HIPNOZA KROZ VJEKOVE

Povijest  hipnoze prati kronologiju ljudskog roda. Hipnoza je sastavni dio naših života, nešto poput disanja, s nama je od našeg nastanka i svako od nas posjeduje hipnotičku sposobnost da umom odluta i stvori neku drugu realnost. Prateći povijest čovječanstva vidi se da je “Religijski trans” (trans = hipnoza) mnogo puta spomenut i detaljno opisan kao metoda liječenja, kako pojedinaca tako i čitavih grupa ljudi. To nedvosmisleno govori da je liječenje umom postojalo od najranijih vremena ljudske povijesti. Svi ti opisi “religijskog liječenja transom” skoro u potpunosti se poklapaju sa suvremenim opisima hipnotičke seanse.

Mnoge stare kulture su opisale svoje običaje i aktivnosti koje se u potpunosti povezane sa hipnozom. Stari, Egipćani, Grci, Vikinzi, Indijci i mnogi drugi, koristili su obrede sa mrmljanjem, pjevuckanjem i bubnjanjem da bi izazvali neku vrstu transa, odnosno dubljeg stanja svijesti. Ovi i ovakvi običaji su najčešće povezivani sa religijskim liječenjem.

Podaci sa Sumeranskih glinenih pločica, iz četvrtog tisućljeća pr.n.e. govore nam da je već taj drevni narod poznavao hipnozu i koristio je kod raznih vrsta poremećaja. Iz svećeničke skole u Erehu čuva se djelo koje nam daje dokaze da su svećenici-liječnici pomoću hipnotičkih sugestija liječili bolesnike  u snu. Tu navode i tri poznata stupnja hipnotičkog stanja: laka, srednja i duboka hipnoza.

U Manuovom zakoniku, najstarijem pisanom znanstvenom djelu Indije, opisani u slični stupnjevi hipnoze. Autohipnoza i hipnoza spominju se kao sastavni dio Joge, te se smatra kako svaki pravi Jogin mora biti stručan u tom području.

U starom Egiptu također je korištena hipnoza kao terapijsko sredstvo. Često se kao primjer jednog od prvih opisa hipnoze, navode hijeroglifi u Ebersovim zapisima iz vremena Ramzesa XII, 3000 god. pne. koji opisuju proceduru koja se odvijala u “hramu sna”. Ti zapisi opisuju proces davanja sugestija za ozdravljenje osobama koje djeluju kao da su uspavane. Bolesnike bi hipnotizirali stavljajući im pred oči sjajne metalne ploče, kako bi im se oči umorile i tako nastupio hipnotički san. Bilo je poznato i polaganje ruku, povezano s odgovarajućim nalozima. Glasoviti po tom pitanju bili su Serapisin hram u Kanopeu, te Izidini hramovi.

Kod starih Grka su također naširoko bili rasprostranjeni “Hramovi sna”.  Bolesnici su nakon pripreme dijetom i kupeljima išli spavati u hram. Dok su spavali, svećenici bi im šaptali na uho određene sugestije. Tako bi bolesnici pod utjecajem hramske atmosfere aktivirali vlastitu snagu ozdravljenja.

 Rimljani su, slično Grcima tražili savjet kroz hipnozu, kao i liječili bolesnike. U drugom stoljeću naše ere, rimski pjesnik Porfirije priča o svađi između filozofa Plotina i Olimpija, oko toga koji od njih dvojice posjeduje veće znanje  i natjecanju u “magičnoj umjetnosti”. Natjecanje se odvijalo pred mnoštvom učenika. Plotin je prišao tik do Olimpija, nekoliko minuta mu prodorno gledao u oči, a zatim glasno viknuo: “Gledajte kako se Olimpijev trup grči kao vrećica za novac”. Olimpije je u jakim bolnim grčevima priznao da Plotin raspolaže većom snagom duha od njegove.

Primjena hipnoze u obliku hramskog sna održala se do sredine šestog stoljeća. Zatim su kršćanski redovnici nastavili sa liječenjem molitvama, posvećenom vodicom i polaganjem ruku.

U jedanaestom stoljeću redovnici Hesihasti na brdu Atos izazivali su autohipnozu fokusiranim gledanjem u pupak. Zbog toga su ih nazivali omfalofizicima ili promatračima pupka.

