Jednorog, mit ili zbilja...?

“Bijaše to bijeli jednorog, velik kao moj konj, ali mu je korak bio lakši i duži. Nad čelom mu je lebdjela svilenkasta griva, u hodu su mu krznom prolazili blistavi drhtaji, a gusti se rep raspušteno vijorio. Cijelo mu je tijelo isijavalo bjeličastu svjetlost; iz kopita bi mu katkad poletjele iskre. Galopirao je kao da želi visoko uznijeti strašni rog…” Bertrand d’Astorg, Mit o gospi s jednorogom, 1963.

Svojim maštovitim opisom Bertrand d’Astorg predstavlja jednoroga kao lik iz bajke, no u povijesnim zabilješkama jednorog je opisivan na različite, uglavnom realističnije načine. Neki ga opisuju kao konja s rogom, zvijer nalik nosorogu, magarcu s rogom, pojavi nalik jarcu, jelenu, a ponekad čudnovatom spoju svih navedenih životinja. Jedino što je zajedničko svim tim opisima jedan je rog koji izrasta iz čeone kosti.

Jednorog je stoljećima bio predmet zanimanja, nagađanja i divljenja, kako na zapadu, tako na istoku, a kao rezultat toga oko jednoroga su izrasle legende koje su ga učinile široko prepoznatljivom i bezvremenom pojavom. Čini se, ipak, da je jednorog najveću pažnju uživao za vrijeme srednjeg vijeka, kada su nastale nebrojene priče i simbolička tumačenja vezana uz njegovu pojavu. Pronašao je tada jednorog svoje mjesto na slikama i tapiserijama u koje je utkana kršćanska alegorija o jednorogu i Kristu.

Također je postao moćan simbol u heraldici, gdje predstavlja “savršenog viteza visokog roda“, a njegov se lik i danas nalazi na britanskom kraljevskom grbu. Snažno je prisutan i u alkemiji, simbolizirajući “Spiritus Mercurius”, onoga koji povezuje duhovni i fizički svijet.

Razlog više opčinjenosti jednorogom bilo je prošireno vjerovanje toga vremena da njegov rog ima magičnu moć ozdravljenja.

Jednorog na zapadu

Aristotel

u jednom svom kratkom, ali nedvosmislenom izvještaju spominje jednoroga: “Postoje životinje koje imaju samo jedan rog; na primjer, nosorog koji ima rascijepljen papak, i indijski magarac čiji je papak cio. Ova stvorenja na sredini glave imaju rog“. Aristotel, međutim, ne navodi magične moći koje su se pripisivale jednorogovom rogu.

Julije Cezar bilježi da u šumama Germanije postoji životinja sa samo jednim rogom: “Nema čovjeka koji bi ikad stigao na kraj te šume, pa makar putovao i šezdeset dana. Poznato je da ondje žive mnoge divlje životinje, drugdje nepoznate, a neke se jako razlikuju od ostalih iz životinjskog svijeta te ih vrijedi spomenuti… Postoji vol sličan jelenu, kojem nasred čela, između ušiju, raste samo jedan rog, veći i ravniji od rogova koje poznajemo.“

Jednoroga se također spominje u više navrata i u Starom Zavjetu: Knjiga brojeva 23:22, Zakoni ponovljeni 33:17, Psalmi 22:21, 29:56, 92:10, Izaija 34:7, Job 39:9-12, itd.

Jedna legenda kaže da je jednorog prvi dobio ime kad je Jahve rekao Adamu da svim životinjama nadjene ime. Kasnije, kada su Adam i Eva protjerani iz raja, Bog je jednorogu dao mogućnost da ili ostane u raju zemaljskom ili da prati prognane. Jednorog je izabrao ovo drugo, te je zbog svoje samilosti, čistoće i plemenitosti za sva vremena zavrijedio posebno mjesto među ljudima.

