PLAN IZLASKA IZ KRIZE

 

Cilj

 

Cilj altruističnih sila je oblikovanje novih altruističnih društvenih i ljudskih vrijednosti.

 

Jedina sredstva

 

Da bi čovjek promijenio svoje egoistično ponašanje u altruistično, on mora promijeniti svoje prioritete i ljestvicu svojih vrijednosti. Mora biti siguran da je davanje društvu puno važnije i korisnije od samog primanja od društva. Drugim riječima, osoba mora osjećati puno veće ispunjenje od davanja društvu, nego od bilo kakvih egoističnih dobitaka.

 

Imamo samo jedno sredstvo za postizanje ovoga cilja - javno mišljenje. Za čovjeka ne postoji ništa važnije od mišljenja njegove okoline. Životni cilj svakog čovjeka je zaslužiti društveno priznanje.

 

Osoba često poriče činjenicu da je motivirana željama za priznavanjem (odobravanjem) svojih djela. Ona je nespremna odgovoriti na pitanje motivacije bilo kojeg svoga djela. Tako da osoba ukazuje na znatiželju kao izvor svoje motivacije, čak i na novac, ali neće priznati da je njezina prava motivacija društveno priznanje, jer ipak je to najvažnije za nju.

 

Priroda je načinila čovjeka na način da su svi njegovi sustavi vrijednosti određeni okolinom. Osoba protiv njezine volje u potpunosti kontrolirana mišljenje javnosti. Zbog toga joj društvo može nametnuti bilo koju vrijednost (čak i one koje su krajnje apstraktne) i bilo koji način ponašanja. Osoba je spremna učiniti sve ne bi li postigla priznanja, slavu, poštovanje i čast.

 

Također, društvo oblikuje kriterije procjene čovjekove samopouzdanja i samopoštovanja. Stoga, osoba je u stanju napraviti sve u svrhu vlastitog pozitivnog samoprocjenjivanja, čak i u onom slučaju kada zna da nitko nikad neće saznati za njezino djelo.

 

Tolika je moć jedinog instrumenta na našem rasplaganju - javno mišljenje.

 

Što treba učiniti?

 

Kako bi pripremili i onemogućili formiranje novih sociljalnih i ljudskih vrijednosti, altruističnih se 10% posto pojedinaca treba ujediniti i kroz različite državne i društvene organizacije provoditi odlučan utjecaj na masovne medije i obrazovne institucije.

 

Društvo mora primiti znanje o:

·         Prirodi svijeta i njegovoj cjelovitosti (integritetu), svrsi i programu;

·         Prirodi krize, koja je svrhovita i kojom upravlja priroda;

·         Uzroku krize – čovjekova egoistična pririoda;

·         Mogućnosti prevladavanja krize i to samo kroz mjenjanje čovjekove prirode.                                       

 

Opasnost kritične situacije zahtjeva od čovječanstva (iz straha od samouništenja) da svim mogućim sredstvima uzdiže krajnju vrijednost altruističnih postupaka: radijem, televizijom, dodjelama ngrada, filmovima, obrazovnim programima, kulturnim zbivanjima, proslavama, vijestima i najavama.

 

Konstantno, svrhovito oblikovanje javnog mišljenja omogučit će svakoj osobi okolinu koja će ju primorati na davanje njezinom društvu. Kao rezultat toga će se pod socijalnim pritiskom osobina davanja postupno oblikovati u osobi.

 

Promjena društvenih zadataka će zahtjevati promjenu obrazovnih sustava i planova, počevši od najranije dobi. Zahtjevat će  temeljne preobrazbe u područjima obrazovanja i kulture: književnosti, filmovima, televiziji i novinama. Njihova svrha će biti da opisuju događaje vrednujući ih i hvaleći s obzirom na veličinu njihove koristi društvu.

Jedno mjerilo, jedno pitanje

 

Koristeći masovne medije, sredstva oglašavanja, uvjeravanja, i obrazovanja, novo javno mišljenje bi trebalo :

1.       Otvoreno i  nemilosrdno osuđivati egoistična djela ; i

2.       Veličati čovjekove altruistična djala kao najveće i temeljne vrijednosti.

Pitanje “ Davanja društvu “ bi trebalo zvučati kao jedina i najveća vrijednost.