Slavni Paracelsus (1493-1541) ili pravim imenom Theophrastus Bombastus von Hohenheim, podučavao je da je glavni činilac ozdravljenja zapravo tzv. “unutarnji liječnik”. Poticaj je dobio od redovnika u Koruškoj koji su liječili bolesnike tako da bi im naredili da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Uslijed toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu bi im redovnici davali sugestije za ozdravljenje.

Taj oblik liječenja uspjela je baciti u zaborav Inkvizicija, jer je spaljivala svakog tko se time bavio. Hipnoza u ovoj formi kakva je nama danas poznata počinje zvanično da se spominje u 17 vijeku.

Anastasius Kircher (1606-1680) isusovački redovnik, u svojoj knjizi Experimentum Mirabile, opisuje kako je začarao pijetla. Bila je to prva znanstveno obrađena pojava takozvane animalne hipnoze, te je možemo smatrati pretečom Mesmerovog “magnetismus animalisa”.

Maximilian Hell (1720-1792) također isusovac i poznati profesor astronomije, bavio se “magnetskim kurama”. Izrađivao je magnete u obliku oboljelih organa i pričvršćivao ih na oboljele dijelove tijela. Na taj način je izliječio 60 do 70 posto bolesnika. Pomoću tih kura poboljšalo se i opće stanje bolesnika.

Za suvremenu hipnozu možemo reći da se rađa sa teorijom i radom austrijskog liječnikaFranz Anton Mesmera (1734 – 1815). Mesmer je stvorio teoriju “Animalnog Magnetizma” i razvio specifičan način liječenja koji mu je pomogao da izliječi veliki broj ljudi. Njegova teorija i pristup, od tad su poznati pod imenom “Mesmerizam”. Mesmer je vjerovao da među svim poljima koja su bila poznata nauci u tom vremenu, postoji još jedno polje koje je on nazvao polje života ili životna sila. On je definirao dobro zdravlje kao slobodan protok životne sile kroz tisuće i tisuće kanala u našim tijelima. Analogno tome, svaka bolest je nastajala kao rezultat blokade slobodnog protoka te životne sile. Prevladavanjem ovih prepreka i ponovnim uspostavljanjem slobodnog protoka vraćalo se i stanje zdravlja. Kada bolesnik nije mogao sam pokrenuti ozdravljenje onda je bio neophodan kontakt sa sprovodnikom “animalnog magnetizma”. Mesmer je duboko vjerovao da je on prirodni sprovodnik animalnog magnetizma i da samim tim može uticati na protok životne sile i tako omogućiti ozdravljenje. On je svoj “fluid” prenosio na bolesnike gladeći ih odozgor prema dolje. Po njemu je ta tehnika nazvana Mesmerovim glađenjem. Godine 1775 razaslao je Mesmer svim glasovitim akademijama okružnicu sa 27 poučaka u kojima je razjasnio svoju teoriju. Među liječnicima i znanstvenicima tog vremena stekao je mnogo pristalica, ali i protivnika, tako da je morao pobjeći iz Beča u Pariz. Tu su ga oduševljeno dočekali, a među njegove pacijente ubrajala se i Marija Antoaneta. Francuska Akademija nauka, je 1784. na zahtjev kralja ispitivala Mesmerove teorije, te je na kraju zaključila da se izlječenja zasnivaju na umišljaju pacijenata. Bavljenje “mesmerizmom” je tada nažalost zabranjeno. Mesmer je tako, iako je polazio od pogrešnih pretpostavki dao inicijativu da se na međunarodnom polju znanstveno ispita hipnoza. Time je postao avangardni predstavnik moderne psihoterapije.

Opat Faria (1755-1819)  iz portugalske kolonije Goa, je u Indiji  proučavao hipnotičke pojave i zaključio da za izazivanje hipnotičkog sna nije hipnotizeru potreban nikakav fluid, kako je u to vjerovao Mesmer, već da hipnotički san izaziva sama sugestija. Njegova metoda hipnotiziranja sastojala se u tome da bi jednostavno prišao bolesniku, oštro ga pogledao i odjednom viknuo “Dormez!” – Spavajte! Gotovo 50% pacijenata već je pritom zapalo u hipnozu.

