Ne postoji "mi koji smo dobri i oni drugi koji su zli".
Postoji čovjek, i čovjek uvijek ostaje čovjek, u svoj svojoj ljepoti i sa svim svojim (ljudskim) slabostima.
Postoje ljudi koji se savršeno znaju služiti svojim razumom, ali tako da su toliko slobodni i svoji da čak ni njihova vlastita pamet ma koliko napumpana izvana, ne upravlja njima već oni njome.
Postoje ljudi koji su svojim srcem od same ljubavi u stanju zaraziti i druge, i zato imaju moć koja oslobađa i iscjeljuje.
Postoje ljudi koji se ne usude reći i poduzeti bilo što „protiv“ bilo čega i pri tome zaboravljaju da se mnoge nepravde zbivaju i traju upravo zato što se samo šuti, gleda i ne poduzima ništa.
Postoje ljudi koji šute i nadaju se da će „sve doći na svoje“, da će se nešto samo po sebi dovesti u red, pa strpljivo čekaju ili trpe onoliko dugo koliko je njima osobno dobro ili podnošljivo.
Postoje ljudi koji zatvaraju oči pred negativnostima i bolnim slikama jer ugodnije je gledati samo lijepe prizore i vjerovati u snagu pozitivnog mišljenja.
Postoje ljudi koji bi rado nešto, nešto bi, a ne znaju odakle započeti.
Postoje ljudi koji su nekad vjerovali u nešto ili nekome, pa su izgubili vjeru ili povjerenje i ne usude se više vjerovati.
Postoje ljudi koji aktivno djeluju i stvaraju i preuzimaju odgovornost, ali su istovremeno prihvatili i žive s kompromisima koji ih ne vode ka ostvarenju njihove vizije o istinskoj sreći. Iako imaju sve uvjete da budu sretni.
Postoje ljudi koji su jednom davno bili povrijeđeni i slomljeni ili odbačeni, i još uvijek se ne znaju iskobeljati iz samostvorene zloće, zajedljivosti, podrugljivosti ili opsesivnog iživljavanja nad drugima, ne znajući da tako nastavljaju trovati jedino svoj karakter i svoje odnose.
Postoje ljudi koji imaju osjećaj za ostale ljude i znaju kazati pravu riječ u pravo vrijeme, jer imaju sluha, kako, kada i kome se što treba reći i kome se obratiti.
Postoje ljudi koji vjeruju da nema toga što čovjek čovjeku ne bi mogao oprostiti, koji zrače ljubav i slobodu.
Postoje ljudi ............. ........................... ....... ............................ ............................. .............. .......................................
I ne želim sada reći kako se svi trebamo zagrliti i voljeti i da ćemo tako urediti svijet...
Ali želim reći da i oni „najgori“, „najzločestiji“ , „negativci“, kada im se dogodi ljubav postaju dobri i sveti i savršeni. Koliko god to kičasto zvučalo...
A oni koji su već i u vremenu čežnje, traganja ili „čekanja“ da im se ostvari bili dobri i ljubavni, oni... kada im se ljubav desi, stvaraju čuda.
Pitanje: Kakav si čovjek i kakav želiš biti...
I imaš li hrabrosti živjeti to...
bglavac
irida
edin.kecanovic
