Traženje bijega

Sloboda izražavanja, sloboda vjeroispovjesti, sloboda informiranja, sloboda govora, sloboda tiska, sloboda stvaranja, borci za slobodu, akademska sloboda, ekonomska sloboda, slobodno vrijeme... U 21. stoljeću, čini se da svatko može izmisliti vlastitu vrstu slobode.

No, postoji li nešto poput apsolutne, bezuvjetne slobode? Ne slobode od nečega (ili za nešto), nego jednostavno neograničena, beskrajna sloboda u svakom smislu kojeg možemo zamisliti? Postoji li takva stvar kao jednostavno, sloboda?

Kabala kaže da postoji, ali je posve različita od onoga kako ju obično zamišljamo. Za većinu nas, sloboda znači bježanje od stresa, gnjavaže i nevolja svakodnevnog života. Želimo biti oslobođeni briga i pritisaka, šefa na poslu i prekoračenog minusa na bankovnom računu. Ukratko, želimo trunku bijega od stvarnog života kako bismo uhvatili zraka.

Stoga marljivo radimo tijekom cijele godine i štedimo novac, kako bismo, konačno, uspjeli dobiti nekoliko trenutaka milosti na pješčanoj plaži.

I, između nas, nešto uvijek ne ispadne baš onako kako smo htjeli. Jedanput je hotel u pitanju, drugi put let, a ako ništa drugo, onda djeca odluče da je sada savršeno vrijeme da se razbole... Na ovaj ili onaj način, većina odmora u konačnici ne ispadne onakvima kakvima smo ih zamišljali.

Pa čak i kada nam se posreći da odemo na savršeni odmor, svaki nas trenutak podsjeća na činjenicu da će sve uskoro proći, i da ćemo, i prije nego što to shvatimo, morati zaroniti natrag u „stvaran život“.

Ako stanete i na trenutak razmislite o ovome, iskrsnut će poneka zanimljiva pitanja: Čini li nas bježanje od rutine uistinu slobodnijima? Što ako bi postojao drukčiji način, takav da ne bismo htjeli bježati od naših života u potrazi za slobodom? I, postoji li nešto poput beskrajnog odmora iz savršenog sna?

Sloboda počiva onkraj ovoga svijeta

Zapravo, postoji. No, kako bismo otkrili naš put prema tomu, trebamo ga prestati tražiti u okviru ovoga svijeta.

Mudrost Kabale objašnjava da je u našem svijetu osoba sve, samo ne slobodna. Razmislite o tome: niste izabrali svoju obitelj, ili svoje prirodne talente i kvalitete. Kao dijete, neprestano ste bili pod utjecajem svojih roditelja, učitelja i drugih koji su vas nečemu poučavali.

A kada malo odrastete, društvo i mediji upravljaju gotovo svime u vašem životu: što ćete obući, što ćete biti, čemu ćete težiti, kako ćete misliti, što ćete jesti i koga ćete voljeti. Čak nam i pojmove lijepog i ružnog, dobrog i lošeg, obrazaca govora i ponašanja – usađuje društvo.

Naravno, nije jednostavno prihvatiti zamisao da ne postoji sloboda u našem svijetu. Ali, čudno je u tomu što – jednom kada shvatite da ne postoji sloboda u ovom svijetu, počet ćete propitivati o smislu svega ovoga, a tada ste, Kabala pojašnjava, na putu prema stvarnoj slobodi.

„ ... ako podesimo srca da odgovore na samo jedno vrlo čuveno pitanje ... To je sićušno pitanje, koje se cijeli svijet pita, a to je: Koji je smisao naših života?“

Kabalist Yehuda Ashlag (Baal HaSulam), „Uvod u Talmud Eser Sefirot“

Kabalisti nam kažu da odgovor na pitanje „Koji je smisao života?“ drži ključ naše slobode. I ne postoji jedno ljudsko biće na zemlji koje si nije makar jednom postavilo to pitanje. Duboko, u samo nama poznatom mjestu, svi smo se pitali: „Gdje se nalazimo?“ „Odakle smo došli?“ „Postoji li smisao u našim osobnim i općeljudskim iskustvima?“ „Kamo idemo?“ „I koji je smisao svega ovoga?“

Kabalisti objašnjavaju da nam je jedino prirodno da postavljamo takva pitanja. No, problem je što ne mislimo da ona ikada mogu ili čak trebaju biti odgovorena. Prema tome, kad god nam takvo pitanje padne na pamet, izbjegavamo pokušati pružiti stvarni odgovor.

