KRIZA

 

Očitost krize

 

Opća globalna kriza čovječanstva je očita – depresija, droge, slom obitelji, strah, nekontrolirani društveni sustavi, prijetnja uporabe nuklearnog oružja, ekološke katastrofe, i puno više. Na primjer, prema podacima koje je objavilo Europsko vijeće u “Gruenbuchu”, Europljani pate od niza depresija koje su dovele do 58,000 samoubojstava godišnje, dok čak 30% svih građana europskog commonwealtha pati od mentalnih poremećaja.

 

Neminovna prijetnja opstanku čovječanstva postupno i sigurno raste kao posljedica uporabe nuklearnog oružja. Prema mišljenjima znanstvenika, čovječanstvo nema previše vremena da spriječi odlazak ove krize u nepoželjnom smjeru – ka termonuklearnom ratu ili globalnoj ekološkoj katastrofi.

 

Točna dijagnoza je pola puta do izlječenja

 

Znaci krize su očiti, ali kao pravilo, zahvaljujući prividnoj nemogućnosti da se iz nje izvučemo, vlade, društvene organizacije, znanstvenici, sociolozi i psiholozi skrivaju njezino postojanje i pogoršavanje. Razlog za ovo namjerno prikrivanje globalne krize leži u činjenici da oni ne vide nikakvog načina za ispravak trenutnog stanja. Kao posljedica, ova (nojevska) politika zakopavanja glave u pijesak samo dodatno pogoršava problem i ubrzava predstojeću katastrofu.

 

Kako liječnici kažu, točna dijagnoza je pola puta do izlječenja. Prikrivanje bolesti i podcjenjivanje njezine ozbiljnosti tvori direktnu prijetnju životu.

 

Iako je glavni problem civilizacije prebroditi globalnu krizu, kako bi se počela rješavati, prvo je potrebno pronaći rješenje za ništa manje kompleksan problem: problem objašnjavanja krizne situacije društvu. Velik broj ljudi još uvijek traži rješenje u znanstvenom, tehnološkom, kulturalnom i društvenom napretku, zaboravljajući da ih je upravo oslanjanje na taj napredak i dovelo do ove krizne situacije.

 

Kako možemo spriječiti produbljivanje krize?

 

Da bismo prevladali daljnje produbljivanje krize, moramo:

1.       Priznati postojanje krize.

2.       Otkriti njezine uzroke.

3.       Spoznati postojanje alternative i šanse da se iz nje izvučemo.

4.       Stvoriti plan za izlazak iz krize.

5.       Realizirati  plan.

 

 

IZVORI I PRIRODA KRIZE

 

Koji je uzrok krize? Uistinu, nisu samo čovjek, njegovo zdravlje, i oblici njegovih društvenih veza u kritičnom stanju. Cijela se priroda primiče katastrofi zajedno s čovjekom. Stoga, kako bismo shvatili izvore krize, najprije moramo analizirati same temelje prirode.

 

Egoizam je materija svijeta

 

Sva materija sačinjava različite mjere želje za ispunnjenjem moći, životom i užitkom. Veličina želje za ispunjenjem tvori različite razine prirode: nepokretna, vegetativna, pokretna i govorna (ljudska), te određuje sve procese koji se u njima odvijaju. Svaka razina manifestacija je veće želje i uključuje sve prethodne razine. Fenomen čovjeka i njegova mjesta u svijetu postaje jasan nakon spoznaje jedinstva prirodne materije.

 

Osobitosti ljudskog egoizma

 

Osobitost čovjeka u usporedbi s ostatkom prirode nalazi se ne samo u snazi i naravi njegovih želja, već i u činjenici da se čovjekove želje neprestano mijenjaju i evoluiraju, uzrokujući tako razvoj čovječanstva.

 

Izuzev čovjeka, cijela priroda crpi samo onoliko koliko treba za svoj opstanak. Čovjek želi više nego što treba u hrani, seksu, fizičkoj udobnosti, a posebice u željama koje su svojstvene samo njemu:  željama za bogatstvom, moći, časti, slavom i znanjem.

 

Stoga, želje za stvarima koje su neophodne za čovjekovu egzistenciju ne smatraju se egoističnima. Samo je čovjekov egoizam egoističan. Ljudski egoizam konstantno, hiperbolički raste. Njegov rast pokreće i odlučuje o napretku čovječanstva, ali istovremeno vodi u slijepu ulicu, ka globalnoj krizi.

 

Čovjekov neumjeren i rastući egoizam svjedoči o njegovoj neispunjenosti. Dominacija egoizma nad čovjekom lišava ga instikata potrebnih za njegov opstanak.

 

Neravnoteža

 

Sve su sile prirode izuzev ljudskog ega u ravnoteži. Sve one tvore jedinstveni sustav prirodnih sila i jedino čovjek remeti njihov sklad. Sve je u prirodi međusobno povezano i teži ravnoteži unutar sebe i sa okolnom stvarnosti. Narušavanje sličnosti vodi ka poremećaju ravnoteže, iznad granica iza kojih se oraganizam počinje raspadati. Mogućnost ponovne uspostave ravnoteže je uvjet za život.

 

Pojava konflikta

 

Nijedno biće osim čovjeka ne odnosi se prema drugima s namjerom da naudi, iskorištava i izrabljuje. Nijedno drugo biće ne uživa u potiskivanju drugih niti uživa u njihovoj patnji. Samo čovjek može uživati u patnji drugih.

 

Egoistična (odnosno s namjerom samouzdizanja na račun bližnjega) uporaba ljudskih želja dovodi do opasne neravnoteže s okolnim svijetom. Naš egoizam je jedina destruktivna sila na svijetu. Upravo zato svijet neće moći postojati ukoliko čovjek ne promijeni svoj egoistični stav prema društvu.

 

Altruizam je princip života

 

S druge strane, altruizam postoji u prirodi, što je briga za dobrobit svoga bližnjega. Objekt koji prima od svoje okoline i daje svojoj okolini naziva se živim bićem. Svaki živi organizam sastoji se od kombinacije stanica i organa koji rade zajedno međusobno se nadopunjujući. U tom procesu, obvezni su popustiti, utjecati i pomagati jedni drugima. Zakon integracije stanica i organa prema altruističnom principu “jedan za sve” učinkovit je u svim živim organizmima.

 

Egoizam jednog dijela dovodi do smrti cjeline

 

Ako se stanica živog organizma počne poniašati egoistično s obzirom na druge stanice, ona postaje kancerogena, ubija cijelo tijelo, i kao posljedica, i sebe. Kancerogena stanica se konstantno dijeli. Ona proždire sve oko sebe, bez ikakvih obveza prema njima, i bez ikakve reakcije na naredbe organizma. Isto vrijedi za egoizam u prirodi; dok se razvija sam po sebi, vodi sve, uključujući i sebe, u smrt.

 

  

Altruizam je program prirode

 

Samo kroz interakciju kao jedinstvena cjelina, stanice mogu postojati, razvijati se i množiti. U suprotnom, opći će zakon prirode (kao opći sustav) djelovati na njih na opresivan način. Zakon altruističke interakcije djeluje u svakom stvorenom biću osim u čovjeku. Čovjeku je dana sloboda volje kako bi shvatio potrebu za altruizmom i kako bi slijedio taj opći zakon prirode.