Nedavno me prijatelj zamolio da mu pomognem shvatiti zašto ga žena uopće ne razumije kada razgovaraju i zašto ne čuje ono što joj želi reći. Osim u privatnim, ovo je čest problem i u poslovnim odnosima. Radeći godinama u korporativnim komunikacijama, shvatila sam da toliko često imamo osjećaj da nas druga strana ne čuje, ne sluša ili ne razumije da me zaista iznenađuje što uspijemo prenijeti poruku koju želimo.

Istina je da je ponekad riječima teško izraziti ono što želimo ili osjećamo. Ponekad se pitamo govorimo li uopće istim jezikom kao i osoba s kojom razgovaramo. Prečesto odustajemo od razgovora zato što pretpostavljamo da je predodređen na neuspjeh.

Možemo li išta učiniti da nam kontakt i razgovor s drugom osobom budu ugodniji, slobodniji, jasniji i emocionalno lakši? Što možemo napraviti da nas druga osoba zaista čuje? Kako mi možemo bolje čuti i razumjeti što nam se govori?

Evo nekoliko ideja koje sam podijelila s prijateljem (sada je, naravno, u puno sretnijoj vezi :))

1. Budi prisutan najviše što možeš.

To znači da pristaješ biti tu i sada, uz osobu s kojom razgovaraš. To također znači da ti misli ne lutaju, da ne maštaš, da si posvećen razgovoru i da ne radiš ništa drugo. Cijelo vrijeme znaš točno o čemu razgovarate i ne čekaš nestrpljivo svoj red da kažeš što misliš ili da taj razgovor više završi kako bi mogao raditi nešto zabavnije.

Prisutnošću stvaramo ozračje povjerenja i sigurnosti koje je neophodno da bismo se međusobno mogli čuti.

Ako ne možeš biti prisutan, odgodi razgovor. Ako ne možeš odgoditi razgovor, uprisutni se, osjeti sebe, svoje tijelo.

2. Zainteresiraj se za osobu s kojom razgovaraš.

Zaista, pogledaj ju u oči, osjeti ju srcem, probaj vidjeti tko je to ispred tebe.

I što vidiš? Odijelo, suknju, kosu, naočale, debljinu, neurednost, ljepotu? Ili možeš vidjeti osobu iza toga?

Svaka osoba s kojom uđemo u kontakt nam nosi neki dar. Možeš li probati otkriti koji poklon dobivaš u ovom razgovoru?

3. Drži fokus i slušaj osobu.

Po mogućnosti i umom i srcem. Zainteresiraj se za ono što ti govori.

Pokušaj samo slušati bez prosuđivanja, osuđivanja, kritiziranja, davanja savjeta i rješenja. Ako ti nju ne slušaš, zašto misliš da će ona tebe čuti? Čuj ime kada se upoznaješ, čuj osjećaje iza riječi, čuj što ti osoba zaista govori. Makni svoja očekivanja, probaj ne završavati joj misli, rečenice…

4. Budi siguran da si dobro čuo i razumio osobu s kojom razgovaraš.

Naše viđenje stvarnosti može biti puno drugačije od stvarnosti koju vidi i živi druga osoba. Ponekad nam zaista ne padne na pamet da bi ono što netko govori moglo biti drugačije od slike koju smo si stvorili u glavi.

Dobro je to povremeno provjeriti tako da izgovorimo ono što nam se čini da smo čuli: Čujem da si…, Kako mi se čini, osjećaš se…, Zvučiš…, Prema tvome mišljenju…, Ono što čujem je da…, Djeluješ / Doimaš se…, Nisam siguran da te razumijem, ali…, Zacijelo si se osjećala…, Trenutno osjećaš…, Mora da ti je bilo…? Što si htjela reći time …? Da li si time htio reći da…?

5. Budi dobronamjeran.

Pokušaj govoriti tako da ne izazivaš “negativne” emocije.

Pomaže, ako ne tvrdiš da si samo ti u pravu i da je tako i nikako drugačije. Također, pomaže ako izbjegavaš riječi  moram, problem, nerješivo.

Prigovaranje, zamjeranje, vrijeđanje i kritiziranje osobe s kojom razgovaramo će trenutno zatvoriti  vaš komunikacijski kanal.

Način na koji se možeš izraziti: Ja na to gledam drugačije, Dozvoli da ti objasnim…, Dala bih prednost…, Predlažem…, Meni se čini…, Djeluje mi…

6. Jasno govori svoju istinu, svoja stajališta.

Kada počneš govoriti, znaj što želiš reći i kakav rezultat želiš.

Otvoreno izražavaj osjećaje i ponašaj se u skladu sa svojim neverbalnim iskazima (mimika, geste, pogledi…). Iskreno, jasno i hrabro izgovaraj što ti treba i što želiš. Traži! Ne očekuj da će druga osoba prepoznati tvoje potrebe i zadovoljiti ih bez da tražiš.

Vježbaj iskrenost prema sebi. Vježbaj jasnoću.

Vježbaj slaganje prioriteta. Postoje stvari koje su važne i koje nisu važne te stvari koje su hitne i koje nisu hitne. Najprije osvijesti što ti je istovremeno važno i hitno i neka ti cilj bude da to riješiš. Nakon toga rješavaj ono što nije hitno ili ti nije važno.

7. Imaj namjeru pronaći rješenje, ne troši vrijeme i energiju na pričanje o problemima.

Ponudi rješenje (idealno bi bilo da odgovara oboma, a češće je kompromis). Traži prijedlog rješenja. Definiraj kako i kada znaš da je rješeno.

8. Nemoj se bojati tišine.

U tišini ćete se bolje osjetiti, povezati. Što više šutiš, druga osoba će više pričati i biti sve iskrenija i sve otvorenija.

9. U razgovoru koristi i pohvalu i kritiku.

U svim međuljudskim odnosima bi omjer pohvale i kritike trebao biti 4 : 1.

Pohvala je najjeftiniji, najefikasniji i najlakši način da se ljudima odužimo ili da ih za nešto motiviramo. Šteta ju je ne koristiti.

10. Osjeti zahvalnost na vremenu i pažnji koje ti je osoba posvetila.

Nitko nije dužan slušati nas niti razgovarati s nama. Osoba s kojom razgovaramo nas je izabrala, pristala je dati dio sebe nama (ako ništa drugo, svoju energiju i vrijeme). Možete li zahvaliti i sebi i njoj bez obzira na ishod razgovora?

 

Blog o voljenju sebe – Karolina Perišić: Zgode i nezgode svakodnevnog života