kaže ovako....

kozmički zakon djeluje uvijek i posvuda: kako misliš i osjećaš, kako se odnosiš prema drugim bićima, tako se događa tebi.... kako unutra, tako izvana.... sve što lansiraš, vraća se k tebi kao bumerang.
što činiš drugima, osjetit ćeš svojim tijelom, umom i duhom.
ako uvjetuješ Ljubav, za tebe vrijedi zakon karme: „oko za oko, zub za zub“

bezuvjetna Ljubav ne podliježe tom zakonu: budi Ljubav i slobodan si, za tebe zakon karme više ne vrijedi.

i odlučiš biti, živjeti Ljubav. a oko tebe sve same obmane i zamke koje te zovu, mame na sve strane, uvode u posrnuće duha.... nameću ti strah, huškaju te protiv, umeću nebulozne misli u tvoju glavu, ne puštaju te iz tog ropstva, ovisnosti, kriza, ružnih vijesti.... teškoća proizašlih iz materijalne ograničenosti tvoje sadašnje inkarnacije.... pa te more brige, nemoć, nezadovoljstvo, zavist, ljubomora....

i sagledaš sve to kao dio Puta, predvorje za ulazak u veličanstvenost bezuvjetnosti.... postojanja.... aha, Postojanje. Da. ono je bezuvjetno. a tako lako....
ono što ostaje kada otpustiš sve što to nije. sve maskarade i šminke, sve materijalne cirkuse, sve strahove, sva očekivanja.... naravno, ne moraš nužno otpustiti. ako je bezuvjetno - bezuvjetno je: ne postavlja ni uvjet otpuštanja....

dovoljno je raspoznati što nije, što je. što nisi, da bi znao što jesi....

bezuvjetna Ljubav, Svjetlo Kristovo, zakon nad zakonima....
to je tako.

e sada, lako je pričati, ali kako prepoznati da si doista u tome.... a ništa spektakularno, nikakve drame, nikakve senzacije.... pa će ti se javiti ego koji će reći, ej tu sam, treba mi pažnja, ovisan sam o tome da me netko voli, da mi se dive, hoću nešto, a ne znam što, o kako sam jadan.... pa ćeš iz euforije padati u disforiju.... malo smisla, puno besmisla.... i misliš, neka se kreće.... vrtjeti se u krugu je isto kretanje....

a Ljubav treperi u tvom Srcu i čeka da je pustiš da djeluje.... i pustiš.... budeš to.
sada promatraj kako se osjeća.... kako se otvara i raste u Beskraj....

moguće da trenutno ne možeš osjetiti ništa.... jer je tvoje Srce jako opterećeno razočarenjima i teškim udarcima.... i da treba vremena da se počnu otapati ledeni zidovi bez prozora i vrata koje svi, ali baš svi mi, gradimo iz straha da ćemo opet biti povrijeđeni.... ali.... tako i mi sami bivamo zatočeni u njima....

jedino Ljubav koja je istinski sadržaj Tebe, jedino Ljubav može otopiti zidove.
možeš je zamoliti da to učini. zamoliti Boga.... jer Ljubav je Bog. 

djeluje.... bez uvjeta!

i onda ne očekuj ništa, samo dopusti da se otvoriš.... za Sve.