Magija i mistika

Mistika je direktna neposredna spoznaja Boga religijskim ili vlastitim doživljajem. Nakon takvog mističnog iskustva, daljnji život osobe je kvalitetniji i produhovljeniji (preporučujem da pogledate film Kontakt).
Za razliku od mistike, magija je nauka koja poučava praktičnu primjenu najnižih zakona prirode, pa sve do najviših zakona duha kada magija prerasta u mistiku. Nivo svijesti i morala čovjeka koji prakticira magiju određuje podijelu magije na crnu i bijelu. Shvaćanje magije kao nešto loše posljedica je toga što su se njome oduvijek bavili primitivni ljudi niskog morala, varalice i šarlatani.

Bijela magija djeluje preko spiritualnih aspekata shvaćanja, mudrosti i ljubavi, s namjerom da pomaže, liječi i savjetuje. Osnovni objekt magije je spoznaja višeg Ja i njegovog odnosa sa stvarnošću i silama koje djeluju na njega. Metode kojima se više Ja oslobađa negativnih djelovanja iz vanjskog svijeta su meditacija, kreativna vizualizacija, evokacija, molitva i talismani. Magija nas uči vladati svojim nagonima i kontrolirati ih te kako da ih preobrazimo na viši aspekt.

Ljudska svijest je sklona magjii i religiji od svog postanka do danas. To znači da su sklonosti ritualima duboko ukorijenjeni u ljudskom nesvjesnom. Magija je kroz ljudsku povijest poprimala različite oblike, ovisno o vremenu nastanka i naroda koji ju je prakticirao, npr. Zoroastrizam, Egipatska magija (Mojsije je bio egipatski svećenik), druidizam, šamanizam, Kabala, Hermetizam... Bit vjerskog i magijskog rituala obreda je ista – fokusiranje energije na željeni cilj kako bi se osigurao uspjeh.
Prvi rituali magije pojavili su se još u vrijeme spiljskog čovjeka. Crteži lova na zidovima pećina i ritualni plesovi koje su prakticirali prastanovnici, govore o molitvi božanstvu za ispunjenje želje uspješnog lova, kao i vjeri čovjeka da je dovoljno moćan ostvariti uspješan lov. Tijekom evolucije ljudskog roda, čovjek je njemu nerazumljivim svemirskim silama davao simbolički oblik koristeći se crtežom i slikama. Na taj način je napredovao u svjesnosti prema svom višem Ja – sebi samome, spoznaji da je dio Prirode i Univerzuma kome se klanja.
Magijski rituali i fokusiranje pažnje na simbole kao što su križ ili krug, izaziva promjenu i širenje svijesti, jer se ostvaruje kontakt sa Božanskom emanacijom sile sadržanom u tom simbolu. Danas to potvrđuju neuroznanstvenici koji su u našem mozgu otkrili "Božju točku" u slijepoočnom režnju, koja se aktivira promatranjem (meditiranjem) tih simbola.

Temelji magije zanovani su na vjerovanju u postojanje natprirodnih sila na koje čovjek može utjecati. Za razliku od magije, religija je vjera u natprirodne sile koje čovjek ipak ne može kontrolirati i koristi se nizom obreda da prizove njihovo milosrđe. Prema tome možemo zaključiti da u magiji čovjek utječe na natprirodne sile kako bi izazvao određene željene promjene, a u religiji se koristi molitvama za milosrđe, jer se religija temelji na klanjanju i obožavanju. Magija i religija u svojim vrhuncima, najvišim stupnjevima ulaze zajedno u područje mistike.
Mistika je sklonost tj. istraživanje tajnastvenog, otajstvenog. Kao filozofsku doktrinu misticizam je zasnovao u 3. stoljeću Plotin. Plotin proširuje termin mistike na sjedinjavanje čovjeka sa božanstvom, božanskim silama u ekstazi, odnosno mističnom zanosu. U 13. stoljeću taj mistični zanos opisala je Sveta Terezija Avilska u svojoj knjizi "Zamak duše". U knjizi ona opisuje svoj prolazak kroz sedam odaja do mističnog sjedinjenja i daje uputstva kako se to može ostvariti. Također se u knjizi "Tamna noć duše" Svetog Ivana od Križa opisuje njegov osobni put i promjene koje su se događale na njegovom duhovnom putu.
U židovskom mističnom pokretu preko meditacije i magičih formula praktikant može postići duhovno putovanje kroz 7 astralnih sfera i na taj način može ostvariti put do božanskog trona koga čuva Anđeo Ezekijel. Mistika je najviša forma duhovnog života i u širem smislu mističnom se naziva i svaka filozofija koja vjeru pretpostavlja nauci, a intuiciju razmišljanju.
Magičar ili mudrac koji želi u svom životu ostvariti najviši stupanj savršenstva može u sebi utjeloviti Božansko okno percepcije koje obuhvaća sve aspekte, kvalitete Boga, a svetac postiže savršenstvo samo u jednoj kvaliteti, npr. milosrđu. Svetac molitvama i pobožnošću postaje dio božanskog aspekta a kada postiže savršenstvo te kvalitete on gubi svoju osobnost. Za razliku od sveca, magičar nikada ne gubi svoju ličnost.
Magijski simboli su: krug, trokut, pentagram, šalomonov pečat, križ... Talismani su predmeti kojima se daju određena magijska svojstva putem rituala koji štite osobu za koju su napravljeni. Najsnažnija zaštita su talismani napunjeni energijama simbola genija planeta.

Copyright Kristalni izvor ©