Bipolarna (manično-depresivne) bolest je moderno ime za bolest koja se ranije nazivala manicno-depresivna bolest. Bolest sadrzi/nosi sa sobom promjene izmedju u jednom periodu pretjerane aktivnosti a na drugoj strani smanjenu aktivnost (energiju) i depresiju. Bez lijecenja je ova bolest mnogo ozbiljna sto vodi psihickoj hendikepiranosti.

Medjutim postoji efektivan/efikasan nacin lijecenja sto pomaze oboljelom da moze zivjeti jedan normalan zivot i bez vecih simptoma bolesti. Jedna takva metoda lijecenja je kombinovanje lijekova sa pedagoskim i psiholoskim metodom lijecenja.

Svi ljudi su razliciti kada je u pitanju aktivnost i osjecajnost. Kada smo veseli, raspolozeni aktiviramo se u situacijama gdje zelimo postici pozitivne ciljeve. U drugim situacijama smo negativno raspolozeni i nasa aktivnost se smanjuje. To je neophodno za nas socijalni zivot sto velikim dijelom upravlja nasim ponasanjem. Nivo aktivnosti i osjecajnosti/emocija se regulisu preko mozdanog sistema.

Kod osoba oboljelih od bipolarne bolesti ovaj sistem nije uravnotezen i ne regulise se na normalan nacin. Mozak i osjecanja/emocionalno stanje moze da se previse aktiviraju, na jedan bolestan nacin – sto se naziva manija. Ta aktivnost i raspolozenje moze da opadne (smanji se znatno ispod normale) sto nazivamo depresijom.

Uobicajeni simptomi kod manije su: prevelika aktivnost, smanjena potreba za snom, ubrzan nacin razmisljanja, dekoncentrisanost, nervoza, nepromisljeno ponasanje (gubljenje kontakta sa stvarnoscu). U teskim slucajevima agresivnost i iskrivljenu sliku stvarnosti.

Manicni periodi variraju od nekoliko dana do vise mjeseci. Uobicajeni simptomi kod depresije su: lose raspolozenje, nesposobnost osjecanja zadovoljstva, smanjenje snage, smanjena koncentracija, smanjena volja za zivotom, bespomocnost, poremeceno spavanje, los apetit. U tezim slucajevima pomisao/pomisljanje na samoubitsvo i nesposobnost za svakodnevni zivot.

Periodi depresije traju obicno od nekoliko sedmica do vise mjeseci a i visegodisnje depresije su uobicajene. Manija i depresija tipicni izrazi za ove bolesti. Smejena ova dva stanja dala su naziv bipolaran (dvopolan). Za bolest postoje i drugi izrazi. Manicni simptomi mogu biti lakseg oblika tzv hipomanija. Manicni i depresivni simptomi mogu biti pomijesani i to se naziva pomijesano stanje/stanje neuravnotezenosti.

Smjene izmedju depresije i manije mogu biti ceste – to se naziva intenzivno (ucestalo) promjenjivo stanje. Vrlo je cesto tesko tumaciti simptome. Moze da potraje duze vremena dok covjek ne shvati da problemi sa takvim osjecajima poticu od bopolarne bolesti. Klasicne bipolarne bolesti sa tipicnim manijama pogadja/obolijevaju priblizno 1 % stanovnistva. Ako se uracunaju i manje ozbiljne i manje tipicne forme bipolarne bolesti pogodjeno je 3-5 % stanovnistva.

Sta je uzrok bipolane bolesti? Danas znamo toliko da su uzroci skoro svih psihickih bolesti naslijedje i nacin zivota (socijalno okruzenje). Izraz ”ranjivost” ima centralnu ulogu. Mi naslijedjujemo gene od svojih roditelja koji nam daju vise ili manje sklonosti obolijevanju od ovih bolesti. Bolesti i napori u periodu graviditeta i porodjaja kao i psiholoski i socijalni uslovi u tom odrastanju mogu da povecaju tu sklonost. Ako upadnemo (dodjemo-nadjemo se) u neku stresnu situaciju u toku zivota moze doci do depresivnog ili manicnog stanja.

Moze biti u pitanju psikosocialni problem ili konflikt sa bliznjimam gubitak bliznjeg, poremecen dnevni ritam, ili preopterecenje na poslu.

Moze biti u pitanju bioloski faktor kao tjelesna bolest ili uzimanje izvjesnih (odredjenih) lijekova.

Bipolarana bolest moze da se objasni ovim modelom: Ziotna sredina (okruzenje, socijalne, okoloosti) Stresni faktori Naslijedje Genetski marerijal Pretjerana Osjetlijivost Bipolarna Bolest Lijecenje lijekovima/ medicinskim preparatima kod bipolarne bolesti Upotreba lijekova je osnova za lijecenje kod bipolarnih bolesti. Cilj sa lijecenjem (lijecenje ima za cilj) da temeljno poboljsa tu pretjeranu preosjetljivost i nervnim celijama i u dijelovima mozga koji regulisu aktivnosti i osjecanja/emocije. Tim stablitetom/stablisanjem se smanjuje rizik za prekomjernu ili smanjenu aktivnost.

Vazniji lijekovi kod bipolarnih bolesti se nazivaju ’stablizatori’ raspolozenja . Bez ovih lijekova je veliki rizik da se bipolarna bolest ponovo aktivira. Evo nekoliko primjera ovih lijekova koji se najcesce upotrebljavaju kod bipolarnih bolesti.

Litium (Lithionit®) je najvise proban lijek stabilizator koji je efektivan i kod manije i kod depresije. Moze da se upotrebljava i za lijecenje i za ponovnu profilaksu. Negativni efekti se izrazavaju u obliku drhtavice, pojacanog mokrenja, proliva i dobijanju na tezini, mada vecina ljudi nemaju nikakvih negativnih efekata ili vrlo malih. Lithium se dozira uz pomoc redovnih kontrola mjerenja liciuma kolicine u krvi 3-4 puta godisnje. Redovne kontrole stitne zlijezde, nadbubrezne zlijezde i funkcija bubrega su vazne jer ove organe moze da osteti licium. Lijecenje lithiumom je najcesce citav zivot. Najvaznije je napomeuti da vecina pacijenata sa bipolarnom bolesti moze premostiti svoju bolest samo sa lithiumom.

Valroat (Ergenyl®, Orfiril®, Absenor®) je jedan stabilizator koji se najvise upotrebljava kao dodatak lithiumu za lijecenje i sprecavanje mania. Dolazi ponekad do negativnih efekata kao umor, stomacne tegobe i dobijanje na tjelesnoj tezini. Zahtijeva kontrolu krvi na pocetku uzimanja ovog lijeka.

Lamotrigin (Lamictal®) je stabilizator koji se najcesce upotrbljava kao dodatak ili umjesto lithiuma za lijecenje kao i za sprecavanje depresije kod bipolarane bolesti. Moze izazvati kozne promjene zato se doziranje mora polako povecavati u periodu od 4 sedmice.

Neuroleptika (Zyprexa®, Haldol®, Risperdal®, Zeldox®, Trilafon®, Cisordinol®, koa i neki drugi) se upotrebljavaju u prvu ruku kod psihoza ali i kao u prvu ruku kod lijecenja akutnih manicnih simptoma. Ponekad se daju kao dodatak stabilizatorima na duzem periodu.