James Braid (1795-1860) engleski očni liječnik, napravio je veliki korak u razvoju suvremene hipnoze. On je metodu do tad poznatu kao “Mesmerizam” preimenovao imenom “Hipnoza” Taj umjetni san nazvao je “hipnoza” prema grčkoj riječi hypnos što znači san. Braid je nakon promatranja demonstracije mesmerizma, zaključio je da je otkrio prave razloge zašto ljudi tako lako ulaze u stanje transa. Po njegovom mišljenju ti razlozi nemaju nikakve veze sa bilo kakvom nevidljivom magnetnim silom. On je predložio čisto medicinsku osnovu za hipnozu. Po njemu je razlog “Mesmerovog stanja” (transa) bilo izazvano fiksacijom i umaranjem optičkog nerva, što je izazivalo spontano zatvaranje očiju. Odatle se provlači današnja asocijacija sa fokusiranjem na satove koji se njišu ili, u njegovom slučaju, na srebrnu tabakeru. U svojim kasnijim radovima Braid je zaključio da sama fiksacija očiju nije dovoljna za izazivanje transa, objašnjavajući da pored očiju ono što također postaje fokusirano je i sam um. Drugim riječima, um osobe koja je u hipnozi jednako se fokusira i usmjeruje na samo jednu ideju koju mu sugerira hipnotizer. On je vjerovao da trans izazvan ovim putem daje odlične rezultate u rješavanju zdravstvenih problema koji nisu organskog porekla. No Braid je, poput svojih prethodnika od kruga znanstvenika doživio samo porugu.

James Esdaile (1808-1859). Još jedan engleski kirurg koji je koristio “Mesmerizam” kao anesteziju u svim svojim operacijama. Njegove medicinske zabilješke pokazuju da pored toga što su takve operacije bile potpuno bezbolne, drastično se smanjio fatalni postoperativni šok i razne infekcije. Kod operacija koje je on radio koristeći ovu vrstu anestezije, javio se kod samo 5% pacijenata, što je fenomenalan rezultat u usporedbi sa za to vrijeme uobičajenih 70%.

A.A. Liebeault, pariški liječnik, preispitao je Braidove pokuse i ustvrdio da su pravilni. Koristio je isključivo brzu hipnozu, zbog uvjerenja da duboki trans nije svaki put neophodan da bi se postigli odlični rezultati u liječenju. Već je godine 1866. objavio o tome knjigu Umjetni san i slična stanja. Ni ta knjiga nije naišla na pažnju koju je zaslužila.

Hypolyte Bernheim (1843-1917) profesor sa sveučilišta u Nancyju, nekoliko je godina kasnije uočio vrijednost Liebeaultovog učenja. Nekoliko godina intenzivno se bavio time, pa je čak i uveo tu metodu liječenja u medicinskoj klinici u Nancyju. Zajedno sa Liebeaultom osnovao je “Nansijslku školu”, čime je počela znanstvena primjena hipnoze.Jedan od učenika te škole bio je i slavni Sigmund Freud, osnivač psihoanalize. U isto vrijeme u školi se nalaze glasoviti liječnici i sljedbenici August Forel, Emile Coue i Charles Baudouin.

Emile Coué (1857-1926). Francuski psiholog iz Nansija, koji je razvio studiju “psihologija sugestije”, proučavajući efekte sugestija na pacijente, kao i efekte autosugestija. .”. On je učio svoje pacijente da mogu sami sebe izliječiti: “ Mogućnost liječenja leži u vama. Pozovite u pomoć vlastiti duh neka posluži vašem tjelesnom i duhovnom zdravlju. On će vas izliječiti, pa ćete biti snažni i sretni.” Ostaje upamćen po svojoj čuvenoj autosugestiji: “Svakoga dana u svakom pogledu ja sam sve bolji i bolji”. Pored toga, on je prvi dokazao da je imaginacija uvijek jača od snage volje: “Kad se imaginacija i snaga volje suoče, imaginacija uvijek pobjeđuje”. Na primjer: Ako zatražite od nekog da pređe preko daske dužine 2m, širine 0,5m koja leži na zemlji, ta osoba će to napraviti bez ikakvog problema. Međutim, ako kažete toj osobi da na polovini daske stane, zatvori oči i zamisli da je ta daska postavljena između dvije osmokatnice na 50m visine, osoba odmah počinje da se ljulja kao da će pasti. Imaginacija čini čuda, zar ne?

