života. U slučaju tek vjenčanih, takva aktivnost malo iznenađuje. Svakako, vrlo je raširena, kao što znate. Ona će uništiti mogućnost dobrog braka i pokvariti vaše radne napore.

Baviti se podjelom pažnje koja nije ciljano usmjerena na samopromatranje jest gubljenje vremena. Podjela pažnje može biti predmet fascinacije, i puno ljudi će poželjeti ostati u toj fazi dječjeg vrtića, radije nego da primijene na sebi ono što su učili.

{STUDENT: Prakticirajući samopromatranje, objekte opservacije još uvijek u potpunosti vidim kao „sebe“, odnosno osobno Ja koje smatram pravim sobom. Mogu donekle postići nepristranost i odsutnost kriticizma pri promatranju, ali nemam jak osjećaj „unutarnje odvojenosti“. Zapravo nemam osjećaj novog, promatrajućeg sebe. Griješim li?)