Jednorog
Tokom minulih stoljeca bilo je bezbroj pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. No, sve je bilo uzalud: jednorog je izmicao svakom racionalnom objasnjenu!
U Starom zavjetu, napisanom na hebrejskom jeziku, pominje se tajanstvena zivotinja po imenu "re'em", koja je, ocito, bila toliko poznata da nije zasluzivala poseban i detaljan opis. Radilo se o snaznom i divljem stvorenju, prikazanom na reljefu sto je ukrsavao cuvenu Ishtarinu kapiju, najvjerovatnije divljem govecetu (Bos primigenius) !
Kada je, u trecem stoljecu prije nove ere, Ptolomej II, egipatski kralj makedonskog porijekla, zazelio da upozna ondasnju svjetsku javnost, prije svega Grcku, s jevrejskom svetom knjigom, uputio je 72 znanstvenika na velebni otok Pharos blizu Aleksandrije i dao im zadacu da cim prije na grcki jezik prevedu Stari zavjet. Vjerojatno imajuci na umu prizor snazne zivotinje s reljefa na Ishtarinoj kapiji, gdje se na glavi ne uocavaju dva roznata izrastaja, nego samo jedan, kako je profil i nalagao, prevodioci su zivotinju nazvali grckim imenom "minokeros" - jednorog!
Prica o pustinjaku i gazeli
Kasnije je "minokeros" u Vulgati, latinskom prijevodu Biblije koji je nacinio Sveti Jeronim, postao "unicornis", sto je glasoviti vjerski reformator, dr. Martin Luther, sasvim korektno preveo kao - jednorog! Uostalom, u to vrijeme i najcuveniji prirodnjaci svijeta iskreno su vjerovali u postojanje ove zivotinje, ne samo zato sto se pominje u Bibliji, vec i zato sto su mnogi ugledni svjetski putnici, istrazivaci i avanturisti uistinu bili spremni da stave ruku na Bibliju i potvrde njeno postojanje!
Cak i u najcuvenijem indijskom epu "Mahabharati", nastalom prije vise od tri tisuce godina i ciji korijeni vode sve do tajanstvenih vedskih kulturnih tradicija, postoji zanimljiva storija o jednorogu. To je prica o nekom mladom i stasitom pustinjaku u koga se zaljubila gazela, koja mu je kasnije rodila neobicno lijepog sina. Dijete koje je imalo ljudsko oblicje i dugi rog na celu, i koje se u "Mahabharati" naziva Rayasringa (Gazelin Rog) i Ekasringa (Jednorog), krenulo je ocevim stopama i postalo pustinjakom za ciju su se naklonost borili ondasnji svecenici, kraljevi i mudraci.
Prica kaze da je u nekom kraljevstvu godinama vladala katastrofalna susa. Kada su mudre glave tog kraljevstva iskusale sve tajne formule i kada je susa nastavila da hara, neki mudri Braman predlozi kralju da se dovede mocni pustinjak Ekasringa i da se po njega u sumu posalje niko drugi do lijepa kraljeva kcerka. Tako je i bilo. Cim je dosao na kraljev dvor, zapocne period bogatih i blagotvornih kisa, a Ekasringa se zaljubi u princezu, zaprosi njenu ruku i njih dvoje nastave zivjeti u sreci i bogatstvu.
Nemoguca anatomija
Tokom minulih stoljeca bilo je pokusaja da se definitivno razjasni misterija zvana jednorog. Tako je glasoviti francuski barun Georges Cuvier (1769-1832), anatom i jedan od zacetnika moderne paleontologije, 1827. godine u Parizu iznio tezu da jednorog nije mogao postojati iz jednostavnih, anatomskih razloga. Svi dvopapkari posjeduju dvodjelnu ceonu kost, a rog je morao rasti tacno iznad njenog sastava - sto je anatomski nemoguce. Onima koji su ovoj tezi suprotstavljali nosoroga, francuski je znanstvenik ponudio ubjedljive dokaze da se ne radi o istinskom rogu, jer u njemu i ne postoji nikakva kostana srz!
