Kako zavladati nad ljudskim umovima?
Kako zavladati nad masama?
Kako zavladati nad svijetom?
Princip straha uvijek je funkcionirao, od Adama i Eve, do danas. Ako budete ovako ili onako, bit će vam tako i onako…
Tako se postiže moć.
Utuvi mi u glavu taj famozni strah od budućnosti i imaš moć nad mojim „sada“.
Ljudi se boje budućnosti, koje još nema.
U njoj su mogući neostvareni planovi, krize, gubici, razočaranja, prirodne katastrofe, još nepoznati udarci sudbine, smak svijeta, strašni sud, pakao... Pakao kao beskonačna kazna nakon smrti ukoliko ne živiš ovaj život upravo onako kako su rekli da treba. Rekli su i odredili oni koji znaju, a ti ionako nemaš pojma čim ne misliš svojom glavom. Tvoje je da se pridržavaš, da strepiš i da se bojiš. Moći religije, politike, režima, novca.. zasnovane su na igri sa strahom.
Strah od budućnosti. Nju ne poznajemo, pa se o njoj lako mogu izmišljati strašne priče. Pa se mogu i potkrijepiti brojnim dokazima iz prošlosti. Onaj tamo je onako, pa mu se dogodilo tako. Samo da znaš, što te otprilike čeka ako se ne pridržavaš…
Mnogi ljudi žive u strahu jer jednostavno pretjeruju. Ufuravaju se u nešto čega nema, pretjerano vjeruju kojekakvim labavim teorijama, pretjerano se brinu o stvarima na koje ionako ne mogu utjecati, pretjeruju u porocima, u zgrtanju, u lopovluku, u laganju, u ubjeđivanju, u koječemu, maltretirajući sebe, svoje tijelo i duh.
Ljudi se boje jer sami sebi stvaraju neprijatelje i prihvaćaju nametnute neprijatelje, koji to možda i nisu. Ali, netko je rekao, utuvio u tintaru.
Dakle, treba se bojati. Opasnosti vrebaju na sve strane. Kako se izbaviti, što poduzeti, što se smije reći i kome, a što ne. Svaka misao, svaka riječ, svaki korak, mogao bi biti „pogrešan“. Što ako se netko uvrijedi, ako nekom padne kruna s glave, ako se uspostavi da je car gol... Kako se nositi s predrasudama, s reakcijama, s posljedicama. Kakva katastrofa te čeka, ako nisi “onako kako trebaš biti”…  Nijanse straha u paleti od prozirnopastelne jedva vidljive preko paničnokričavocrvene do najtamnije crne…

Kad god neka institucija ili pojedinac želi postići moć nad čovjekom ili masama, u pozadini ostvarenja te moći je – strah. Nerijetko sasvim otvorenim ili pak prikrivenim prijetnjama. I naravno da djeluje. Djeluje svaki put kad god dopustiš da ti strah obuzme misli.
A čim prozreš tu samu igru, strah prestaje djelovati i nestaje u ništavilu iz kojeg je i potekao. U skladu s tim automatski prestaješ zamišljati ono najgore što bi se moglo dogoditi sutra i počinješ živjeti u ovome sada.

Ipak, mnogi radije odabiru život u strahu, umjesto da potraže odgovore na pitanja…
Da li je to stvarno onako kako se govori?
Ili su neke riječi možda izokrenute?
Neke teorije na kvasinu?
Tko ima koristi od toga, tko profitira?
Koji je cilj? Što se postiže?
Da li se vidi stvarnost ili je u pitanju samo obmana?
Kako reagirati na vijesti koje ulijevaju strah?
Zar nije i prije bilo sličnih nagovještaja, prijetnji, predviđanja koja se nisu ostvarila?
Što se događa ako ne reagiraš sa strahom, već u svemu vidiš samo igru?

Kad živiš ovaj život, sada, u ovom trenutku, onda te nitko ne može manipulirati strahom. Čak ni ti sam sebe. Možeš pokušati, ali nemoguće je bojati se, a istovremeno biti potpuno, apsolutno, bezuvjetno, ovdje i sada. A svijet je projekcija, ogledalo tvojih misli i jedino bivanjem u sada si u stanju prosuđivati bez straha.
Možeš odabrati…

Zatvori se i dumaj o mogućim katastrofama, eto ti onda svijet kojemu prijeti propast i katastrofe.

Ili, prihvati, voli, blagoslovi, i cijeli svijet je čudo od ljubavi i smisla koji teče i nadovezuje se upravo onako kako treba biti. U skladu s tobom. U skladu sa prihvaćanjem, sa zahvalnošću, sa otpuštanjem svega onogog što ti se trenutno ne igra...

Ili ipak voliš igrati igru straha?
A, dobro… I to je izazov..