SVRHA PRIRODE

 

Program kontrole

 

Istražujući okolni svijet, otkrivamo veze među svim njegovim dijelovima, njihov uzročno-posljedični razvoj i svrhu djelovanja.

 

Razvoj ljudskog društva i globalizacija  prisilili su nas da svijet vidimo kao jedinstven, ali sastavljen od suprotnosti. Savršenstvo svijeta nalazi se u jedinstvu svih njegovih elemenata. Ovo se postiže samo koegzistencijom svih dijelova prirode, kada svaki dio radi za dobro cijelog sustava života. Kako, osim čovjeka, sve u prirodi ispunjava svoje predodređenje, očiti cilj prirode je dovesti čovjeka do savršenstva, do svojstva davanja. Upravo o tome se radi u programu upravljanja prirode.

 

Prirodni razvoj želja

 

S obzirom da se čovjekov razvoj odvija u skladu s programom upravljanja prirode, sve se više ljudi osjeća nesretnima, praznima i depresivnima. Oni teže uklanjanju ovih osjećaja uz pomoć droge i nasilja. Kriza obitelji, obrazovanja, znanosti, umjetnosti, te prijetnja uništenja kao posljedice ekološke ili nuklearne katastrofe također su posljedice ovog stanja.

 

Dok god čovjek egoistično razvija i koristi svoje želje, priroda sama stvara prijeteću atmosferu oko njega. Kao rezultat, čovjek je dužan spoznati svoje mjesto u prirodnom sustavu i uvidjeti svoj ego kao jedino zlo. Podvrgavajući nas patnji, egoizam nas tjera da tražimo metodu njegova ispravka i ispravnog ujedinjenja s prirodom.

 

Dulji i kraći put

 

Kako čovječanstvo shvaća potrebu da bude slično prirodi? Kako egoisti mogu doći do spoznaje zla? Doći će do toga kroz beznađe i kroz spoznaju ega kao zla!

 

Osoba može napredovati prema spoznaji zla bilo odabirom puta patnje ili kraćeg puta ispravljanja. Međutim, put patnje nije put; to je samo količina vremena koja je potrebna za ostvarenje svih strašnih posljedica nečije tvrdoglavosti i egoizma. Ipak, čim se akumulira dovoljna količina patnje, osoba izvršava procjenu i zaključuje da se veća korist nalazi u ispravljanju nego u patnji, i trudi se postati sličnom prirodi.

 

Usprkos tome, osoba može izabrati kraći i lakši put ispravljanja: stekne li osoba znanje o strukturi, uzročnosti i svrsi svijeta, ona ubrzava vlastitu spoznaju zla (svoju suprotstavljenost svijetu) i ne mora spoznati egoizam kao zlo pod utjecajem patnje.

 

Stoga, moramo ubrzati proces realizacije egoizma kao zla u cijelom svijetu kroz diseminaciju znanja o krizi i njezinom uzroku – našoj suprotnosti prema prirodi.

 

Zaključak

 

·         Čovjekova je misija neovisno i slobodno postati jednakim prirodnom zakonu Apsolutnog Altruizma. Stoga, njegov egoizam konstantno raste i čovjek ne može kontrolirati njegov razvoj;

 

·         Prirodni program stvara okolnosti u čovjeku i njegovoj okolini koje mu pomažu da postupno spozna egoizam kao zlo;

 

·         U opsegu ove spoznaje, osoba počinje tražiti načine da se riješi egoizma i otkriva  temeljni zakon prirode, zakon Apsolutnog Altriuzma. Ona se svjesno, voljno i potpuno podređuje tome, primajući pomoć prirode u ispravljanju egoizma.

 

 

ALTERNATIVA KRIZI

 

Sloboda volje

 

Kako cijela priroda izuzev čovjeka ispunjava svoje predodređenje, i samo je čovjek suprotan prirodi, čovjeku je dana sloboda volje samo u jednoj stvari – u svačijem slobodnom samoizražavanju kroz činjenje altruističnih djela.

 

Uvjet slobode

 

Iako se čini da je osoba slobodna i da djeluje u skladu s vlastitom voljom, ona se podređuje naredbama gena i ispunjava želje svoje okoline koja joj nameće svoje vrijednosti i standarde, pokazujući joj kako je isplativo biti jak, moćan i imućan. Čovjek mukotrpno radi cijeli svoj život samo kako bi društvo vidjelo kako on uspješno slijedi društvena pravila. Ispostavlja se da on uopće ne živi za sebe; on se sili da izgleda dobro u očima društva. Stoga, put slobode započinje oslobađanjem sebe od diktature umjetnih društvenih standarda. Slijedom toga, osoba slobodno odabire put prema ravnoteži s prirodom i na taj način stječe vječnost i savršenstvo. Upravo zato, stvaranje uvjeta za slobodu volje može biti postignuto samo kroz uspostavljanje novog društva i društvenih standarda.

 

 

ALTRUISTI I EGOISTI U DRUŠTVU

 

Altruisti ne nestaju

 

Iz znanstvenih istraživanja slijedi da altruisti čine 10% čovječanstva. Ovaj postotak altruista u društvu je konstantan. Genetički je uvjetovan i ne ovisi o vanjskim uvjetima kao što su utjecaj obitelji, obrazovanja i društva. Altriusti ne nestaju. Altruistični gen je skriven unutar osobe, i ne može bit uništen. Bez obzira na obrazovanje i utjecaj društva, čovječanstvo uvijek ima do 10% prirodnih altruista u svojoj populaciji.

 

Altruizam je koristan

 

Iako su 90% ljudi u društvu egoisti, kultura, znanost, umjetnost, religija, moralnost, zakon i obrazovanje su u potpunosti utemeljeni na konceptu od 10% altruista. To je zato što je altruistično ponašanje dobro za sve. Altruizam vlada u obrazovanju; škole poučavaju altruizam: budi pošten, marljiv, poštuj, brani, stvaraj prijatelje, voli bližnjega svoga jer altruizam donosi korist društvu.

 

Dok rođeni altruisti prirodno opažaju altruistična djela, djela davanja za dobrobit društva egoistima se čine nemogućima. Međutim, iz zakona funkcioniranja živih organizama vidimo da realizacija činjenice da egzistencija organizma ovisi o zajedničkom radu svih njegovih stanica vodi do altruistične koegzistencije stanica u njemu, od kojih je svaka egoistična sama po sebi.

 

Osjećaj koristi od altruističnog ponašanja također je prisutan i u egoističnom ljudskom društvu. Čak i sada u svijetu nitko se aktivno ne protivi altruističnim djelima. Upravo suprotno, sve organizacije i pojedinci oglašavaju svoju uključenost u altruističnim djelima i ponose se time. Nitko se otvoreno ne protivi diseminaciji altruističnih ideala u svijetu. Stoga, ako ujedinjene altruistične organizacije mogu prosljeđivati znanje o prirodnom planu, programu i svrsi, to će promijeniti smjer napretka čovječanstva prema cilju od puta patnje prema putu znanja.