Također, stvorili smo društvo u kojem nam je prikladno ignorirati takva pitanja. Na koncu, društveno je puno prihvatljivije biti ponesen tokovima života nego se pitati o njegovu smislu.

 „ ... utoliko više je tako u našoj generaciji, gdje nitko ne želi ni misliti o tome. Ipak, samo pitanje i dalje stoji, gorko i naprasito, pa se ponekad pojavi nenajavljeno, i kljuca nam po umovima, i baca nas dolje na zemlju prije nego uspijemo pronaći poznatu varku, koja je, bezumno ploviti tokovima života, kao jučer.“

Kabalist Yehuda Ashlag (Baal HaSulam), „Uvod u Talmud Eser Sefirot“

Čak i šarolika industrija zabave koju smo razvili, proizlazi iz našeg pokušaja da izbjegnemo potragu za smislom života. Zaokupljamo se nebrojenim aktivnostima – gutamo tone bespotrebnih informacija, na kraju satima buljimo u TV ekran, surfamo internetom, gledamo filmove, idemo u Disneyland, i što sve ne – bilo što kako bismo si skrenuli pažnju. Sama pomisao da ostanemo bez stvari koje nas zaokupljaju izgleda zastrašujuće, zato što bismo ostali sami s pitanjem o smislu života.

Još k tome, dovoljno ironično, Kabala objašnjava da zapravo potiskujemo upravo ono pitanje koje nas vodi prema slobodi za kojom žeđamo. Da umjesto traženja bijega iz naših života odlascima na odmor, možemo pretvoriti život u potpuno drukčije iskustvo – poput beskrajnog, savršenog odmora, gdje ugoda koju osjećamo samo raste iz jednog trenutka u drugi...

Zvuči li ovo poput nečega što ne postoji u ovome svijetu? Pa, u pravu ste, ne postoji. Ali postoji na drugom mjestu, a Kabala objašnjava gdje i kako tamo dospjeti.

Kako možemo dospjeti tamo?

„Osoba treba temeljito ispitati i proučiti vlastitu bit i smisao zbog kojeg je došla na ovaj svijet.“

Kabalist Baruch Ashlag (Rabash), Shamati, Pismo 18

Počinje s jednom jednostavnom odlukom – prestati s bježanjem. Pustiti neka se pitanje o smislu života oslobodi iz svog skrovišta.

Tada ćete vidjeti da to pitanje nema nikakve veze s unapređivanjem života u ovom svijetu ili bježanjem od njega – ono se bavi jedino istinskim izvorom života. Ustvari, propitivanje o smislu života jest početak vaše povezanosti s njegovim izvorom, Stvoriteljem. Drugim riječima, odgovaranje na to pitanje i povezivanje sa Stvoriteljem ista je stvar.

Kabalisti objašnjavaju da je povezivanje sa Stvoriteljem postupan proces koji se događa unutar nas. I što se više povežete s izvorom vašeg života, to više postajete slobodni, zato što je taj izvor potpuno, bezuvjetno slobodan – ne ovisi ni o čijem (kojem) uzdržavanju.

Stoga, kako bismo dostigli slobodu ne trebamo se penjati po planinama, putovati na drugi kraj svijeta, ili pokušavati pobjeći iz našeg svakodnevnog života. Sve što trebamo učiniti je pustiti da nas to jednostavno, unutarnje pitanje probudi i vodi. Tada će se put prema savršenstvu otvoriti pred nama i bit ćemo na našem putu prema istinskoj, vječnoj slobodi.