Nekad prije sam mislila da ne znam, a da bi trebala znati što će se dogoditi sutra... Smetala mi je neizvjesnost. Postavljala sam pitanja, što, kada, kako i zašto će se dogoditi... Pitala sam one koji su znali, imali pojma i "vidjeli" sliku moje budućnosti. A nisu znali ni svoju...

O zdravlju me savjetovao debeli doktor visokog tlaka, koji je pušio, pio, i stalno bio u stresu. Savjete o financijama davali su oni koji su jedva spajali kraj s krajem. Međuljudske odnose pokušavali su objasniti oni kojima su već i njihovi osobni odnosi bili komplicirani. Poniznost su "rasvjetljavali" oni koji su svijetu tupili svoje stavove kao jedine ispravne i dobre. O Bogu, ljubavi, vjeri, poštenju... najglasnije su vikali oni koji sve to nisu pronalazili u sebi. Kritika, osuda, pohvala ili priznanje uvijek predstavljaju karakter onoga koji ih upućuje. Tada to nisam znala, jer odgajali su me u uvjerenju da sam (a i svi ostali) ovisna o svemu tome. Bilo je i onih koji su me pokušali uvjeriti da imam problem. I dan danas ima onih koji meni (ili bilo kome drugome) pridaju odgovornost za njihove (ili bilo čije) emocije i reakcije. Pitanja su ostala, i stvarala se nova... Na svako pojedino pitanje stizalo je nekoliko odgovora. Ipak ni jedna od svih verzija nije donijela sigurnost, niti je zatvorila ostale brojne mogućnosti...

Neizvjesnost pokazuje i dokazuje da mogućnosti nisu ograničene, bez obzira na trenutno stanje duha i uma, bez obzira na težnje, želje i predviđanja. Zašto onda ograničavati sebe metodom: "Želim da bude tako i nikako drugačije." Volim ovako kako je sada i sve je u skladu s onim što stvaram u ovom trenutku. "Moranje" i sve forme te riječi, izbacila sam davno iz svog vokabulara i čudom se čudim što sam ih ikada upotrebljavala... Riječi su zarazne, pa se nerijetko zaboravi da postoji i drugi način da se nešto izrazi...

Neka bude kako bude. Prihvaćanjem neizvjesnosti, suočila sam se sa svojim strahovima i tek onda spoznala sigurnost i povjerenje da mogu i znam nositi se sa svime što god se sutra dogodilo...

"Uzdaj se u se i u svoje kljuse."  Ima u tome mudrosti... Ovisi kako tko shvati...