Prvi zakon (Željezno pravilo)
Sve ozbiljne bolesti potječu od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto vrlo teško, izrazito dramatično i izolirano. Sadržaj psihološkog konflikta određuje lokaciju na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimci kao niz koncentričnih prstena nazvan HH. Ovo mjesto je uvijek u korelaciji sa nekom lokacijom u organizmu i na tom mjestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti.
Daljnji razvoj konflikta određuje i daljnji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hamerovim žarištem) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.
Drugi zakon (Dvije faze bolesti)
Pacijent koji još nije riješio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gdje simpatički živčani sustav prevladava i učinak se očituje padom energije.
Ako pacijent uspije riješiti ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu- fazu liječenja (reparacije) u kojoj parasimpatički živčani sustav prevladava i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnosticira kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti).
Ova druga faza, zapravo faza liječenja, iziskuje mnogo više rizika i pravo kompletno izlječenje nastaje tak na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerješavanja konflikta već samo njegovim snižavanjem na nivo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočavanje s drugom fazom, tj. potpunim izliječenjem.
Ovdje se vjerojatno radi o teškim upalnim procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “riješi” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe.
Treći zakon (Ontogenetski sustav tumora i ekvivalentne bolesti)
Napredak neke bolesti je prvenstveno kontroliran iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak) ili iz “novog mozga” (velikog mozga).
Stari mozak upravlja primitivnim procesima, a novi mozak se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na vanjski svijet.Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primjer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta, teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestiraju kao Hamerovo žarište u tom dijelu mozga. Signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za tu moždanu regiju se tada aktiviraju. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti.
Na primjer psihološki profil ljudi koji su u dugom razdoblju nesposobni pobjeći od situacije koja ih psihički uznemirava i ne odgovara im, ili ne mogu održati ono što im odgovara ili se ne mogu zaustaviti u emotivnoj uznemirenosti kad je to poželjno i jednostavno ne znaju što učiniti te kako riješiti neki problem i donijeti odluku. Oni stvaraju energetski konflikt u organizmu koji se biološki može pojaviti sa simptomima multiple skleroze ili paralize.
Srčani infarkt je posljedica grozničave borbe za teritorijem ili nekim njenim sadržajem, kao i osjećajem teritorijalne ugroženosti. Doktor Hamer je tako priložio čitavu listu raznih tipova emocionalnih konflikata i precizno definirao koji simptomi bolesti od njih mogu nastati.
Slijedeći embriološke principe nastanka tkiva iz zametka, dr. Hamer je definirao i tijek napretka bolesti i vrstu tkiva na kome će se razviti tumor ili čir aktiviran iz regije gdje je uočena lezija HH u mozgu. Ovisno da li je lezija nastala u ektodermu, endodermu ili mezodermu može se točno definirati tkivo koje će biti pogođeno bolešću.
Tako konflikt čiji se fokus u mozgu nalazi u produženoj moždini (koja kontrolira tkiva koja nastaju iz endoderma) ili u velikom mozgu (koji kontrolira tkiva nastala iz mezoderma) pokazuju umnožavanje stanica u aktivnoj fazi konflikta (to je rast tumora), ali i destrukciju tako nastalog tumora u drugoj fazi – fazi liječenja.
Konflikti koji nastaju u velikom mozgu i pogađaju ostatak mezoderma i iz njega nastala tkiva i sva ona koji su nastala iz ektoderma) manifestirati će se kao stanično propadanje (nekroza i čirovi) ili će se manifestirati kao hipofunkcija u aktivnoj fazi, dok će u fazi liječenja doći do popravke i popunjavanja oštećenog tkiva (što također može biti dijagnosticirano od strane liječnika kao tumor) .
Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sustav, mogao na temelju samo jednog poznatog parametra, a to je CT snimak mozga, dijagnosticirati stanje čitavog organizma.
Evo što je sam izjavio u jednom intervjuu: “Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, svibnja 1991. godine, kolega liječnik mi je dao snimak CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na temelju toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi, a neki CT specijalisti. Od tri razine (koja simultano pogađa Dirk Hammer Sindrom), ja sam imao samo razinu mozga. Od tog snimka bio sam u stanju dijagnosticirati karcinom u stanju krvarenja u mjehuru koji je bio u fazi zalječivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: “Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza – pet pogodaka. To je točno ono što pacijent ima i vi ste točno ustanovili što on ima sada i što je imao prije. Fantastično!” Jedan radiolog mi je rekao: “Od sada sam uvjeren u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u mjehuru? Nisam ništa našao na CT- u.”
Doktor Hamer je bio u stanju samo iz CT snimka pogoditi oštećenja u cijelom organizmu jer je napravio kartu moždane mase i odgovarajućih organa i tkiva. Ovu kartu su, na žalost, neki naizgled sljedbenici Nove Medicine loše kopirali, pa se dr. Hamer od mnogih ovakvih praktičara često ograđuje.
Četvrti zakon (Ontogenetski sustav mikroba)
Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu te njihov rad također koordinira mozak kako bi optimizirao fazu liječenja, pod uvjetom da su određeni mikrobi na raspolaganju kada je to potrebno.
Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potječu od endoderma, kao i na nekima koji potječu od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma.
Dr. Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju vrlo važnu ulogu u liječenju i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi pogrešna teorija Louis Pasteur-a.
Peti zakon (Suština)
Konfliktna aktivna faza i faza izlječenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vrijeme evolucije vrsta i bez prestanka funkcioniraju u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja.
http://alternativainformacije.com
edin.kecanovic
