Biljni nam svijet nudi golemu riznicu Ijekovitih tvari koje se još iz najstarijih vremena i u svih naroda visoko cijene i svestrano upotrebljavaju. U naše doba, mnoge Ijekovite biljke, osobito u znanstvenoj medicini zamijenjene su kemijskim sredstvima. Medutim, danas se osjeća potreba za povratkom na prirodan način liječenja, tj. Ijekovitim tvarima koje nam pruža neiscrpno bogatstvo Ijekovitog bilja.

Zacijelo, posvuda uokolo nas postoji opća ravnoteža, a između ostaloga i ravnoteža bolesti i Ijekovitih tvari što se nalazi u prirodi. Za svaku bolest, čak i za onu najtežu što se drži neizlječivom, u prirodi, Ijekovitom bilju nalazi se lijek, samo što ga valja pronaći. Valja znati što se čime liječi, odnosno koja je Ijekovita biljka najpogodnija za pojedinu bolest. Za liječenje pojedinih bolesti velike mogućnosti daju nam mješavine pojedinih Ijekovitih biljaka. Naime, svaka biljka posjeduje određeno Ijekovito svojstvo, a miješanjem nekoliko biljaka, tj. njihovih svojstava u određenim omjerima dobivamo lijekove za liječenje mnogih bolesti.

Ljekovite biljke potrebno je skupljati na njihovim prirodnim staništirna. To je posebno važno zbog toga što se svaka biljka može potpuno razviti samo u svojim prirodnim prilikama, tj. u povoljnim uvjetima. Na biljku i njen puni razvoj utječe klima, tlo i cjelokupni okolni svijet s kojim biljka sačinjava uravnoteženu zajednicu. Zacijelo, postoje uspješni pokušaji kultiviranja pojedinih Ijekovitih biljaka, no, primjerice, planinska biljka nikada se neće moći potpuno razviti u nižim predjelima. Zbog toga ona nikada neće imati ona Ijekovita svojstva kao primjerci iste vrste sa prirodnog staništa. Isto tako, biljka iz toplijih, sunčanih i pri-morskih područja ne može postići svoju punu vrijednost u sjevernim krajevima. Prema tome, pri odabiru i kupovini Ijekovitog bilja uvijek valja dati prednost onome bilju koje je raslo na svojim prirodnim staništima.

U propisanim recepturama koriste se razni dijelovi biljaka kao što su list, cvijet, stabljika, korijen, kora i sl.