Početkom II. stoljeća, jednorog je s Tertulijanom postao simbol Krista: “Ova životinja simbolizira Krista, a njegov jedini rog predstavlja Kristov križ.” Sveti Bazilije (330.-379.), jedan od otaca Istočne crkve, spominje da rog u spisima predstavlja simbol slave, moći i spasenja, te kaže: “Krist je Božja Moć, zbog čega ga na zemlji nazivaju jednorogom, jer ima samo jedan rog, što predstavlja moć koju on dijeli s Ocem.” Različiti kršćanski teolozi i filozofi njegov rog posred čela tumačili su i kao riječ Božju, božansko otkrivenje, Božji mač, zraku Sunca, odnosno, duhovnu moć koja zrači iz njegova roga zbog osobite povezanosti s Bogom.

Jednorog na Dalekom istoku

Stara kineska legenda kaže da je Konfucijeva majka srela u šumi jednoroga koji joj je, naslonivši glavu na njeno krilo, dao pločicu od žada. Na pločici je bio urezan natpis koji joj je nagovijestio da će na svijet donijeti kralja bez prijestolja. Za devet mjeseci rodilo se dijete po imenu Kung-Fu-tze, na Zapadu poznat kao Konfucije, koji je zaista bio jedna od najvažnijih ličnosti epohe; nikada nije vladao, iako je u više navrata bio ministar. Na kraju njegova života Ki-lin se ukazao Konfuciju koji je shvatio da je stigao do kraja. I doista, umro je tjedan dana kasnije.

U Japanu se jednorog pojavljuje kao kirin ili sin-you. Prvi je nalik kineskom K’i-linu, a sin-you nalikuje lavu s jednim rogom na čelu. Obdaren je sposobnošću razlučivanja dobra od zla.

Jednorog – mit ili davna zbilja?

Zanimanje za jednoroga počinje opadati rađanjem znanstvene misli. Naime, drevni je čovjek vjerovao u postojanje jednoroga, stoga nije ni pokušavao dokazati njegovo postojanje, pronaći ga. Kad se njegovo postojanje nije moglo znanstveno dokazati, vjerovanje koje se održalo tisućama godina počelo se gubiti. Tome je pridonijelo otkriće danskog zoologa Olea Wurma koji je 1638. godine utvrdio da su rogovi “jednoroga” ustvari kljove jedne vrste arktičkog kita (Monodon Monoceros). Jednorog je konačno uvršten u popis “mitskih životinja” i od tada se jedino može naći u pričama kao izmišljeni lik.

Postoje raznorodni pokušaji tumačenja zagonetke jednoroga, pa tako profesor Odell Shepard, upućujući na postojanje jednoroga u nekoj nama nedohvatnoj dimenziji, šezdesetih godina prošlog stoljeća piše:

Čovjek srednjeg vijeka koji je vjerovao u postojanje jednoroga nije bio manje inteligentan od nas; njegova je inteligencija bila usmjerena u drugom pravcu… Da bi pronašli jednoroga kojeg spominju drevni, moramo zaboraviti ono što smo naučili; moramo svijet gledati drugim očima. Jedino ćemo tada pronaći jednoroga.

Novi val zaljubljenika u jednoroga vjeruje da je on potražio nova obzorja koja više odgovaraju njegovoj suptilnoj prirodi. Po njima jednorog još uvijek postoji, ali ga mogu vidjeti samo oni koje odlikuje izuzetna krepost i čistoća srca… Sve to samo doprinosi magličastom ozračju koje prati jednoroga.

Zbog njegove sveopće prisutnosti C.G. Jung ga uzdiže na razinu arhetipa i kaže da proizlazi “iz jednog izvora – našeg kolektivnog nesvjesnog“, te ustvrđuje da je jednorog izraz naše kolektivne težnje za nepoznatim i nedostižnim, nalik potrazi za svetim Gralom.

Iako je postojanje jednoroga upitno, neupitan je njegov arhetipski lik koji se, više nego bilo koja druga životinja, suptilno provlači od davne nam prošlosti do današnjih dana kroz mitove, legende i priče mnogih naroda. Njegova sve učestalija prisutnost u suvremenoj književnosti i popularnoj umjetnosti govori da se jednorog vraća kao simbol povezanosti s duhovnom dimenzijom, a to je ono što čovjeku današnjice u njegovoj jurnjavi za novim i boljim u materijalnom smislu sve više izmiče. (Nova Akropola)

http://www.alfa-portal.com/slider/99-najvaznijih-izuma-20-stoljec