 

Željeni ishod

 

Kao rezultat svrhovitog utjecaja društva, svi će težiti primanju od društva samo u onolikoj mjeri koliko im je potrebno da prežive i neće štedjeti napora u svom radu za dobrobit društva.

 

Iako će u početku svi raditi za dobrobit društva pod pritiskom i utjecajem svoje okoline, potpora i priznanja od društva za njegove postupke ispuniti će ga takvim potpunim zadovoljstvom da će osoba početi percipirati davanje društvu kao najveću, posebnu vrijednost čak i bez moralnih nagrada okoline u konkretnim slučajevima.

 

Prirodna podrška

 

Budući da će aktivnost svjetskih altruističnih sila voditi svijet prema ravnoteži sa prirodom, svijet će dobivati prirodnu podršku u vidu smanjenja svih manifestacija krize. Priroda osjetljivo reagira na altruistične promjene u čovjeku, zbog toga što one čine čovjeka sve sličnijim prirodi. Ova rastuća sličnost prirodi vodi promjeni prirode i društva koje nas okružuje.

REALIZACIJA PLANA

 

Prelazak čovječanstva iz egoistične u altruističnu civilizaciju odvija se kroz dvije faze:

·                     Ujedinjenje svih altruističnih sila na planeti;

·                     Uključivanje cijelog čovječanstva na njihovim položajima (“činovima”)

 

Ujedinjivanje altruističnih sila

 

Trebao bi se utemeljiti centar za ujedinjenje svjetskih altruističnih sila (organizacija i  pojedinaca) .

 

Mi moramo stvoriti trajan centar koji će razvijati i proizvoditi informacije u svim mogućim oblicima: tiskanim materijalima (brošure, knjižice,članci i knjige), audio materijalima (pjesme, rasprave, radio, cd-i), videom (znanstveni i popularni filmovi), i internetom. Sva navedena sredstva trebaju se koristiti kao instrumenti za integraciju i promociju altruističnih ideja.

 

Altruisti čine 10% društva. Od tog broja, 10% ljudi posjeduju vrlo jake želje i spremni su za neposredno altruistično djelovanje, dok 90% ljudi imaju slabije altruistične želje, i zbog toga nisu spremni neovisno djelovati, tek se uključiti u raspravljanje o krizi i načinima izlaska iz nje. Mi, koji spadamo u tih 1% čovječanstva, moramo napraviti plan akcije i početi ga aktivno  provoditi. To nas obvezuje na suzdržavanje od diskusija, ali i na prihvaćanje plana i početak njegove realizacije. Upravo je ova mala grupa od 1% altruista sposobna u razvijanju i proširenju metode ispravljanja. Povijest ukazuje da napredne ideje uvijek počinju iz malih skupina. Stoga bi se naš centar trebao sastojati od tih 1%.

 

Od tih 1% altruista, mi bismo također trebali osnovati funkcionalne centre za koordinaciju  koji će razvijati i proizvoditi informacije usmjerene ujednjavanju 10% svjetskih altruističnih sila.  Širenje ideje „novog čovječanstva“ bi trebalo početi među 10 % altruista, zbog toga što su oni po prirodi spremni za to; u njihovoj je prirodi da se brinu za dobrobit čovječanstva. U skladu s tim ciljem, moramo prodrijeti u sva altruistična društva u svijetui omogućiti njihovo ujedinjavanje s obzirom na osnove realizacije ovoga plana. Trebali bismo:

·         Obratiti se altruističnim organizacijama i pojedincima, objasniti naš plan, i sugerirati ujedinjavanje na njegovim osnovama;

·         Ujediniti svjetske altruistične organizacije u jednu globalnu organizaciju - buduću svjetsku vladu;

·         Oblikovati čvrsto mišlenje javnosti koje će odobravati samo altruistične akcije.