Nekih stotinu godina kasnije americki biolog Franklin Dove izvrsio je zanimljivu operaciju na muskom teletu starom jedan dan. Dove je s glave uklonio oba roscica i presadio ih na sam sav izmedu dvije polovine lobanje. I gle, kakvog li cuda - iz oba spojena roscica teletu je uskoro izrastao jedan jedini, pravi pravcati rog!
Slijedeci ovaj uspjesni operativni zahvat, etnolozi su dosli do saznanja da je sasma moguce da su pojedini napredni istocnjacki narodi poznavali tu jednostavnu kirursku tehniku, i da su je, po svoj prilici, koristili u kultne svrhe. Istodobno se saznalo za umijece africkog plemena Dinka, ciji su pripadnici prostom manipulacijom na lobanjama svojih goveda stvarali zivotinje sa jednim rogom!
Kako zakljuciti storiju o jednorogu? Da li zanijekati da je ta mitoloska zivotinja izmesljena i da nikada nije postojala? Ili...?
Nisu li nasi davni preci poznavali kirurske ili cak genetske manipulacije koje su pojedinim zivotinjama mogle donijeti razlicite tjelesne karakteristi i osobine? Ne govore li u prilog tome i tajanstvena stvorenja iz antickog zooloskog vrta hibridnih bica, kao sto su ljudi-zivotinje i zivotinje-ljudi, te ljudi s zivotinjskim glavama ili zivotinjskim udovima, i zivotinjama s ljudskim licem?
Traziti odgovor na ova zanimljiva pitanja znacilo bi usetati u novu misteriju kojoj se ne vidi ni pocetak ni kraj. No, mozda bi vrijedilo pokusati...
Uzaludna potraga
Osamdesetih godina dvadesetog stoljeca svjetske su novinske agencije emitirale iz Ulaan Baatara, prvostolnice Mongolije, vijest da je jedna trgovacka karavana u pustim stepama ove prostrane drzava vidjela krdo jednoroga. Uskoro je organizirana medunarodna znanstveno-istrazivacka ekspedicija sastavljena od antropologa, zoologa i kriptozoologa, koja je u stepama Mongolije ostala punih 56 dana.
Ekspedicija, na zalost, nije polucila potpuni uspjeh, jer nije otkrila niti jednog-jedinog jednoroga. Umjesto legendarne zivotinje, clanovi ekspedicije naisli su na krda divljih mongolskih magaraca, za koje se vjerovalo da su pred izumiranjem!
Umjetnicka inspiracija
Mnogi istrazivaci legendi o jednorogu smatraju da je ta mitoloska zivotinja zasigurno jedna od najcescih umjetnickih inspiracija. Jednoroga su slikali na svojim velicanstvenim platnima mnogi umjetnici, kao sto su glasoviti Gustav Moroau, Giorgione i mnogi drugi.
U pariskom muzeju Cliny cuva se najljepsa srednjovjekovna tapiserija "Gospa s jednorogom", a u katedrali u Otrantu "Redovnica s jednorogom". Na kraju, jednorog ima svoje mjesto i medu zvijezdama - sacinjava cijelo jedno sazvjezde!
Videni u Mongoliji
Clanovi jedne medunarodne ekspedicije, koja je 2002. godine boravila na prostorima Mongolije, tvrde da su u stepama ove nenastanjene zemlje vidjeli krdo neobicnih papkara, koje ih potsjetilo na jednoroge.
- zivotinje su imale raskosnu grivu - izjavio je voda ekspedicije S.P. Rooer - lijepo oblikovano tijelo, dug rep i po svemu su licile na konje. No, njihova velicina bila je priblizno velicini gazela, a ono sto je najzanimljivije i sto nas uvjerava da je to bilo krdo divljih jednoroga jeste da su sve zivotinje izmedu usiju imale – po jedan rog!
bglavac
edin.kecanovic