 I.P.Pavlov (1849-1936), ruski istraživač, zaslužan je za istraživanje jednog drugog vida hipnoze. On je svojim glasovitim pokusom izvedenim na psu osvijetlio psihosomatske procese i dokazao da su hipnoza i sugestija posve normalna životna zbivanja. Time je hipnozu oslobodio vela tajnovitosti. Pavlov je pokus izvodio tako da je dok je hranio psa uvijek udario u zvonce. Tako je na kraju dobio efekt da su psu curile sline kad on udari u zvonce, iako nije bilo hrane. Nakon pokusa Pavlov je rekao: “Svaki trajni podražaj ili podražaj koji se sistematski ponavlja, te putem živčanih kanala dosegne određenu točku na kori mozga, dovodi prije ili kasnije do prinudne pospanosti, a zatim do sna, odnosno hipnoze. Pritom je Pavlov oštro razlikovao naslijeđene – neuvjetovane reflekse, od uvjetovanih refleksa stečenih u toku života. Pomoću Pavlovljeve nauke o uvjetovanim refleksima uspjelo se eksperimentalno istražiti neka područja ljudske podsvijesti, u prvom redu automatizirane mehanizme i djelatnosti živaca.

I.H. Shultz tvorac popularnog “autogenog treninga” jedan je od zanimljivih suvremenijih istraživača hipnoze. On je razvio ovaj specijalni postupak autohipnoze koji se danas primjenjuje širom svijeta. Riječ “autogen” dolazi iz grčkog jezika, a znači “onaj koji sam sebe proizvodi”. Prvi cilj tog treninga je opuštanje uz pomoć koncentracije i utjecanja na samog sebe.

Dr. Milton Erickson (1901-1980). Američki psihijatar koji je napravio svojevrsni preokret u primjeni hipnoze razvijajući blagi, indirektni pristup koji je i dalje veoma popularan među mnogima današnjim terapeutima. Do kraja svoje karijere on je ovladao indirektnom tehnikom hipnoze do nivoa da je jednostavno vodio razgovore sa svojim pacijentima uvodeći ih u trans bez ikakvog spominjanja riječi hipnoza. Naravno, Dr. Erickson je savršeno dobro znao što govori i kako govori, a upravo je to izazivalo hipnozu(trans). Njegov pristup i shvaćanje hipnoze u procesu stvaranja pozitivnih promjena, dovelo je do razvoja moderne terapije razgovorom tj. NLP-a. On je radeći kao psihijatar, svakodnevno upotrebljavao hipnozu gotovo 60 godina, od 1920-te, pa sve do svoje smrti 1980-te. Dr. Erickson je svojim radom pojasnio mnoge primjene hipnoze. Iz razloga što je njegova metoda indirektne hipnoze postala veoma popularna, često se zaboravlja i da je Erickson bio izuzetni ekspert brze, direktne hipnoze i da je ju koristio isto toliko, koliko i indirektni pristup. Ostalo je zapisano da je Erickson toliko često koristio brzu indukciju “rukovanja”, da pri kraju njegove karijere više nitko nije se usuđivao da se rukuje sa njim. Mnoge od njegovih izjava su citirane kao definicije hipnoze – evo jedne od njih:

“Hipnoza je specijalno stanje svjesnosti karakteristično po spremnosti prihvaćanja novih ideja”. – Milton Erickson

Dvije stvari su vrijedne zapaziti iz ove kratke definicije. On naglašava da um postaje prijemčiv na ideje koje hipnotizer sugerira. Ovo se može tumačiti time da osoba postaje više podložna sugestiji ili više otvorena na ideje koje joj se predstavljaju kada je u hipnozi. Naglasak koji Erickson stavlja na “svjesnost” umjesto na nesvjesnost, nepažljivost i neupoznatost sa nečim, također je veoma važan. To je potpuno u skladu sa njegovim stavom da vam hipnoza omogućava da se suočite sa tajnovitim dijelom svih nas, svojim podsvjesnim umom ili onim što on naziva nesvjesnim umom. Kada je osoba hipnotizirana, podsvijest preuzima veću odgovornosti odnosno dolazi ispred. Podsvijest regulira sve tjelesne procese, skladišti i upravlja sjećanjima, učenjem iz svakog iskustva, samim tim mentalnim modelima i šablonama koje nastaju, a omogućavaju nam da funkcioniramo. Erickson predstavlja podsvijest kao intuitivni i imaginativni dio uma, koji može da pokrene sve vaše potencijale i trenutno promijeni način na koji mislite, osjećate i reagirate. Suprotno ovome svjesni dio uma je vrlo ograničen. Svijest je logična i linearna u svom pristupu rješavanja problema. Svjesni um poznaje samo ovdje i sada. Erickson u svom radu nije bio zainteresiran da govori sa svjesnim umom. Cilj mu je uvijek bio direktna komunikacija sa podsviješću pacijenta.

