Imam 47 godina.

I iskreno, nije me briga izgledam li starije ili mlađe od toga. Potpuno mi je svejedno.

Živa sam. Mnogi to više u mojim godinama nisu, mnogi koje sam poznavala i sa kojima sam dijelila školske klupe dok smo još svi izgledali jednako, potpuno nesvjesni svega što nas čeka. Nema ih, a nisu bili ništa lošiji od mene. 

Isteklo im je vrijeme, kao što će svakome od nas.. I što si napravio – napravio si.. 

I neću lagati kako sam zbog toga svjesna svakog dana i svakog trenutka u svom životu, kako uživam i koristim bolje svo svoje vrijeme, jer je to još uvijek daleko od istine, ali budim se.. Budim se u tome da svaki puta kada otvorim oči – dobijem dar.. 

Možda je do godina, ali svaku vijest, kako nekoga između nas više nema, doživljavam kao podsjetnik..da smo mi dobili više..više prilika. 

Više prilika da popijemo kavu, da pogledamo u sunce, da se zaustavimo u prolazu i u dvije minute pitamo nekoga kako je..bez obzira što ćemo sve to već za 5 minuta zaboraviti.. Sve su to prilike.. 

Jer kada istekne vrijeme..iskoristio si sve svoje prilike. Nema popravnog. 

Pročitala sam jučer: Ne postoji ništa žalosnije od starine opterećene godinama, koja nema drugog dokaza da je živjela – osim starosti. (R. Torre) 

I da budem iskrena, voljela bih doživjeti tu starost jer bi to značilo da ću možda gledati svoje unuke kako rastu i da ću imati priliku napraviti još  puno stvari koje do sada još nisam uspjela, ali sada znam: to je privilegija..

Ali možda tu privilegiju ja neću imati. 

I nemam pravo žalbe.

„Imala si svoje vrijeme i sa njim si napravila što si htjela.“ Jesam. 

Godinama nesvjesna mogućnosti koje sam imala. Godinama nesvjesna izbora koje sam radila. 

No, danas isto tako znam: više nema isprika..

Isprika tipa „nisam znala“, „nisam mogla“, „budem“, „hoću“… 

To je prevara kojom smo svi pokušali zavarati sebe i pokušali kupiti vrijeme, a ono se ne da kupiti..

Jer godine su prošle i ako niste napravili, niste bili, niste osjetili, niste doživjeli..svejedno ste potrošili svoje vrijeme.. 

I onda ..što ćemo? 

Ja znam.

Ako nešto želim – moram to napraviti danas jer sutra možda više neće biti vremena za mene.

Ako nekoga volim, moram mu to reći danas jer ga možda sutra više neće biti. 

Jer jedino tako mogu biti sigurna da, ako me Bog..Svemir..Univerzum..stavi među one privilegirane, da će moja starost imati dokaze.

…

A svi vi koji mislite da postoji „višak vremena“ i da možete i dalje odgađati donošenje odluka, mislim da vam treba Terapija Brze Transformacije

https://www.transformirajse.com/2019/01/25/dajte-svojim-godinama-dokaz-da-ste-zivjeli/