U zadnje vrijeme primjećujem da se konstantno događa upravo ovo o čemu naslov članka govori: Ja šumom, a netko drumom..

Ja hoću reći jedno, gotovo nacrtam što sam htjela reći, a netko to okrene za 360 stupnjeva ili sliku koju vidi napravi po svome..

Kako "osjeća" da bi trebala izgledati..

Ma, da ti pamet stane, koliko se stvari prekrajaju i tumače na svoj način..

Ja pišem o guskama i jatu.. Imala sam jednog gusana, koji je gotovo ljudski pričao sa mojim suprugom, i pravio mu društvo kad je suprug cijepao drva.

Bio nam je kućni ljubimac. Nažalost, jedne noći je nestao..Ili ga je lisica ili čovjek ukrao, ni dan danas ne znam..

Zvao se Joso..

Elem, pišem o tome kako svatko ima svoju vrijednost, i kako guska ne može biti mačka, niti mačka koza, niti koza magarac, niti kokoška pas..

Pa se nađu krojači, koji osjećaju da treba tu nešto skrojiti, jerbo, kad se izdvajaju guske, odma se misli na glupavoću i povrijeđen ego..

Jebi ga, ja svojom šumom a netko uporno drumom.

Valjda ćemo se naći jednom na istom raskršću, kad ja izađem iz šume, i oni koji putuju cestom..

Objavim predivnu pjesmu, koja me je duboko dotaknula, očekujem bar neki osvrt na te ezoterične stihove, a komentator se zakačio za nešto što je nabrzinu sklopljeno, tek da se nešto kaže, i što nema veze sa ondašnjim stihovima i Nazorovim uvidom u sam proces spajanja šume i druma..

Bezveze...

Najgora moguća varijante je kad nešto osjećaš, a ne provjeriš do kraja, pa od toga napraviš jelo..

Ispadne totalno nejestivo.. A još gora varijanta je kad sakupiš ostatke od rekla-kazala utisaka, i onda kuhaš..

Bez da probaš okus...

O Egu je puno pisano, što na Magicusu, što inače..

Ne valja ga postavljati na prijestolje, ne valja biti njegov rob..

Razlog našeg putovanja ovdje, je upravo kultiviranje ega i uspostavljanje ravnoteže..

No o tome se ne priča previše. Acta, non verba..Djela a ne riječi...