 Dave Elman (1900 – 1967). Kada je imao osam godina, Dave je video svog oca potpuno izbezumljenog od bolova nastalih zadnjim stadijem raka. Porodični prijatelj, inače scenski hipnotizer, kad je čuo za ovu situaciju došao im je u posjetu. Ušao je u sobu njegovog oca i posle kratkog hipnotičkog tretmana, stenjanje i ječanje se utišalo a neizdrživi bol je oslabio. Mali Dave je dobio dozvolu da posjeti svog oca i poigra se sa njim. On nikada nije zaboravio tu ranu epizodu, kao ni činjenicu da je njegovom ocu olakšanje donio hipnotizer nakon što su doktori rekli da nemaju pravi način da mu ublaže patnje. Dave Elman je imao četrdeset devet godina kada je odlučio da promijeni svoju profesiju i postane stručnjak za podučavanje hipnoze. Prikupio je svu tad dostupnu literaturu i proučavajući te materijale i praktično ih testirajući, razvio svoj “Dave Elman kurs Kliničke Hipnoze”. Iako Elman nije imao nikakvo formalno obrazovanje iz medicine, on je ograničio svoju obuku samo na liječnike i zubare.

“Hipnoza je zaobilazak kritičkog faktora svijesti i uspostavljanje selektivnog razmišljanja”. – Dave Elman

Ova Elmanova definicija hipnoze preuzeta je kao formalna definicija Hipnoze u američkom zakonu. Njegova reputacija edukatora se nevjerojatno brzo proširila i uskoro ga načinila najpoznatijim predavačem hipnoze u SAD. U narednih sedamnaest godina on je u okviru svog kursa obučio na tisuće liječnika u svim većim gradovima SAD.

 21 stoljeće – doba Polja nulte točke! Po najnovijim istraživanjima naš odnos prema stvaranju materijalne stvarnosti kakvu želimo, tj. utjecanja uma na materiju, dobiva i nove fizičke dokaze. Ovaj put u okviru kvantne fizike. U knjizi Lynn McTaggart: “Polje” opisani su brojni pokusi kako ljudi utječu na materiju, te kako svi mi zapravo stalno komuniciramo s tim poljem nulte točke ili, kako se još naziva, s poljem kvantnog vakuuma. To je prostor koji nas okružuje a koji sadrži vrlo spore valove – tzv. skalarne valove. A valovi su dobri prenositelji informacija (TV, radio, mobiteli). Da bi se mogli “prikopčati” i crpiti energiju i informacije iz tog polja, osoba se mora opustiti, te zapasti u stanje koja se u psihologiji zove “sekundarnom pažnjom”  ili lagane omamljenosti. To je kao da gledate predmet u blizini očiju, ali namjestite oči kao da gledate u daljinu. U tom stanju možemo primati informacije iz polja, ali se može i utjecati na nas iz polja. Na toj razini svi smo povezani. Hipnoza najvjerojatnije djeluje na toj razini. Možda ćemo u budućnosti moći dublje i detaljnije razumjeti mehanizme hipnotičkog djelovanja. U međuvremenu važno je da imamo jednu neškodljivu tehniku kojom si možemo pomoći u mnogim zdravstvenim i psihološkim tegobama.

Bez obzira da li neko vjeruje u hipnozu ili ne, da li je proučavao materijale na tu temu ili ne, sasvim je sigurno da u svakome od nas postoji nekakva osobna predstava o tome što je hipnoza i kako ona funkcionira u praksi. Kod većine ljudi taj stav je obično zasnovan na nečemu što je osoba čula ili vidjela u filmovima ili TV programima. Kada jednom počnete da proučavate hipnozu sve vaše ideje i stavovi o tome što je hipnoza i kako se ona može koristiti, totalno će se promijeniti i postati će potpuno različiti od mišljenja većine ljudi iz vašeg okruženja. To je put kojim svako od nas mora da prođe, jer to je put otkrivanja novih znanja i osobne evolucije.

http://hipnoza-zagreb.com/blog/