Kada ti se pogled doista razbistri, u stanju si vidjeti programiranost i automatizam u reakcijama, kako kod sebe, tako i kod drugih ljudi.
Kada je tvoj unutarnji pogled poput filtera kroz koji prolazi samo ono što ima vrijednost za tebe, onda sve ostalo blokiraš ili izdvajaš kao bezvrijedno ili to uopće ne vidiš.
Programiranost u ponašanju je učestalo ponavljanje jednog te istog uzorka, nastalo iz osobnog ili nametnutog kriterija da bi jednom postalo gotovo nesvjesno.
Ponekad automatizam opstaje i zbog vjerovanja kako će se ponavljanjem postići pozitivna promjena. Moguće. Kao što je moguće (zapravo sigurno) da će se promjena dogoditi i bez ponavljanja.
Tek kad poput zavjese, otpanu kriteriji i predrasude, i kada dostizanje osobne koristi više nije u prvom planu, viđenje svijeta postaje čisto i bistro, upravo božansko.
Spoznaja istinske ljepote započinje tamo gdje su prosudbe o dobrim i lošim iskustvima i zbivanjima dovršene, doživljene i okončane u samome sebi.
Ipak, ono najdraže i dalje ostaje najdraže, a gubici i rastanci su tužni i bole. Ali sada se to događa iz sasvim druge osnove, sa jednim bistrijim pogledom koji ne sudi.
Drama nije toliko dramatična. Nevolja te više ne baca iz toka života. A tuga je prirodno stanje kao i radost. Osjećaš i živiš videći iz centra samoga sebe.
Sve teče dalje životnim ritmom, tako osjećaji i iskustva. Ali onaj koji doživljava otpustio je svoju nestabilnost. Otpustio je kolebljivost, glumatanje, nepovjerljivost, kiselost, zajedljivost, onog istog trena kada se otkačio od zastarjelih, suvišnih osuda koje su mu mutile pogled na stvarnost.
Otvorenih (ali i zatvorenih) očiju, pažljivim umom i ljubavlju iz srca, prihvaća svijet predivnih boja, beskonačne širine, kao jedinstvenu avanturu u dimenzijama ljudskog postojanja tijelom, duhom i dušom.
Ako sve to ne vrijedi za tebe. Pokušaj barem na tren.Pokušaj iznova vidjeti svijet.
Očima božanskog stvaranja.
bglavac
edin.kecanovic
