U početku, svjesnost je neometana, direktna. Opažamo ono što jeste. Od prve minute rođenja. Čak i prije, ali posebno kada napustimo sigurnost i ugodu maternice, jer program preživljavanja aktivira predatorski um koji opaža i sprema to iskustvo i tako se razvija. Počinjemo sve osvještavati neposredno, direktno, onakvo kakvo jeste. Učimo govor života onakvog kakav on jeste jer je dječja svjesnost neometana.

A onda, negdje oko treće godine života dijete počinje primjećivati da ono što opaža i osvještava direktno , nije bitno za okolinu. Polako počinje odbacivati 'onaj jezik i komunikaciju' kojom je do tada razvijalo i gradilo um, i počinje usvajati obrasce koji su prihvatljivi za okolinu. Dijete osjeća da nije bezuvjetno prihvaćen pa  počinje imitirati bližnje( prvenstveno roditelje, staratelje..). Time navlači razne maske, nove osobnosti, ponašanja, počinju manipulacije. I sve to dijete radi da bi se odbranilo i zadrzalo svoju volju. Uči selektirati poželjne opažaje u skladu sa onime na što okolina usmjerava pažnju. Time imitira stvarnost, usvaja očekivanu stvarnost a onu osvještenu jednostavno počinje sve više odbacivati.  Time dijete polako ali sigurno( ovisi o tome koliko je roditelj uporan u ometanju djetetove volje) napušta 'svoj svijet', svoju stvarnost i svoju moć da prati tu svoju stvarnost.

U dobi od 3 godine ne gubimo samo spontanost orijentacije, djelovanja i upravljanja pažnje radi osvješćivanja neposrednog, već i dobijamo novi um koji bilježi novu stvarnost  i polako preuzima vlast  pred inherentnim umom.  Taj novi um je instalacija koja gradi zidove i izolaciju.

 Ali sve te ovisnosti koje dolaze naučenom stvarnošću i dogovorenim opažajem ne mogu nadvladati onu izvornu volju za vlastitim životom. Pa se krene 'u potragu' nakon prepoznavanja postojećeg. Počinjemo preispitivati sve ono što nazivamo stvarnošću, posebno onu stvarnost kojom je zadano 'JA'. I postupno se oslobađamo vlastitog opisa sebe. I počinjemo se prisjećati…..Jer sve je zapisano u matrici našeg tijela, energetski, pošto i je svako iskustvo energetska kombinacija u trenutku opažaja, čak i kada nije direktan. Kada smo slobodni od silnih dijaloga uma, možemo se prisjetiti svakog iskustva.

I što mi imamo od toga? Prvenstveno to da budemo bliže spoznaji tko smo i na koji način smo u odnosu sa okolinom. Da bismo se tome približili potrebno je razumijeti informacije koje su u nama pohranjene( znanja, vještine, iskustva, mogućnosti…). A za to postići, potrebne su nam metode i tehnike koje će nam u tome pomoći.

 Jedna od metoda koja nam pomaže izgraditi skladnu sliku svijeta je upravo fraktalna metoda. Načelo srodnosti ili sličnosti koristi se kada osoba crta svoj prvi fraktalni crtež.U određenom trenutku mi nesvjesno unosimo u crtež svoja unutrašnja stanja. Slikamo sami sebe, svoja iskustva , emocije, misli, svoje tijelo. Taj crtež sadrži informacije o nama samima. Crtež i crtač su slični kao dvije kapi kiše. Ako je svijet oko nas fraktalna struktura, crtač je makrokozmos a crtež mikrokozmos. Oboje su u stalnoj interakciji, što znači da čovjek mijenja i obnavlja svijet kroz oblikovanje okoline, a isto tako okolina utječe na život svakog čovjeka i mijenja ga. Analogijom uviđamo da korekcijom samog crteža prema pravilima mijenjamo crtež, ali smo i sami podložni promjeni. Što vidiš, to postaješ.

I u tome je i bit ove art terapije. Promjena iznutra prema van. U fraktalnoj metodi posve su isključeni vanjski podražaji i reakcije na njih čime se postiže cilj da se što više isključi razum a da mjesto nesvjesnom. Na taj način dobivamo istinsku sliku našeg dubokog misaonog, emotivnog  i fiziološkog stanja u trenutku crtanja crteža.

www.kreativnakademia.com