Zamislim limun, zuti socni limun. Nije potrebno niti da ga vidim na slici. Dosta je zamisliti miris limuna, u mislima ga uzeti u ruke, prerezati popola i u mislima zagristi u veliki, zreli, zuti, kiseli, aromaticni limun... Zagristi... Pri tome mogu zatvoriti oci, a ne moram, uglavnom funkcionira... I nije potrebna nekakva posebna sposobnost vizualizacije.

Jednostavno, u trenu se osjeti promjena na licu, a tek u ustima... Limuna ni blizu, a moj mozak se ponasa kao da sam upravo doista zagrizla u limun. Informacija koja je stigla do mozga, ucinila je svoje.

Moje misli i fantazija (dakle moj duh) u stanju su vladati reakcijama moga tijela. I stvarno se pocinjem osjecati onako kako bi se osjecala u stvarnoj situaciji, iako sam upravo nesto samo umislila. U duhu sam stvorila jednu situaciju koja zapravo nije.

Iz toga se lako da zakljuciti da moj mozak nema blage veze da li sam nesto umislila ili mi se doista dogadja. Iako moj um zna da sam sebi nesto samo inscenirala, moj mozak istovremeno to isto dozivljava kao stvarno.

Mozak funkcionira poput kompjutera, preradjuje svaku informaciju, bez obzira bila ona stvarna ili umisljena/izmisljena.

S obzirim da mozak nije u stanju razlikovati iluziju i stvarnost, nema druge nego preuzeti tu zadacu na sebe samu. Provjeriti da li moje misli i poneke fix-ideje, imaju ili pak nemaju veze sa stvarnosti.

Osjecam ono sto mislim i ono sto sebi umislim, bez obzira sto i kako se odvijalo (ili ne odvijalo!) izvan mene. Mogu odabrati da li da upravljam mojim osjecajima, ili pustiti da oni upravljaju sa mnom. Mozak uvijek suradjuje i uvijek je suglasan sa svime kako god odaberem.

Svaka moja misao ili ideja, pozitivna ili negativna aktivno radi, djeluje na stanja moje psihe i moga tijela.

Sve ovo je znanstveno dokazano. Znam, znam, nisam rekla nista novo i nisam otkrila toplu vodu. Ipak...