Mislioci razmišljaju puno o sebi i drugima.
Pogledom znaju čitati lica kao knjige.
Stavovi postaju ofucani poput starih haljina.
Vjerodostojnost se krijepi vjerovanjem u svoje vlastite laži.
Radije neka sam i smiješna, nego lažljiva.
Ponekad ljudi više vjeruju svemu drugom, nego sebi.
Izmišljotinama koje nemaju veze sa stvarnošću.
Misterijama sapletenim poput paukove mreže.
Prognozama koje se ne ostvaruju.
Dosadnjakovićima koji zapitkuju jer nemaju pametnijeg posla.
Pesimistima opterećenim ružnim snovima.
Optimistima sa ružičastim naočalama.
Pokretima protiv ovog ili onog.
Visokouzdignutima.
Svemu i svačemu, samo ne sebi.
Jer…
Rijetki su postali koji misle svojom glavom.
Duboko misle, oni neki u nedohvatnim dubinama.
Pametno misle, oni koje se rijetko sluša.
Naoko obični mali stvorovi, koji ne govore puno.
Osim sebi, jedino njima još vjerujem!
bglavac
irida
edin.kecanovic
